Ovo je doba plastike. Nakon kamenog, bakrenog i brončanog te željeznog i doba čelika, sad smo plastikom doslovno zatrpani.
Količina plastike po tonaži koju smo koristili prvi je put 1979. godine premašila količinu čelika, pa možemo reći da je plastično doba počelo upravo tada, smatraju autori knjige 'Plastic Ocean: How a Sea Captain’s Chance Discovery Launched a Determined Quest to Save the Oceans', Cassandra Phillips i Charles Moore, inače kapetan oceanografskog istraživačkog broda Alguita, koji je 1997. otkrio Veliki pacifički otok smeća, odnosno 'veliku plastičnu juhu začinjenu plastičnim pahuljicama' i 'makrootpadom' koji lebdi između Havaja i Kalifornije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Problem je, kažu, u tome što se prvi put u povijesti civilizacije materijal koji karakterizira to doba - ne koristi ponovno.
- Živimo u društvu koje sve odbacuje, stvarajući vrtloge smeća. Odgovor je - ne bacati smeće i plastiku nego, kao što smo uvijek radili, opet koristiti glavni materijal - smatraju autori. No sve je umotano u plastiku...
- Hrana se dostavlja u plastičnim ili stiropornim posudama. Ono što je nekad bio papirnati tanjur, sad je plastični. A s njima postupamo isto kao s papirnatim jer ima istu funkciju, ali - nije isto. Papir će se raspasti i nestati, ali plastika neće. Čak i ako se raspadne na mikroplastične čestice, nastavit će kontaminirati planet stotinama godina. Ljudi moraju shvatiti da plastiku ne mogu bacati. Jer odbačeno nije nestalo nego raspršeno oko nas - kažu autori.
Prilično su pesimistični zbog stanja u oceanima jer smatraju da se oni ne mogu iščistiti.
- Ocean će se na kraju riješiti tih onečišćenja, ali moramo mu dati puno vremena. I moramo ga prestati zlostavljati kako bi imao vremena za izlječenje - zaključuju.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: