Obitelj Grčević iz Gradeca Pokupskog kraj Pisarovine se više od 20 godina bavi proizvodnjom kozjeg sira, a prodaja im je bolja nego ikad - zbog društvenih mreža.
- Učlanili smo se u brojne grupe na Facebooku koje nude domaće proizvode i ljudi su nam se počeli javljati, preporučivati nas, i prodaja se povećala. Bolje nam je nego prije jer sad imamo veće tržište, a sireve šaljemo i na more. Do kupaca dolaze poštom, autobusom, preko kisoka.. Ma na sve moguće načine - pojašnjava Sanja Grčević koja kaže kako je online prodaja uzlaznom putanjom krenula kako se pojavila korona. Inače nisu svoje proizvode prodavali na tržnicama nego na kućnom pragu i dostavom.
Za vrijeme korone se masovno kupovalo i bila sam jako zadovoljna jer smo lani povećali stado pa smo imali i više proizvoda te sam mogla zadovoljiti potrebe tržišta.
Popuštanjem mjera izolacije i otvaranjem tržišta situacija je malo stagnirala, a i ljudi su pokupovali velike zalihe. Sad su to potrošili, pa je opet porasla prodaja. Inače poslujemo i s pojedinim trgovinama, tako da mogu reći da sam zadovoljna situacijom jer imamo više kanala za distribuciju proizvoda, govori Grčević.
- Supruga i ja već četiri godine imamo OPG koji se bavi proizvodnjom bobičastog voća. Proizvedemo u sezoni oko šest tona malina, borovnica i ribizla.
Mogu vam reći da nam je prodaja sad puno lakša i s njom nemamo problema - otvoreno priča Mario Djedović (36) iz Dugog Sela te priznaje kako vjeruje da će ove godine prodati sav urod, dok su lani imali dovoljno viška da naprave pekmeze i džemove.
Ističe kako je interes kupaca porastao od početka pandemije jer proizvode dostavljaju na kućni prag, a cijene nisu mijenjali.
– Ljudi su jako zadovoljni našim proizvodima i javljaju nam se s pozitivnim komentarima na Facebooku.
Nikad prije nije bio toliki interes, iako smo se oglašavali na društvenim mrežama i čak razmišljali o oglašavanju drugdje, no sad to nije potrebno. Nama prodaja traje samo šest tjedana, a zovu nas iz Zagreba i okolice.
– Proizvodim povrće i razlika između prodaje na tržnici i online je u tome što online nema bacanja robe ni povrata, a roba je uvijek svježa. Berem je tijekom jutra i odmah vozim ljudima do kuće. Na tržnici sam znao ostajati ondje čitav dan, a neprodana roba se bacala. Ovo mi je puno bolje – objasnio je on dodajući kako je ipak više prometa bilo tijekom samoizolacije i mjera zbog kojih su tržnice bile zatvorene.
– Tad se radilo punom parom, a ljudi si mi poruke s narudžbama znali slati i do dva u noći. Već su se bili pojavili i preprodavači koji su robu sa zelene tržnice prodavali kao domaću što me posebno smetalo, a kupci su morali dobro paziti – kazao je Igor koji je svoj OPG otvorio 2013. godine. Kaže kako uglavnom ima stalne kupce, no zahvaljujući društvenim mrežama na kojim se oglašava kao i pozitivnim preporuka, mreža novih kupaca stalno se širi.
I Miroslav Mihaljević (48) iz Konščice kraj Samobora započeo je s online prodajom meda još prije početka korone, a novonastala situacija ga je neočekivano gurnula isključivo u tom pravcu.
– Mi proizvodimo oko 15 tona meda na godinu i kod nas ništa ne propada jer je med proizvod koji vječno traje. No mogu reći da hvala Bogu što supruga ima posao, pa ne ovisimo samo o našoj prodaji. Naime, mi smo opskrbljivali velike hotele u Hrvatskoj poput Sheratona, Esplanade i Valamar Riviere, no s obzirom na koronu, prodaja je pala i sad iznosi manje od 10 posto lanjske prodaje u isto ovo vrijeme – pojašnjava Mihaljević čija obitelj se pčelarstvom bavi više od 60 godina, a sele pčele na destinacije od Iloka do Cresa.
– Proizvodimo 10 vrsta meda godišnje i matičnu mliječ i za našu obitelj je to zaista život. Nešto prije nego što je započela korona smo krenuli u prezentaciju prema krajnjem kupcu, pa smo čak uredili imanje i pripremili kušaonicu meda. Korona nas je pogurala da se okrenemo i online prodaji. Virtualne tržnice su odlične i za proizvođače besplatne uz veliki broj kupaca i mogućnost da predstavimo svoje proizvode onako kako želimo – istaknuo je.
- Mi se bavimo mesnim prerađevinama i suhomesnatim proizvodima. Uzgajamo svoje domaće svinje, koljemo ih u klaonici i onda prerađujemo meso u kobasice, bunceke, čvarke, salame i druge proizvode. Prije korone se prodavalo isključivo na tržnici i pojedini susjedi bi nam dolazili na prag, ali s koronom se sve promijenilo - objašnjavaju nam Miljenko i Patricija govoreći kako su se u tom periodu pripremali za Uskrs te su u hladnjači imali više od tonu mesa.
- Morali smo se okrenuti drugim načinima prodaje. Nikad do tad se nismo bavili internetom niti smo ga uzimali u obzir, a započeli smo jer su proizvođači na našem području pokrenuli virtualne tržnice na raznim platformama i zvali su nas da se priključimo - govori Patricija presretna što su uspjeli doprijeti do kupaca jer ne samo da su prodali meso iz hladnjače, nego su radili dodatne pošiljke kobasica. Naručivali su kupci iz susjedstva, ali i iz Zagreba, no snalaženje po gradu im je bio priličan problem.
- Imate navigaciju, ali kad u danu morate obići 12 adresa u dijelovima grada koje ne poznajete, nije baš jednostavno. Mi smo jedva čekali da se tržnice ponovo otvore i da se vratimo na svoj štand - iskreno je dodao Miljenko, dok Patricija ističe kako im je u hladnjači ostalo svega nekoliko salama. Ne vesele se povratku na internet i dodaju da im je draži neposredni kontakt s kupcima.