Riječima u svakodnevnoj komunikaciji rijetko pripisujemo više značenja od onoga koje se njima izriče. Ali mnogi su stručnjaci ipak zavirili iza neposrednog značenja riječi i ustanovili da neke mogu biti toksične i da nam “u većim količinama” doista mogu nauditi, baš poput nekih drugih štetnih tvari. I pritom nije riječ o uvredama, kako bi se moglo pomisliti na prvi dojam, nego o naizgled “običnim” riječima koje svakodnevno izričemo bez previše razmišljanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Način, dakle, na koji razgovarate sa svojim partnerom ili prijateljima mogao biti početak propasti tog odnosa. Zbog tog je razloga doktor psihologije Jeffrey Bernstein, iskusan terapeut i predavač na sveučilištima u New Yorku i Pennsylvaniji, izbacio iz svog rječnika riječi “trebalo bi” i posvetio tome cijelu knjigu “Why can’t you read my mind” (Zašto mi ne možeš čitati misli).
Najveći je problem s tim riječima što uspostavljaju kontrolni, odnosno prosudbeni odnos pa uklopljene u negativne misli, kaže psiholog, potiču negativnu energiju koja s vremenom može narušiti i vrlo čvrste odnose, a posebno je opasna za ljubavne veze. Onaj koji često izriče te riječi naime postavlja se u poziciju onoga koji “zna bolje” i prosuđuje, te pokušava nametnuti svoje zahtjeve. I nisu te riječi “problematične” samo same po sebi nego i uklopljene u rečenice koje često izričete partneru, čime mu zapravo stalno poručujete da nešto čini pogrešno, ali i ako ih koristite i u mislima.
Tada su te misli toksične misli i čak neizrečene djeluju loše na vašu vezu. Još ako se tome pridruži loša ili nedovoljna komunikacija među partnerima, gotovo sigurno imate problem. Umjesto da rečenice upućene partneru započinjete s onim što “bi trebalo”, bolje ih je složiti tako da su manje usmjerene kao strelice na drugoga, a više izriču neku vašu potrebu ili molbu.
Dakle, umjesto: “Trebao bi i ti katkad otići po dijete u vrtić”, možete reći: “Voljela/o bih kad bi katkad ti otišao/la po dijete u vrtić da ne odlazim uvijek ranije s posla jer bih mogla imati problema”. Ili umjesto: “Ti bi trebao/la znati kako se ja osjećam”, čime zapravo poručujete partneru da bi vam trebao čitati misli, pokušajte s rečenicom: “Voljela bih kad bi me, molim te, sada samo poslušao”.
Prva je rečenica prijekor i predbacivanje partneru, a druga je izricanje problema u potrazi za pomoći, što je mnogo bolji način razgovaranja i, definitivno, manje toksičan za vezu, a i tako doista možete započeti razgovor o problemima dok ćete toksičnim rečenicama ubiti volju za razgovorom.
Psiholog s više od dva desetljeća iskustva u radu s djecom, parovima i obiteljima ne može se prestati čuditi kako su toksične misli česte među bliskim ljudima i kako često nastaju ne u podsvijesti nego u svijesti. Kao da je lakše vrtjeti iste krugove misli kakve smo možda nekoć slušali u roditeljskoj kući, nego prekinuti slijed time da osim povremeno u svom domu, katkad napravite i veliko pospremanje svojih misli. Iznenadili biste se nad hrpama onoga što biste i sami morali prepoznati kao riječi koje vam neće donijeti ništa dobro.
Kad je predbacivanje i nametanje ciljeva partneru koje bi on “trebao” ostvariti stvorilo lijep ugođaj u vašem domu? Sigurno nikad, a život je, složit ćete se, prekratak za takve trenutke. Izbrišite ih.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: