'Jesu li stvari bile dobre tada?
Da. Bile su dobre.
Jesi li znao da su bile dobre?
Na vrijeme? Tvoje vrijeme?'
POGLEDAJTE VIDEO: Mladi književnik
Margaret Atwood, kako za sebe kaže, bila je ustrajno piskaralo. Pjesme su napisane između 2008. i 2019. godine. Rukom pisane, bile su pospremljene u ladici. Pretipkavane, dorađivane i sada tvore prekrasnu zbirku koja nosi naziv Od dragosti (eng. Dearly).
Prošlo je šest mjeseci od kako sam prvi put pročitala ovu zbirku. Još uvijek ima svoje mjesto na noćnom ormariću pa joj se s vremena na vrijeme vratim, željna stihova i igre riječima kako samo Margaret Atwood zna.
Do prije kraja prošle godine, Atwood mi je bila znana kao spisateljica romana spekulativne fikcije – i to vrhunska. Upoznala sam snagu njezinog proznog izričaja, ali kada sam doznala da je prevedena i njezina zbirka poezije, zanimalo me kakva je pjesnikinja. Pitala sam se, kada ne bi znala da je ovo djelo proizašlo iz njezinog pera, bi li ju uspjela prepoznati čitajući pjesme? I odgovor je vrlo jednostavan – da.
'Kod mene, to je srce:
to je dio koji nedostaje.
Nekad sam željela jedno:
prpošan jastučić od crvene svile
što visi o vrpci od krvi,
zgodan za zabadanje pribadača.
Ali promijenila sam mišljenje.
Srca bole.'
Kao i u romanima, autorica propitkuje svijet u kojem živimo i progovara o potencijalnoj budućnosti koja nas čeka. Kao što je u uvodu napisala 'Poezija se bavi onim što je srž ljudskog postojanja: život, smrt, obnova, promjena; jednako tako poštenje i nepoštenje, nepravda i ponekad pravda. Svijet u čitavoj svojoj raznolikosti. Vremenske prilike. Protjecanje vremena. Tuga. Veselje. I ptice…'
Samo neki od motiva koje možemo pronaći u pjesmama su mračne emocije, prolaznost, žalovanje, bol, sjećanja, ekološke krize i naravno, prava žena i vlasništvo nad ženskim tijelima.
Sve to opisuje na svoj jedinstven način, naravno, koristeći se i apokaliptičnim metaforama. Tu su zombiji, vukodlaci, izvanzemaljci… Kroz neke pjesme na emotivan ali i surov način izražava zabrinutost za buduće generacije i što ćemo im ostaviti u nasljeđu.
'Oh, djeco, hoćete li odrasti u svijetu bez ptica?
Hoće li biti zrikavaca, gdje ste vi?
Hoće li biti astra?
Morskih školjaka, barem.
Možda ne morskih školjaka.
Znamo da će biti valova.
Za njih ne treba puno života.
Povjetarac, oluja, ciklona.
Mreškanje, isto tako. Kamenje.
Kamenje tješi.
Bit će zalazaka Sunca, sve dok ima prašine.
Bit će prašine.
Oh, djeco, hoćete li odrasti u svijetu bez pjesama?
Bez borova, bez mahovine?
Hoćete li provoditi život u špilji,
zapečaćenoj špilji s dovodom kisika,
dok ne bude prekida struje?
Hoće li pobijeliti vaše oči kao oči bjelanca
u riba bez sunca?
Ondje unutra, za čime ćete žudjeti?
Oh, djeco, hoćete li odrasti u svijetu bez leda?
Bez miševa, bez lišajeva?
Oh, djeco, hoćete li odrasti?'
Njezine pjesme odišu divljinom koju predstavlja na jedan sofisticiran način, ali bez ikakve dlake na jeziku – udara ravno u pleksus. Provokativno, melankolično i refleksivno, baš u stilu Margaret Atwood. Iako su određene pjesme upozoravajuće, ova zbirka ispunjena je i nadom.
Pjesme su slojevite i najbolje ih je istraživati u više navrata; zato sam se svako malo vraćala ovim pjesmama. Neke stihove bi doživjela drugačije, otkrila bih nešto novo, zaranjala sve dublje i dublje. I znam da još uvijek nisam gotova s ovom zbirkom – a dio mene se ni ne želi rastati, gotovo ju nemam srca spremiti na policu.
Jedno je sigurno – neovisno je li riječ o prozi ili stihovima, romanima ili pjesmama, Margaret Atwood je nevjerojatna spisateljica. Vješta s riječima kao i s transferom emocija.
Ova zbirka je dokaz da joj ne treba puno riječi i redovi rečenica da “razdrma” svoje čitatelje. Njezin um me istovremeno fascinira i zastrašuje. Puno riječi, malo riječi – nije bitno jer kada dolaze iz njezinog uma, svaka napisana riječ je moćna.
Od dragosti publicirala je izdavačka kuća Lumen, a za prijevod je zaslužan Mate Maras. 132 stranice, čiste divote. Imate moju najtopliju preporuku i doista se nadam da ćete posegnuti za ovom zbirkom. Voljela bih da u skorije vrijeme dobijemo još pokoju zbirku…
Do idućeg čitanja!
'Tomu se i ti nadaš, je li tako?
Da poslije smrti dolazi let?
Poslije omatanja u pokrov, ti ćeš ustati,
osjetljiva krila i sve ostalo. Oh, dragi,
ne će biti tako.
Ne posve.'