Opasna ljubav je prva knjiga koju sam imala prilike pročitati od autorice Colleen Hoover, pošto sam za njezina djela doznala poprilično kasno dok je svijet već naveliko ludio za njezinim romanima. Iako, to ni nije toliko čudno s obzirom da si kod nas do 2016. godine mogao kupiti samo “Bez nade” od izdavača Algoritam. Zahvaljujući mladoj izdavačkoj kući Nakladi Neptun koja svake godine, taman pred Interliber, prevede po jednu njezinu knjigu, sada imamo kolekciju od njezine četiri knjige!
Iako je ovo prva knjiga koju sam uzela u ruke, moram priznati kako mi nije i najomiljenija. Da me ne bi krivo shvatili, veliki sam ljubitelj Colleen Hoover i niti jedna njezina knjiga ne može me razočarati, ali ipak prvo mjesto drži roman “Bez nade”. Tako da ako još niste pročitati niti jedno njezino djelo, toplo preporučujem da počnete od te knjige jer po meni, to je njezina najveća književna uspješnica. Hooverica ima poseban stil pisanja, zbog kojeg je čitanje lagano i pitko bez obzira na činjenicu da se često u svojim romanima dotakne teških, realnih životnih situacija.
Često u recenzijama možete vidjeti da blogeri pišu kako je knjiga nepredvidljiva. Mislim da to ovisi od osobe do osobe i njihovog instinkta. Što se mene tiče, sve njezine knjige imaju klasičan početak, ali kraj me uvijek iznenadi jer očekujem nešto sasvim deseto. Od svih njezinih knjiga, ova najviše vuče na klasične ljubavne priče, ali nema ništa lošeg u tome ako znaš kako pomoću originalnog stila pisanja, prenijeti priču čitaocu da zadržiš njegovu pažnju. Mislim da Colleen Hoover nema problema s tim. Volim takve autore i knjige koje me navedu na krivi put, pa ostanem zabezeknuta, danima se pitajući kako to nisam predvidjela.
Tate je mlada djevojka koja se odlučuje preseliti u San Francisco kod brata Corbina. Njezina životna želja je završiti magisterij iz sestrinstva kako bi mogla raditi kao anestetičarka. Ona je jedna od onih djevojaka koje znaju svoje prioritete, a karijera se nalazi na samom vrhu tog spiska. Prilikom useljenja, ispred stana zatekne pijanog muškarca koji želi ući u stan, ali mu ne dopušta misleći kako je on tek, pijani stranac. Nakon nekoliko trenutaka natezanja i telefonskog poziva, ustanovi da je taj devastirani muškarac prijatelj, susjed i kolega njezinog brata koji radi kao pilot.
Miles je muškarac koji ne može otjerati svoje demone iz prošlosti kako bi imao sretnu budućnost. Volio je i bio je voljen, ali zbog tragičnog događaja, od njega je ostala prazna olupina nasukana na otoku beznađa. Za njega ljubav nema isto značenje, a u budućnosti vidi isključivo bol.
Ja održavam bol na životu. Ja joj dajem gorivo. Ja je njegujem time što je neprestano proživljavam. – Miles Archer
Kao što sam rekla, početak će vas navesti na krivi trag. Doima se kao klasična ljubavna priča. Njihov odnos je na samom početku napet, ali ubrzo se iz te napetosti razvije privlačnost. Pošto kod niti jednog ljubav nije na prioritetnoj listi, upuštaju se u odnos koji se ne može nazvati vezom, ali zasigurno nisu ni samo prijatelji.
Tate nakon nekog vremena shvaća da osjeća nešto više te smatra ako mu pruži dovoljno vremena, ti osjećaji će biti uzvraćeni. Iako je jasno dao do znanja da je nikada neće moći voljeti kako jedna djevojka zaslužuje biti voljena, ona želi srušiti visoke zidine koje je podigao kako bi napravio barijeru od ljubavi. Nesvjesno joj pruža nadu za koju se ona svaki put uhvati, ali često padne ne dočekavši se na nogama.
„Razlika između ružne strane ljubavi i lijepe strane ljubavi jest ta da je lijepa strana ljubavi mnogo lakša. Ona čini da se osjećaš kao da lebdiš. Podiže te. Nosi te. Lijepi dijelovi ljubavi drže te iznad ostatka svijeta. Drže te tako visoko iznad svih loših stvari i ti samo pogledaš dolje na sve ostalo i pomisliš: Divno. Kako mi je drago da sam tu gore. Ponekad se lijepi dijelovi vrate natrag u Phoenix. Ružni dijelovi ljubavi su preteški da se vrate natrag u Phoenix. Ružni dijelovi ljubavi te ne mogu podići. Oni te spuštaju dolje. Drže ti glavu pod vodom. Utapaju te. Ti podižeš pogled i pomisliš: Volio bih da sam tamo gore. Ali nisi. Ružna ljubav postaje ti. Proždire te. Tjera te da sve to zamrziš.“ - Miles Archer
Rijetko kada svoju pažnju usmjerimo na sporedne likove. Pretežno je sav naš fokus na glavnim likovima i problemima s kojima se suočavaju. Ova recenzija ne bi bila cjeloviti kada ne bih spomenula Capa. Osamdesetogodišnjak koji radi u neboderu, pritišćući tipku za dizalo. Njegov lik me toliko obradovao i veselila sam se svakoj stranici na kojoj se pojavljuje. Komičan i mudar čovjek koji voli smislene razgovore. Drag starac iz kojeg isijava čista pozitiva i uvijek zna što treba reći.
„Kada ti život da limun, pobrini se da znaš u čije ga oči trebaš iscijediti.“ - Cap
Ova knjiga nosi nekoliko poruka. Jedna od očitih je da ljudi žmire na ružnoj strani ljubavi, a neki je toliko ne mogu podnijeti da su spremni odreći se i onih lijepih trenutaka, samo da ne bi osjetili bol koju donosi slomljeno srce. Colleen Hoover kroz odnos Tate i Milesa nam poručuje da jedno bez drugog ne može. Sve ima svoju lijepu i ružnu stranu, pa zašto bi onda ljubav bila iznimka? Ljude koje volimo i koji nas vole, suočavaju se s raznim teškim problemima i to na dnevnoj bazi. Iako ljude koje volimo, nerijetko gledamo kroz ružičaste naočale misleći kako su savršeni, nužno je podsjetiti se da su i oni samo ljudi koji griješe.
Prošlost trebamo prihvatiti, preboljeti i pustiti da postane samo lebdeće sjećanje koje nas neće sputavati u pronalaženju vlastite sreće, jer svi mi zaslužujemo osjetiti onu nehinjenu i čistu sreću.
Od mene imate fluorescentno zeleno svjetlo! Ako volite romane u kojima se isprepliće ljubav i mala doza erotike ( ništa nalik trilogiji Pedeset nijansi) pomiješana s daškom humora i životnim bolima, ovo je knjiga za vas. Moram se složiti s rečenicom koja stoji na poleđini knjige, a glasi:
“Colleen Hoover donosi nam priču punu emocija. Ostala je dosljedna svojoj reputaciji autorice koja piše o životnim likovima i njihovim neodoljivim i moćnim pričama.”
Knjigu je izdala izdavačka kuća Naklada Neptun, a za prijevod se možemo zahvaliti Zrinki Budak. Godina izdanja je 2016.
Čitamo se uskoro, folks.