Povijest grudnjaka seže 100 godina unatrag, a prvi patent tog ženskog pomagala zaštićen je 1914. g. Nastao je nekoliko godina ranije, dok se Amerikanka Mary Phelps Jacob pripremala za izlazak na bal. Kako je imala velike grudi, korzeti su je previše stiskali te je tražila sluškinju da joj donese dva rupčića i vrpcu kojom ih je povezala te se to smatra pretečom modernog grudnjaka. Druge dame na balu s oduševljenjem su komentirale njezin izum i tražile da im napravi nešto slično.
|
Foto: Fotolia
Korištenje WC papira datira još iz šestog stoljeća, a postoje podaci da su se Muslimani koji su u devetom stoljeću posjetili Kinu, zgrozili nad njihovom higijenom nakon WC koja je podrazumijevala brisanjem nekim oblicima papira, a ne pranje. U 1391. u kineskom carstvu počinje masovna proizvodnja, a Amerikanac Joseph Gayetty ga je 1857. g. prodavao kao "ljekovit papir za stražnjicu" po cijeni od 50 centi za 100 listića, a na svakom se nalazilo njegovo ime.
|
Foto: Fotolia
U antičkom Egiptu, menstruacija se povezivala sa plodnošću i slavila, a u to su doba žene koristile razne oblike papirusa, vune, životinjske kože, pa čak i trave kao preteču tampona i uložaka. Kasnije su žene u tu svrhu koristile tkanine. Tek je 1896. g. Joseph Lister osmislio higijenske uloške, no posao mu nije cvao jer je ženama bilo neugodno kupovati takve stvari u javnosti. U široku su upotrebu ušli sredinom 20. stoljeća.
|
Foto: Fotolia
Vjeruje se kako je ideja igranja s kartama potekla iz istočne Azije, koji su imali neke oblike karata već u devetom st. pr. K. Špil od 53 karte koje prikazuju plemiće u odijelima navodno je potekao iz arapskog svijeta te je od tamo donesen u Europu. Nakon izuma tiskarskog stroja karte su krenule u masovniju proizvodnju, prepoznatljive za svaku regiju. Tako su u našim krajevima popularne tzv. mađarice, koje je navodno osmislio jedan mađarski knez.
|
Foto: Fotolia
Ideja zločina i kazne potječe još iz drevnog Babilona i Hamurabijevog zakonika. Grci su, poput Platona, tražili propisivanje posebnih kazni za individualne zločine. U Rimu su se bogataši mogli izvući od smrtnih kazni ostajući u kućnom pritvoru, a tek se 1680. g. pojavila ideja osnivanja pravih zatvora za zločince. Praksa javnih suđenja spominje se još u Bibliji, pa je lako naslutiti da se ljudi bave pitanjima pravde još od svojih ranih početaka.
|
Foto: Fotolia
Iako nikad nije bio toliko čest, neki oblici razvoda već su postojali i u antičko vrijeme. U starom Egiptu brak nije imao nikakvu pravnu obavezu, pa su tzv. rastave bile vrlo učestale. U Japanu, ako bi suprug odbio razvod, žena je trebala živjeti u hramu tri godine i nakon toga bi brak bio poništen. Žene vikinga mogle su dobiti razvod ako muž nije bio u stanju prehraniti obitelj, a praksa službenog razvoda započela je sa slavnim Henrikom VIII.
|
Foto: Fotolia
Tek tri zemlje na svijetu ne koriste metrički sustav - SAD, Liberija i Myanmar, dok je za ostatak svijeta on sastavan dio svakodnevice. Potječe iz razdoblja nakon Francuske revolucije, kad su ljutiti seljaci tražili jedinstven set težine i mjera. Taj zadatak povjerili su Pierre Mechainu i Charlesu Messieru s Akademije znanosti koji su uspostavili sustav. Metar je definiran kao desetmilijunski dio dužine razmaka između pola i ekvatora, dok je kilogram jednak prototipu onog normnog koji se čuva u Internacionalnom uredu za težine i mjerenja.
|
Foto: Fotolia
<font face="tahoma, arial, helvetica, sans-serif"><span style="font-size: 12px;">Prva poznata solana u razdoblju od 4700. do 4200 g. pr. K. bila je u bugarskom gradu Solonitu. Nakon toga sol služila kao valuta,a danas siromašna Zapadna Afrika, od 800. do 4200. g. pr. K. bila je bogata zahvaljujući soli. Za šećer se vjeruje da potječe iz Nove Gvineje prije 10.000 godina, a u prah su ga smrvili Indijci. Papar je također iz Azije, a koliko su začini vrijedili otkriva podatak da je rimski car Plinije godišnje trošio oko 50 milijuna zlatnika na uvoz začina iz Indije.</span></font>
|
Foto: Fotolia
Danas bez ovih stvari i običaja ne bi mogli zamisliti život, no nekoć nisu postojali. Otkrijte podrijetlo osam stvari koje su neophodne, a uzimamo ih "zdravo za gotovo"