Neka istraživanja pokazuju da smo u 2014. kupili 60 posto više odjeće u nego 2000. godine, i da smo u 2014. svaki komad odjeće nosili upola manje vremena nego četiri godine prije, 2000.
Profesoricu umjetnosti iz New Jerseya Juliju Mooney uznemirila su takva saznanja o negativnim posljedicama konzumerizma, pa je odlučila privući pozornost ljudi potezom na koji je malo tko ostao ravnodušan: time da istu haljinu nosi 100 dana zaredom.
Očekujući mnoga pitanja, Julia je još na početku izazova na svom Instagramu napisala:
- Nekome je to odvratno? Pa, odjeća se opere! Volim se izražavati kroz ono što nosim kao i svaka druga žena ali, ako se haljina potrga, mogu je i zakrpati kao što su to svi prije radili. Na poslu je Julija nosila pregaču da izbjegne mrlje od boje na haljini koju će nositi tri i pol mjeseca.
Na ovu ju je odluku, kako kaže, djelomično motivirala želja za jednostavnošću, ali istaknula je i da joj je 'super što joj pitanje što obući više nije problem'. A ako imate dvoje djece koja moraju biti spremna do 6:30 ujutro, kaže, to vam stvarno olakšava život. Također je dodala da se tako može uštedjeti i na prostoru, jer što manje stvari imate to manje ormara trebate.
Objašnjavajući ovu odluku svojoj kćeri, dotaknula se i socijalnog pitanja pa je rekla:
- Ljudi žele velike količine odjeće po povoljnim cijenama, a time prisiljavaju tvrtke da proizvodnju premjeste u zemlje u kojima zakoni o radu ne štite radnike - rekla je.
Dodala je i da postoje dokazi da neke zemlje koriste djecu za prisilni rad u modnoj industriji, a neki radnici primaju plaće koje su do tri i pol puta niže od iznosa koji im je potreban za "pristojan život u kojem se zadovolje osnovne potrebe".
Moda utječe na cijelu proizvodnu infrastrukturu i dovodi do toga da je profiti važniji od dobrobiti ljudi, zaključila je Julia, koja napominje i kako neodgovorna i prevelika potrošnja dovodi i do ekoloških problema - naime za proizvodnju samo jednog para traperica emitira se ista količina štetnih plinova kao za vožnju automobilom dugačku oko 112 kilometara.
Za izradu jedne pamučne majice potrebno je, kaže, 2.700 litara vode, što će zadovoljiti potrebu za vodom koju prosječna osoba popije u čak tri do tri i pol godine.
- Ponekad kupujemo odjeću bez da smo sigurni da ćemo je uopće nositi. Vjerujem da će nam edukacija o gore navedenim činjenicama pomoći da izbjegnemo takve situacije - napisala je na svom Instagram profilu.
S ovim stodnevnim izazovom Julia nije, kaže, pokušavala natjerati druge da stalno nose istu odjeću, već je htjela pokazati da nam zapravo ne treba toliko novih odjevnih predmeta. Bolje je, napominje, potrošiti energiju na to da budemo kvalitetni ljudi, umjesto da pokušavamo izgledati dobro.
Iako je njen izazov gotov, Julia kaže da je znatno smanjila količinu odjeće u ormarima, i da se drži 'održivog modnog pristupa'. I dalje nastavlja širiti svoje ideje i nada se, kaže, da će kao i do sada uspijevati privući i zainteresirati druge.
Više o njenoj borbi protiv konzumerizma možete pročitati na njenoj Instagram stranici Oneoutfit100days.