"Voli me, ali ne želi brak", "Spava kod mene svaku drugu večer, no nije me upoznao/la s nijednim prijateljem", "Lijepo nam je, no on/a odgađa zajednički život već godinu dana" - neke su od rečenica koje će izreći čovjek u odnosu s nekim tko ima fobiju od obaveza.

Ponekad ona može predstavljati jasan znak da obavezu ne žele jer im nije dovoljno stalo, no postoje i slučajevi onih koji imaju fobiju od vezivanja, pa iako im odgovara da imaju nekog kraj sebe, zapravo su oni ti koji će odlučiti koliko žele da im se druga strana približi. Istovremeno, njihovi partneri obično prolaze čitav niz faza koji uključuju preispitivanje toga jesu li uopće voljeni, manipulira li se s njima - do faze pomirenja sa situacijom, pokušaja promjene partnera ili pak bolnog odlaska. 

Bilo da je riječ o partneru koji ne "daje" dovoljno sebe u odnos, ne želi napraviti sljedeći korak u vezi - primjerice useljenje, brak ili dijete, premda se navodno u toj vezi osjeća dobro, lijepo i ništa mu nedostaje, najčešće je riječ o emocionalno nedostupnim ljudima koji su zbog negativnih iskustava ili vjerovanja oko sebe izgradili "zid". 

Psiholozi tvrde kako se takvima može pomoći, no samo i isključivo ako to oni sami žele, odnosno to predstavlja problem i njima, a ne samo drugoj strani. Za to vrijeme njihovi partneri trebaju početi više misliti na sebe.

Kako prepoznati nekog s fobijom od vezivanja:

• Obično su uvijek imali kratke ljubavne veze, odnosno nikad nisu bili u ozbiljnoj vezi ili braku. Kao ispriku koriste da nisu upoznali onog pravog/u. Omiljena im je rečenica "jednog dana..."
• Ako su ipak bili u dugoj vezi ili braku, za propast će obično u potpunosti okriviti drugu stranu.
• Tvrde da žele vezu, no ne razumiju zašto u njoj ne bi mogli imati više slobode i prostora nego drugi, odnosno svog će partnera uvjeriti da su njegova očekivanja pretjerana te je dovoljno to da im je "lijepo".
• Iako znaju za neostvarene želje i potrebe partnera, neće direktno reći da ne žele isto, već će u takvim razgovorima šutjeti, primijeniti taktiku napada ili pak okretati sve na šalu.
• Kod osvajanja djeluju brzo - šarmantni su i znaju što hoće, pa tako prvi dojam o njima može biti da su oni ti koji su više "zagrijani".
• Nakon početnog "idiličnog" vremena u vezi započinju igru zavođenja-odbijanja, odnosno iniciraju svađe kako bi uzeli vrijeme za sebe, ne javljali se i mogli raditi što žele bez osjećaja "dužnosti" prema drugoj strani, a nakon što se "izdovolje", javljaju se i ponovno zavode. Takvim ponašanjem potiču drugu stranu na još snažniju želju da ih osvoje.
• Partneri onih s fobijom od obaveza u svojoj okolini dobivaju komentare da njihov odnos ne izgleda "normalno", odnosno da su više kao ljubavnici, a ne ravnopravni partneri.
• Ne vole obaveze ni u kojem aspektu života, odnosno biraju i kada će se javiti prijateljima, roditeljima i drugima...
• Užasava ih rutina i struktura, odnosno očekivanja drugih da se ponašaju na određen način u međuljudskim odnosima.
• Ne vole planirati unaprijed, a to će opravdavati filozofskim rečenicama tipa "nikad ne znaš što će se sutra dogoditi".
• Vješto lažu ili prešućuju, odnosno vrlo malo govore o svojim osobnim stavovima i razmišljanjima, a u zajedničkom vremenu s partnerom bi se radije zabavljali nego "razgovarali".
• Približite li im se previše, iniciraju svađu kako bi stvorili distancu.
• Vezu završavaju mučno, odnosno ponašaju se sve gore kako bi natjerali drugu stranu da ju okonča, jer bi oni osjećali preveliku krivnju da to učine sami. Ovako se osjećaju manje krivo.
• Ljudi koji imaju ekstreman strah ili fobiju od vezivanja često pate i od drugih poremećaja ličnosti.