Vatrene morske zvijezde, riba-gitara s plavim pjegama i dobro kamuflirani morski konjic su samo neke od 70 novih životinjskih vrsta koje je California Academy of Sciences (Kalifornijska akademija znanosti) otkrila tijekom 2021. godine, obogativši tako naše razumijevanje ogromnog stabla života. To nam, ujedno, pomaže u jačanju sposobnosti za donošenje informiranih odluka o očuvanju prirode i okoliša, ističu znanstvenici.
POGLEDAJTE VIDEO: Toksična pjena na svetoj indijskoj rijeci
Spomenuti nalazi potječu od nizinskih šuma Madagaskara do koraljnih grebena oko Uskršnjeg otoka i krošnji drveća Meksika. Direktorica Kalifornijske akademije znanosti Shannon Bennett rekla je da otkrića pomažu unaprijediti misiju akademije da regenerira prirodni svijet kroz znanost, učenje i suradnju.
- Bioraznolikost je ključna za zdravlje našeg planeta, a gubi se brzinom u kojoj prakse održivosti više nisu dovoljne. Kao oni koji utječu na svijet prirode, moramo igrati aktivnu ulogu u obnavljanju ekosustava. Naš odnos prema prirodi poboljšava se sa svakom novom vrstom, produbljujući naše razumijevanje o tome kako naš planet funkcionira, kako bismo bolje mogli anticipirati neizvjesnu budućnost. Dok se nastavljamo boriti s promjenjivom klimom i globalnom pandemijom, nikad nije bilo važnijeg trenutka za zaštitu raznolikosti života na Zemlji – naglasila je.
Među vrstama koje su otkrivene tijekom prošle godine je i 14 kornjaša, 12 morskih puževa, devet mrava, sedam riba, šest škorpiona, pet cvjetnica, četiri morska psa, tri pauka…
Evo tek nekih od otkrića iz prošle godine
Patuljasti morski konjic
Za neupućene promatrače, podvodne litice uz obalu novozelandske regije Northland, na sjeveru Novog Zelanda, samo su strmi zidovi crvenih koralinskih algi. No, stručnjaci znaju što traže. Oštro oko ihtiologa dr. Grahama Shorta primijetilo je sjajno kamufliranu i dosad nepoznatu vrstu patuljastog morskog konjica, srodnika morskih konjića. Dobio je službeni naziv Cylix tupareomanaia, a naziv vrste je 'tupareomanaia', što na maorskom narječju znači 'vijenac morskog konjica' i zapravo je to prvi put da je pleme Māora bilo uključeno u imenovanje endemične vrste.
Ne samo da C. tupareomanaia predstavlja novu vrstu, već spada i u potpuno novi rod konjica, prvi koji je zabilježen na Novom Zelandu nakon punih 100 godina. Short je usporedio CT snimke C. tupareomanaia s drugim sličnim vrstama konjića iz regije kako bi potvrdio da doista pripada novom rodu. Ime roda Cylix, što je latinski izraz za 'kalež', prepoznaje strukturu kostiju poput čaše prisutnu na grbu tog bića, koja se razlikuje od kupolasto oblikovanih struktura na drugim vrstama konjica.
- Ovo otkriće ukazuje na to koliko malo znamo o grebenima Novog Zelanda koje smo istraživali stoljećima. Ako zaronimo malo dublje, očekujem da ćemo identificirati još nekoliko novih vrsta riba – rekao je dr. Short nakon tog otkrića, s tim da valja naglasiti da je ono dovelo i do otkrića nekoliko drugih članova roda Cylix iz okruženja, u morima oko Sejšela i Južne Afrike.
Buba žižak kao uskrsno jaje
'Pachyrhynchus obumanuvu' – buba u jarkim bojama pronađena je na šumovitim planinskim vrhovima Filipina, na nadmorskoj visini od oko 914 metara, a opisao ju je entomolog Matthew Van Dam i njegovi kolege. Duga je oko 13,5 milimetara, živi u krošnji jednog od preostalih dijelova vlažne, mahovinom prekrivene oblačne šume na otoku Mindanao. Ime vrste P. obumanuvu potječe od njegove boje.
Za razliku od većine buba iz roda žižaka koje su obično jednobojne, nova vrsta ima složene šare preljevnih žutih i zelenih boja koje odražavaju tradicionalnu odjeću autohtonog plemena Obu Manuvu koje živi na otoku. Biologinja Analyn Cabras sa Sveučilišta Mindanao, iz Van Damovog tima, rekla je da je imala posebnu motivaciju da novoj vrsti da ovo posebno ime.
- U utrci smo s vremenom pod stalnom prijetnjom degradacije šuma. Mnogi kukci mogu izumrijeti prije nego što uopće budu otkriveni, a ne možete ih proučavati i objaviti otkrića ako im niste dali ime – objasnila je. Nada se da će ime pomoći da se u lokalnoj zajednici usadi osjećaj ponosa što postoji ta buba i odgovornosti za upravljanje njenim opstankom.
