Vegani su ljudi koji potpuno izbjegavaju hranu životinjskog podrijetla, što znači da ne jedu ni mliječne proizvode poput kravljeg mlijeka, sira, jogurta... No na tržištu postoji mnoštvo proizvoda nalik mliječnima, kao što su mlijeko od soje ili veganski sir.
POGLEDAJTE VIDEO Trik kako lakše izribati sir:
Upravo taj veganski sir postaje sve popularniji na tržištu što dokazuje i podatak kako njegova prodaja raste brže od prodaje sira napravljenog od životinjskog mlijeka. Prema američkom udruženju 'Plant Based Foods Association', prodaja veganskog sira lani je porasla za 7 posto.
Današnji veganski sirevi pripremaju se kao što se od davnina prave mliječni sirevi. Razlika je jedino u tome što se bakterijske kulture umjesto u mlijeko životinjskog podrijetla dodaju sojinom mlijeku ili onom od orašastih plodova. Ali, proteini u mlijeku biljnog podrijetla ne reagiraju na sredstva za uzgoj na isti način kao kod životinjskog podrijetla pa veganski sir mora drugačije odležati.
Proizvođači u biljno mlijeko uglavnom dodaju mikrobno sirilo - sredstvo za zgrušavanje napravljeno od gljivica, kvasca ili plijesni pogodnih za vegane. Kod proizvodnje klasičnog sira uglavnom se koristi životinjsko sirilo napravljeno od enzima iz želuca preživača.
Od čega se pravi veganski sir?
Većina varijanti ovakvog sira proizvodi se od biljnih masti i proteina, najčešće iz sojinog mlijeka i mlijeka orašastih plodova, uz dodatak tvari za zgušnjavanje i arome kojima se pokušava napraviti miris, okus i tekstura najsličniji klasičnom siru.
Veganski sirevi dolaze u različitim okusima, teksturama i boji, a ovo su najčešći sastojci od kojih se proizvode:
Sojino mlijeko proizvodi se od vode koja se dodaje u sojinu kašu tijekom proizvodnje tofua. Preostale sićušne čestice na kraju se uklanjaju iz tekućine i dobiva se sojino mlijeko koje se potom obogaćuje vitaminima i mineralima.
Orašasti plodovi sadrže proteine i masti, što ih čini idealnom osnovom za veganski sir. Popularni orašasti plodovi u veganskom siru uključuju indijske oraščiće, bademe, makadamije, pekan orahe i pinjole.
Sjemenke suncokreta i bundeve bogate su masnoćama i proteinima te su izvrsna baza za mazive veganske sireve.
Sredstva za zgušnjavanje: Većina komercijalno dostupnih veganskih sireva sadrži zgušnjivače za stvaranje odgovarajuće teksture. Uobičajeni sastojci su škrob od krumpira, tapioke i kukuruzni škrob.
Manje poznati sastojci za zgušnjavanje su arrowroot (korijen nalik krumpiru podrijetlom iz Indonezija), agar-agar (prirodno sredstvo za želiranje od crvenih algi), karagenan (polisaharid iz crvenih algi), konjac guma (nastaje ekstrakcijom iz gomolja azijske biljke Amorphophallus konjac) i ksantan guma (dobiva se fermentacijom kukuruznog šećera). Ovi dodaci osiguravaju tvrdoću koju očekujete kada sir stavite u usta, nalik onoj kod mliječnog sira.
Proteinski prah: Proteini od slanutka, graška i krumpira često se pojavljuju u veganskim sirevima. Proteinski prah upotrebljava se za stabilizaciju i teksturu.
Ulje: Kako bi veganskom siru dali kremasti osjećaj u ustima, proizvođači često dodaju visokomasno ulje od repice, kokosa, palminog i ulja šafranike.
Sredstvo za kiseljenje: Proizvođači u veganski sir često stave i sredstva za zakiseljavanje poput limunovog soka, mliječne kiseline i glukono-delta-laktona (prirodni regulator kiselosti E575) kako bi mu dali kiseliji okus koji oponaša mliječni sir.
Začini: Pojačivači okusa poput soli, nutritivnog kvasca, luka, češnjaka i drugih biljaka često se dodaju za dodatnu finoću i aromu, prenosi treehugger.com.