Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Britanci spajaju tjedne ženske i muške mode u "gender neutral"
Krizna su vremena uvijek modu izdizala u prve redove i osnovni način komunikacije, jer društvo oduvijek ključne poruke šalje ne samo riječju, već i izgledom. Odjeća je uvijek bila "oklop" za sve one koji su željeli promjene, bilo da se radi o stavovima, spolu, društvenom položaju, rasi ili seksualnosti.
Od crvenih beanie kapica iz vremena Francuske revolucije u 18. stoljeću do sufražetkinja i hipija u prošlom stoljeću, moda je bila i ostala u centru velikih promjena. Naravno, sve je to uvijek bilo vezano i uz stanje na svjetskoj političkoj sceni.
- Svaki pokret imao je neku vizualnu komponentu po kojemu bi bio prepoznat, neku odjevnu notu ili stavku koja je bila vezana uz njihove stavove, jedan od dobrih primjera su sufražetkinje koje su se borile za ženska prava - komentirala je Emma McClendon, autorica izložbe "The Force of Fashion" za BBC.
U to vrijeme, prije stotinjak godina, neke su žene, kao znak bunta, odijevale hlače, koje su nekad bile zabranjene u SAD-u i Europi. Ipak, u njih žene ravnopravno ulaze tek tijekom 60-tih godina prošloga stoljeća.
Woodstock, slavni hipi festival održan 1969. godine, bila je prekretnica u kojoj konačno odjeća koja simbolizira otpor postaje mainstream. Lepršave bluze, ofucane majice i trapezice i danas su jedna od omiljenih uniformi koja priziva osjećaj slobode.
- Hipiji su koristili odjeću vrlo svjesno, baš kao i Sufražetkinje. Nosili su second hand traper, koji je mogao biti obnovljen, kad bi se ofucao, patchwork uzorcima - istaknula je McCleodon.
Naime, poanta trapera koji se mogao s vremenom popravljati i krpati, bio je vizualno bunt njihovim stavovima protiv stanja u društvu i sjajne i plastične space age ere koja je u poslijeratno vrijeme vladala svijetom.
Najklasičniji "buntovan" izgled danas definira kožnjak, u kombinaciji s trapericama i bijelom majicom, look kreiran tijekom 50-ih, inspiriran frajerima na motorima koji bježe od sistema. Danas kožnjak nosimo ne samo uz traperice, već je možemo kombinirati beanie kapicama, koje su tijekom Francuske revolucije u 18. stoljeću bile simbol protesta i onih koji su se toj revoluciji željeli pridružiti ili su već bili dio nje. Taj modni dodatak bio je očiti znak raspoznavanja.
U pred-digitalno doba neki su autori krenuli s natpisima na majicama, primjer je Britanska dizajnerica Katherine Hamnett, koja je na upoznavanje s Margaret Thatcher, tadašnjom premijerkom Velike Britanije, nosila majicu s anti-nuklearnim sloganom "58% Don’t Want Pershing", što je značilo nezadovoljstvo većine protiv vojnih aktivnosti u tadašnje vrijeme. Bila je to 1984. godina.
Istovremeno je američki dizajner Patrick Kelly koristio vlastitu modnu marku kako bi naglasio njegov identitet i podržao Afričko-američko stanovništvu te im dao vizualnu i društvenu podršku.
Osmislio je dizajn s uzorkom koji je bio inspiriran afričkim motivima koje je predstavljao kroz kolekcije. I danas mnogi autori daju podršku ravnopravnosti raznih kultura, koristeći etno motive i igrajući se njihovim znakovljem.
- Danas je vidljivost svih tih elemenata mnogo brža, jer se informacija brzo dijeli putem društvenih mreža – komentirala je McClendon.
Ono što je nekada bila crvena beanie, nedavno je bila ružičasta, takozvana Pink pussy hat, koja je čak našla mjesto i na Missoni reviji. Tijekom 2017. godine postala je simbol borbe za žensku ravnopravnost, na skupovima diljem svijeta. Naime, Angela Missoni poznata je kao dizajnerica koja daje podršku borbi za ženska prava, a osim nje tu je i Diorova Maria Grazia Chiuri, koja je već na prvoj reviji za Dior predstavila majice s natpisom "We should all be feminists".
Iako je poruka očita, činjenica je da ta majica s porukom košta oko 5000 kuna te je tek reklama, daleko od svijeta koji je nosio jeftine stvari kako bi se suprotstavio vladajućim strukturama i promijenio svijet.
- Ipak, mnoge su se zvijezde fotografirale s tom majicom i time prenijele poruku diljem svijeta. Na ovaj način, to je postao digitalni bunt i pokret u digitalno doba – tumači McClendon.
Iako je činjenica da veliki, luksuzni brendovi vole slati ovako društveno popularne, buntovne poruke, ipak je ovaj tip komunikacije simboličan više za manje brendove i neovisne kuće koje nemaju tako glamurozan imidž.
Danas ujedno postoji niz brendova koji se referiraju na razne marginalizirane skupine, poput one queer te nude pristupačne kreacije po ekonomski prihvatljivim cijenama, jer važna je poruka, a ne cijena.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Britanci spajaju tjedne ženske i muške mode u "gender neutral"
POGLEDAJTE VIDEO Ivan Đikić: #ZAJEDNO24SATA