Studija, koju je vodio University College London, objavljena je u časopisu The Lancet koristila je podatke o 672 ljudi s Novog Zelanda. Razina antisocijalnog ponašanja tih ispitanika mjerena je svake dvije godine, i to od dobi od sedam do 26 godina. Analiza je obavljena na temelju njihovog vlastitog svjedočenja, izvještaja roditelja, njegovatelja u vrtiću i učitelja. Sudionici su praćeni i kasnije, kroz odraslu dob. Kasnije, kada su imali 45 godina su napravili i magnetsku rezonancu mozga.
Ispostavilo se da okrutni kriminalci imaju manji i tanji mozak te pokazuju agresivno ponašanje od ranog djetinjstva. Kod trećine njih zabilježeno je antisocijalno ponašanje, od sudjelovanja u fizičkim obračunima do sitnih krađa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokazalo se da ljudi s takvom prošlošću imaju strukturno manji i tanji mozak, a taj manjak kod mnogih je povezan s područjima odgovornima za ponašanje i kontrolu emocija. Istraživači su pregledali i njihove kriminalne dosjee i razgovarali s njihovim tetama iz vrtića i učiteljima, identificirajući skupinu od 80 odraslih ljudi s 'postojanom' poviješću antisocijalnog ponašanja i fizičkog nasilja.
Tako je kod nekih zabilježeno da su grizli drugu djecu u vrtiću, a kod drugih i obiteljsko nasilje iz vremena kad su već postali odrasli ljudi.
Oni, koji su imali problema u ponašanju samo kao adolescenti, nisu imali značajne razlike u veličini mozga u odnosu na opću populaciju, pa stručnjaci kažu da su ovi nalazi vrlo vrijedni jer nam daju uvid u to što pokreće kriminal i kako ga je moguće spriječiti.
Oko 80 posto njih imalo je ono što istraživači nazivaju antisocijalnim ponašanjem koje se uporno ponavlja u životu. Tako su neki već u dobi između 26 i 28 godina već u prosjeku bili osuđeni i po pet puta do tada.
Od 672 ispitanika, 151 se ponašalo antisocijalno samo u adolescentskoj dobi, a 441 ispitanik nije imao povijest trajnog antisocijalnog ponašanja. Istraživači su obavili i magnetsku rezonancu mozga kod sudionika u dobi od 45 godina i usporedili površinu kortikalne površine i debljinu korteksa u 360 različitih područja korteksa.
U prosjeku, kod onih kod kojih je zabilježeno antisocijalno ponašanje u odrasloj dobi, površina mozga bila je manja u 282 od 360 regija u odnosu na one kod kojih nije bilo antisocijalnog ponašanja. Također, imali su i manje područje korteksa u 11 od 360 regija. I to ona područja koja su povezana s antisocijalnim ponašanjem, od regulacije emocija, motivacije i ponašanja s ciljevima.
Koautorica studije dr. Terrie Moffitt kaže kako ti nalazi pokazuju da ti ljudi imaju svojevrsni hendikep na razini mozga, što znači da trebamo revidirati način na koji razmišljamo o njima. Naime, potvrđeno je da su temeljne razlike u mozgu povezane s antisocijalnim ponašanjem. Njezina suradnica, dr. Christina Carlisi kaže da bi oni koji počine neki zločin tijekom života trebali imati veću podršku društva.
- Naša otkrića podržavaju ideju da za jedan manji dio ljudi kod kojih postoji antisocijalno ponašanje i ponavlja se uporno tijekom života, postoje razlike u strukturi njihovog mozga koje im otežavaju razvoj društvenih vještina i onemogućavaju im razvoj društveno prihvatljivog ponašanja, kaže ona.
Obje autorice ističu postoji potreba za različitim pristupom prema različitim prijestupnicima.
Ipak, upozoravaju kako se samo snimanje mozga ne može koristiti za sigurno predviđanje o tome tko će se pokazati delinkventom, jer naše znanje o mozgu još nije dovoljno razvijeno za to.
Osim toga, stručnjaci kažu da su mozgovi prijestupnika snimani u dobi od 45 godina, pa nije do kraja jasno jesu li razlike u strukturi mozga postojale prije antisocijalnog ponašanja i bile mu uzrokom, ili je smanjenje mozga u nekim segmentima posljedica problematičnog života povezanog s kriminalom.
Na primjer, oni koji počine zločine i nastave s tim cijeli život mogu imati manji mozak jer konzumiraju drogu, puše, trpe loše mentalno zdravlje ili imaju niži IQ. Potrebno je daljnje istraživanje da utvrde pravu poveznicu, piše Daily Mail.
Moždani sustavi za kontrolu raspoloženja i ponašanja te razlike koje u njima postoje kod nekih ljudi trebali bi se promatrati kao mogući uzroci antisocijalnog ponašanja u kasnijoj dobi, ističu stručnjaci. Stoga bi se adolescentima s problemima u ponašanju trebalo pomoći što prije kako bi se smanjio rizik od antisocijalnog ponašanja i nakon tog životnog razdoblja.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: