Jesper Juul (71) bio je u bolnici radi upale pluća, ali je otišao kući u jer se osjećao malo bolje. Međutim, tijelo nije izdržalo. Zaspao je mirno u svom krevetu i umro u snu u jedan sat u noći, javio je njegov sin Nikolai.
Hrvatsku je upoznao jako dobro
Mnogima je poznat kao autor knjige 'Vaše kompetentno dijete' u kojoj osporava velik broj temeljnih pretpostavki tradicionalne razvojne psihologije kao i dominantnih pedagoških modela i metoda odgoja. On je bio i idejni začetnik Familylaba - projekta koji je pokrenut u mnogim zemljama te kroz nacionalne organizacije nudi seminare, predavanja, radionice, treninge i savjetovanja roditeljima i obiteljima, stručnjacima, djelatnicima u javnom sektoru te privatnim tvrtkama.
Hrvatskim roditeljima Jesper je poznat autor i predavač, ali i iznimno važan učitelj – u ratnim godinama nekoliko generacija pomagača sudjelovalo je na nizu radionica, edukacija, predavanja i supervizija pod njegovim vodstvom, s ciljem njihovog osnaživanja u radu sa stradalnicima i izbjeglicama. Jesper je često dolazio u Hrvatsku, za koju je i obiteljski bio vezan, a posebno se divio i uživao u Istri.
Rekao je u čemu roditelji često griješe
DJECA NE SMIJU BITI VOĐE
Djeci treba vodstvo odraslih, roditelji trebaju jasno reći što se smije, što se ne smije, što je u redu, što nije u redu. Danas susrećemo obitelji u kojima se roditelji toliko boje da ne naštete svojoj djeci i ne povrijede ih da djeca postaju vukovi predvodnici.
RODITELJ TREBA ZNATI ŠTO JE DOBRO ZA DIJETE
Hrvatski roditelji pokušavaju prakticirati jednakost. Međutim, odnosi između djece i roditelja nikada ne mogu biti ravnopravni, za takvo što prevelika je razlika u moći. Ti roditelji tendiraju zaboraviti da djeca znaju samo ono što ona žele i za čime čeznu, a da su roditelji baš zato što trebaju znati što je djetetu potrebno.
Primjerice, kad dijete kaže: ‘Mama, gladan sam i želim pizzu’, odgovor roditelja može biti: ‘Znam koliko voliš pizzu, ne želim da tri puta tjedno jedeš pizzu jer to nije zdravo. Možeš je, recimo, dobiti tri puta mjesečno.’
UGLEDAJTE SE NA VUKOVE
Juul upozorava da djeca sve češće preuzimaju kontrolu nad roditeljima. Ta djeca, kaže, odrastaju u nesigurne ljude jer svako dijete, svaki čovjek u djetinjstvu treba - vodstvo roditelja koji jasno zna reći 'da' i 'ne' i stati iza svoje odluke.
Vukovi, kaže Juul, imaju vrlo visoku socijalnu inteligenciju, imaju inteligentnu strategiju vođenja čopora, ona je potpuno usmjerena na obitelj, koja je neka vrsta klasične proširene obitelji.
- Imati vođu koji dobro funkcionira i grupu drži na okupu za vukove je pitanje preživljavanja. Mislim da je ključ uspješnih obitelji i kod ljudi i kod vukova: povezanost i povjerenje - rekao je.
RAZVOD BRAKA I SUSTAV 50/50
U Hrvatskoj se raspada svaki treći brak, većina djece ostaje živjeti s majkom, manji broj s očevima, a manje od 1 posto djece živi po tzv. sustavu 50/50, gdje tjedan ili dva žive kod jednog roditelja pa potom isto toliko vremena kod drugog.
U Danskoj i Švedskoj broj djece koja žive po sustavu 50/50 danas je nešto manji od 50%.
- Još ne znamo koliko je 50/50 dobar sistem. U Danskoj smo prije trideset godina započeli tu praksu i treba proći još deset godina da uopće to pitanje postavimo jednoj ili dvjema tisućama djece koja danas imaju između trideset i četrdeset godina. Tek tada ćemo znati odgovor. Kad bismo ih sada to pitali, djeca bi ‘lagala’ jer još itekako surađuju s roditeljima - rekao je.
RAZVOD JE DJECI NAPORAN, IAKO TO NE PRIZNAJU
- Tek kad roditelji umru, a njihove kćeri i sinovi steknu dovoljno veliki odmak od njih, moći će reći istinu o tome kako su preživjeli razvod. Djeca će inače uvijek reći: ‘Sve je u redu, nema problema.' No djeci između dvanaest i petnaest godina prilično je naporno ako roditelji ne odustaju od podjele 50/50. Ima roditelja - majki i očeva - koji se u tjednu kad je dijete kod njih žele posvetiti isključivo njemu. A djeci je to strašno, to je golema odgovornost. Kad razgovaram s tom starijom djecom i njihovim očevima i majkama, ona vrlo jasno i ljubazno kažu: ‘Živite svoj život! Ne želim biti tvoj život, to je prošlo!’ - napisao je Juul.
NEMOJTE DA DJECA IZGUBE SEBE
Kod razvoda se često događa situacija da neka djeca moraju i fizički prevaliti dugačak put od doma jednog do drugog roditelja. Neki tako počnu putovati već u dobi od tri godine…
- Na tom putovanju od kućanstva do kućanstva pomalo gube sami sebe. Nažalost, to izlazi na vidjelo tek pet ili sedam godina poslije i vrlo se često odražava u školi kao poteškoća u učenju, odnosno koncentraciji ili nečem sličnom. A jadna djeca ne znaju u čemu je problem jer to nisu ni primijetila. Naporno su radila i toliko bila zaokupljena time da ‘danas budu sin svoje majke, sutra sin svog oca’ da se nisu stigla upitati: ‘Tko sam ja zapravo - samom sebi?’ - rekao je.
DOPUSTITE DJECI DA BUDU TUŽNA
Rastava je situacija u kojoj je mnogo stvari koje se teško mogu kontrolirati.
- Jednostavno moramo shvatiti: ta situacija za nas može biti bolna, može nam donijeti olakšanje, ali za djecu je uvijek strašna… Bilo da djeca žive tjedan s jednim, tjedan s drugim roditeljem ili da žive samo s jednim roditeljem. U svakoj roditeljskoj kući mora biti mjesta za bol! Djetetu se mora dopustiti da ovdje i sada bude tužno i da čezne. A to je većini roditelja teško jer su rastavljeni roditelji u velikoj mjeri uglavnom zaokupljeni samima sobom. Ili su ogorčeni ili zaljubljeni ili im je laknulo nakon rastave, što li već. Ti roditelji žive u budućnosti, a djeca to ne mogu. Trebaju proći tri ili četiri godine da dijete proradi tu tugu. A odrasli im moraju za to osigurati prostor, mjesto i biti fleksibilni i otvoreni - savjetovao je ovaj izuzetan čovjek, a njegovi savjeti dugo će se pamtiti.