Vatrene morske zvijezde
Tijekom prošle godine, zoolog beskralježnjaka Christopher Mah upisao je otkrića pet novih vrsta bodljokožaca, skupine koja uključuje morske zvijezde, morske ježince i morske krastavce, iz područja Rapa Nuija (Uskršnji otok) i Nove Kaledonije. Jedno od njegovih otkrića je indo-pacifička morska zvijezda Uokeaster ahi, koja svojom jarko narančastom bojom 'zažari' greben na kojem je nastanjena. Ime vrste, 'ahi', to i potvrđuje, jer ta riječ na jeziku Rapa Nui znači 'vatra'.
Naziv roda potječe od mitološkog božanstva razarača Uokea, za kojeg se kaže da je stvorio otok Rapa Nui, koji se danas vidi, jer je potopio nekoć veći kontinent ispod valova, ostavljajući samo planinu iznad vode. Ahi zauzima ovaj mitološki prostor, živeći kao što živi u koraljnim grebenima koji leže neposredno ispod površine oceana.
Kako objašnjava dr. Mah, morske zvijezde važan su doprinos zdravlju koraljnih grebena - pa nam bolje razumijevanje može pomoći da naučimo kako najbolje zaštititi ove sve krhkije ekosustave.
- Nikad ne znaš kakva će korist biti od proučavanja nepoznatog. To može imati opipljive koristi, poput otkrića lijeka protiv raka, ili ekološke koristi u zaštiti koraljnih grebena – pojašnjava. Pet novih vrsta bodljokožaca - uključujući Uokeaster ahi - opisano je u časopisu Zootaxa.
Škorpioni penjači
Iako se pretpostavlja da škorpioni potječu iz sušne pustinjske klime, arahnolozi Lauren Esposito i Aaron Goodman identificirali su šest novih vrsta takozvanih škorpiona iz Gvatemale i Meksika, koji se skrivaju u krošnjama drveća. Ova strategija ih štiti od grabežljivaca, točnije drugih, većih škorpiona. Jedna od novootkrivenih vrsta, 'Centruroides catemacoensis', čak je razvila dodatnu i prilično izvanrednu taktiku bijega. Na prvi znak prijetnje u blizini, a taj paučnjak je razvio sposobnost razlikovanja šuštanja vjetra i grabežljivca koji mu se približava, dramatično skače sa svoje krošnje da se strmoglavi na sigurno šumsko tlo.
- Kada dođu do legla lišća, nećete ih više pronaći - primijetio je Goodman. Zapravo, iskorištavanjem ovog refleksa istraživači su uspjeli uhvatiti uzorke za analizu tijekom noćnih istraživanja. Tapkajući grane PVC cijevima - oponašajući tako napad grabežljivca - tim je uspio prevariti škorpione da skoče u mreže za skupljanje uzoraka.
Šest vrsta škorpiona opisano je u Biltenu Američkog prirodoslovnog muzeja.
Nova riba 'gitara'
Dvije nove vrste riba 'gitara' s plavim pjegama, nazvane tako jer imaju izduženo tijelo i spljoštene glave koje čine sličnost s glazbenim instrumentima, ove je godine identificirao ihtiolog David Ebert.
Acroteriobatus andysabini potječe s obala Madagaskara, dok njegov manji pandan, Acroteriobatus stehmanni, živi u morima oko Socotre, otoka u arhipelagu uz obalu Jemena. Ribe slične morskom psu spadaju među najugroženije od svih hrskavičnih riba, zahvaljujući tome što žive u neposrednoj blizini ljudi i previše je lako pretjerati s izlovom.
Međutim, dio rada dr. Eberta, koji tvrdi da je A. andysabini posebna vrsta i da se više ne smije miješati s drugom vrstom ribe gitare, istaknuo je potrebu za novim informacijama koje bi utjecale na propise o ribolovu. Ovo istraživanje je pomoglo da se olakša prvi nacionalni plan djelovanja Madagaskara za zaštitu morskih pasa i raža, a dr. Ebert radi i s lokalnim ribarima, kako bi im pomogao da identifikaciju vrsta uključe u svoju praksu.
- Ne radi se samo o zaštiti ovih životinja - radi se o pronalaženju dugoročnih rješenja i za raže i za ljudsku populaciju – kaže.
Vodozemac nalik zmiji
Biolozi raspravljaju o tome da li na otoku São Tomé uz obalu središnje Afrike živi jedna ili dvije vrste cecilijana - vodozemaca bez udova koji su ukopani i nalik zmiji. Herpetologijna Rayna Bell i njeni kolege vjeruju da imaju odgovor, nakon što su proučavali genetski sastav 85 pojedinačnih cecilijana iz cijelog São Toméa i došli do zaključka da otok zauzimaju dvije različite vrste.
Prije oko 300.000 godina, izbijanje vulkanske aktivnosti prošaralo je São Tomé tokovima lave, podijelivši otok - i cecilije koji na njemu žive - na diskretna staništa. Kako su se različite skupine razvijale neovisno jedna o drugoj, prilagođavajući se posebnim pritiscima okoliša tako su se različito i razvijale. No, na kraju su tokovi lave dovoljno erodirali da su se dvije vrste mogle ponovno pomiješati, pa su se zamaglile genetske linije između nekoć različitih skupina.
Cjelokupni nalazi studije objavljeni su u časopisu Molecular Ecology, piše Daily Mail.