Nedvojbeno je da će nas drugi povrijediti u životu. Ljudima se događaju nesreće, griješe, ponašaju se sebično ili čak namjerno povređuju druge i to ne možemo izbjeći, govori američki psiholog Ryan Howes.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iz tih trenutaka rađa se osjećaj gorčine na koji se povrijeđeni brzo navikne ne ostavljajući mjesta drugim osjećajima. Ali to nije dobro ni za um ni tijelo. Otpuštanje grijeha smanjuje depresiju, anksioznost i ljutnju, a ljudima donosi stabilnije veze te više sreće i optimizma. S druge strane, tko ne može oprostiti i taj teret nosi u sebi lakše podliježe bolestima srca, glavobolji, problemima sa želucem i probavom, a zadržavanje osjećaja povrijeđenosti može izazvati čak i maligne bolesti.
U stanju sveopće ogorčenosti ljudi od sebe udaljavaju i osobe koje im mnogo znače. Taj osjećaj ne samo da crpi životnu energiju nego povrijeđena osoba postaje netaktična i gruba te nema senzibiliteta za druge. Zato oni koji su povrijeđeni često osuđuju ljude koji u njihovim očima izražavaju iste osobine koje je imala osoba koja ih je povrijedila.
- Ako su vas nogirali ili tretirali loše i niste zacijelili te rane, bit ćete jako nepovjerljivi, obrambeno nastrojeni te svadljivi s drugim partnerom ili prijateljem jer u sebi i dalje nosite bol. Kada se ne možemo odmaknuti od prošlosti, postajemo zatvorenici naših najgorih iskustava - kaže psihoterapeut Frank Luskin, autor knjige “Forgive for Good”. Jedini izlaz iz toga začaranoga kruga je oprost.
Oprostiti nije lako. Osjećaj povrijeđenosti i boli često su toliko snažni da ih nije moguće jednostavno potisnuti ili zaboraviti. Oprost je vlastita odluka i kompleksan proces rada na sebi.
- Nema oprosta sve dok ne izađete na kraj s vlastitom agresijom, a u tome pomaže psihoterapija. Oprost ‘dajemo’ kada smo izmireni i zadovoljni sa samim sobom. Ljudi tada ne samo da opraštaju nego ni ne mrze i zaboravljaju potpuno nemili događaj. Bavljenje prošlošću je često poremećaj jer se zdrav čovjek bavi sadašnjošću i ležerno razmišlja o budućnosti - kaže psihijatar Milan Košuta.
Da bi se taj proces mogao pokrenuti, mora postojati čvrsta odluka da se želi oprostiti. Većina ljudi je u zabludi jer pretpostavlja da oprostu mora prethoditi pokajanje. Njihov povrijeđeni ego najradije bi kreirao situaciju u kojoj počinitelj klečeći moli za oprost i da je jedino tada on moguć. Međutim...
- Oprost je nešto što radite zbog sebe, ne zbog drugih. Ako oprostite, skidate teret sa svojih leđa i oslobađate se negativne energije te samo tada možete dati, ali i primiti više ljubavi - govori savjetnica za veze Iyanla Vanzan.
Dr. Milan Košuta - svi moramo proći kroz pet faza oprosta:
- PRIZNANJE - Vrlo je važno u početnoj fazi iskreno i hrabro okrenuti se i “promotriti” što se dogodilo te priznati da nas je netko povrijedio i da se dogodilo nešto loše. Priznanje može osvijestiti naše loše stanje i nagnati nas da - oprostimo!
- GUBITAK - Pokušati uvidjeti što smo izgubili, odnosno što je izgubljeno privremeno, a što zauvijek. Primjerice, izgubili ste djelić svog dostojanstva privremeno, ali i 20 “kvadrata” stana zauvijek (u, na primjer, ostavinskoj raspravi).
- DOBITAK - Pogledati što smo dobili. Na primjer, otkaz je prividni gubitak, no treba uvidjeti što smo dobili trajno uz otkaz - a to je otvaranje novih mogućnosti. Potrebna je psihoterapija u toj fazi kako bi se uvidjela “cjelina gubitka”.
- ODLUČIVANJE - Odluka da ćemo oprostiti je presudna. Isto kao i kod prestanka pušenja, sami odlučujemo “hoću ne mrziti nikoga”...
- SUOSJEĆANJE - Staviti se u kožu počinitelja. Odlično je to učiniti jer samo tako možemo razumjeti zašto nas je netko povrijedio.
Zaboravite osvetu, oprost je prilika da radite na sebi
Oprost je odluka da se ne osvećujemo osobi koja nam je naštetila ili nas povrijedila. Morate postati svjesni da nemili događaj ostaje dio vašeg života, ali i da oprost može umanjiti njegov utjecaj na vas te vam pomoći da se fokusirate na druge stvari u životu. Oprost može voditi osjećaju razumijevanja, empatije i suosjećanja za one koji su vas povrijedili. Počinitelj tako poprima “ljudski” oblik...
A što ako ne mogu oprostiti?
Opraštanje može biti izazov pogotovo ako osoba koja vas je povrijedila ne izražava žaljenje. Ako ste “zapeli”, stavite se u njegov položaj i pitajte se zašto je to učinio. Možda biste vi reagirali isto u toj situaciji. Možete postaviti stvari i tako da očekujete povremene ljudske nesavršenosti, pa će vam biti lakše oprostiti.
Ne bojte se, praštanje nije strašno
Ponos je jedna od prepreka za oprost, dok neki ljudi ne praštaju jer vjeruju da oprost opravdava nepravdu. Tu je i strah da se u slučaju oprosta sve može ponoviti. Opraštanjem se ponovno emocionalno otvaramo i izgleda da možemo biti samo još jače povrijeđeni. Istina je da je to napor koji moramo učiniti, a nakon njega dolazi rasterećenje, kaže psiholog Ryan Howes.
Otvorite srce za nove osjećaje
Najčešće počinitelj na razne načine pokušava opravdati svoje (ne)djelo, no kod oprosta nije riječ o njemu već samo o “povrijeđenom”. On se mora “pročistiti” od osjećaja gorčine, ljutnje, bijesa, straha i boli te tako otvoriti srce za nove osjećaje. Opraštate zbog sebe i svojeg dobra kako biste nesmetano mogli nastaviti sa životom.
Odmaknuti se - put ka ozdravljenju
Gledamo li na situaciju ili osobu koja nas je povrijedila s distance, mržnja postaje manja, katkad i beznačajna, kažu psiholozi. Upravo sposobnost da se emotivno “odvežemo” karakteristika je koja olakšava svladavaje daljnjih izazova u životu. Ljudi koji su oprostili u budućim odnosima mogu uspostaviti prisnost ili distanciranost - prema potrebi.
Osjećaji otkrivaju jeste li oprostili
Potrebno je vrijeme da se prihvati to što su nam drugi učinili. Osjećati se mirno u društvu nekog tko vas je iznevjerio znači da ste mu oprostili. Zatim dolaze razumijevanje, površno opraštanje i zaboravljanje - ostavljanje prošlosti gdje i pripada. Tek nakon što sve to prođete, možete znati da vas breme krivice više ne muči.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: