Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Ljudskost na djelu: Teta Ružica svoje kupce daruje buketima...
Da, taj vrt je bio moja oaza. Provodili smo u njemu proljeća i ljeta, skrivali se uživajući pritom u prekrasnom pogledu na gradske krovove, a ja sam u njemu uzgajala sve moguće vrste bilja. No nakon potresa morat će ga ukloniti kako bi se stavio neki lakši materijal, govori naša poznata vrtlarica Andreja Čoh.
Od vrta na krovu zgrade koji uzgaja posljednjih 15-ak godina oprostila se dirljivom objavom na Facebooku napisavši da “svakoj priči jednom dođe kraj” i da taj vrt, ili kako ga je često zvala “njiva u oblacima”, više neće postojati u obliku u kojem je dosad postojao. U njemu je sadila kontinentalne i mediteranske biljke, pelcala, plijevila i brala mirisne začine, ukrasne biljke, ali i voće, poput američkih borovnica i vinogradarskih bresaka, a održavala je i iznimno posjećene vrtlarske radionice za sve zaljubljenike u urbano vrtlarstvo.
Donedavno je Andreja živjela u stanu ispod samoga vrta, u kojemu je i odrasla. Stan je naslijedila od mame, a sad ona tamo živi sa svojom obitelji. Njezin stan, dodaje, super je prošao i nije toliko oštećen zato što su prilikom renovacije postavili noseće čelične grede. Žbuka i napukli zidovi više su pogodili susjede.
- Nije vrt ništa kriv. Zgrada je stara i na vrhu su se srušili dimnjaci. Zatim su došli statičari koji su procijenili da bi najbolje rješenje bila rekonstrukcija - maknuti taj sloj zemlje i postaviti drugi, lakši materijal, za svaki slučaj. Iako zgrada stoji na mjestu i nije toliko oštećena, zbog oštećenih dimnjaka isključili su plin pa je nemoguće ovih dana živjeti tamo. Nema grijanja, a ne može se ni kuhati na štednjaku koji je priključen na plin, kao što je to kod nas. Vjerojatno je rekonstrukciju trebalo napraviti i prije, ali potres je samo ubrzao stvari - govori nam Andreja.
Prisjeća se kako su u potkrovlju zaista snažno osjetili potres.
- No najteže nam je palo kad smo morali izaći iz zgrade i kad smo ugledali taj užas na ulici - razbacane dijelove zgrada i cigle svugdje po ulici. A onda smo se poslije naslušali i horor priča. Moja prijateljica, koja također živi u jednom potkrovlju, kaže da ju je od smrti spasila greda na koju se ‘uglavio’ dimnjak koji se rušio - potreseno priča Andreja.
Trenutačno se smjestila na Vrbiku pa gleda da ne presadi biljke negdje daleko, pogotovo ako one zahtijevaju svakodnevnu brigu i zalijevanje.
Sad vrtlari u kući: Cilj joj je ove godine bio uzgojiti što više jestivog bilja
Na krovu je sad samo gola zemlja. Neke biljke već je i prije maknula, odnosno presadila u jedan od svojih vrtova koje ima u Zagrebu, ili ih je poklonila. Biljke koje su još u teglama, poput drvca limuna, breskve ili loza, trenutačno su još na čekanju da se prenesu na neku sigurniju lokaciju.
- Nazvala sam poznanika koji je na jednoj zgradi blizu Glavnog kolodvora također na krovu uzgojio mini vrt i pitala ga bi li preuzeo moje biljke, ali rekao mi je da se odselio i da vrt više ne postoji. No ima nekoliko vrtova u središtu grada, doduše ne na terasama, koje održavaju ljudi koji se nisu morali seliti, pa sam razmišljala da i njima odnesem dio bilja - kaže Andreja.
U njezinu glasu ne osjeti se tuga, iako kaže kako će joj vrt nedostajati jer je to bila jedna izuzetno neobična lokacija za takav vrt u kojem je godinama neizmjerno uživala kreativno se izražavajući.
U objavi je napisala kako joj je ove sezone cilj bio uzgojiti što više jestivog bilja, što je dolaskom pandemije postao i primaran fokus.
- Planovi su tu da se mijenjaju. Iako vrta više nema, još sam urbana vrtlarka i nema sumnje da ću uskoro negdje naći svoj zeleni komadić oaze na vrućem asfaltu - kaže Andreja koja ovo sve shvaća kao neku novu lekciju koju joj je život dao.
U komentarima pod objavu mnogima je žao, ali pišu da će “sigurno negdje stvoriti još ljepši vrt”.
Za kraj nam je na pitanje pomaže li joj vrtlarenje sad da lakše prebrodi sve ovo što je nju i njezinu obitelj snašlo, odgovara da je ipak u karanteni pronašla utjehu - u bilju.
- Ne idem na vrt i ne preporučujem to ni ostalima, ako već svi moramo ostati kod kuće, nego sam se bacila na uzgoj presadnica u zatvorenom, pod umjetnim svjetlom. Idu ljepši dani te se, kao i svi, veselim što ćemo moći izaći. No eto, valjda se trebamo još malo strpjeti - zaključuje Zelena Andreja.
Prebacila se na rasadnik
Tipično ponašanje za urbanu vrtlaricu, kaže. Iako nema vrt, presadnice rajčica prve su na repertoaru, i to samo sorte koje se mogu uzgajati u teglama na balkonu - pet sorti grmolikog rasta: balkonska Vilma, mini ribizla, cherry rajčica, minibel, geranium kiss, balkonska žuta.
Mali vodič za uzgoj pod svjetlom
Unutarnji rasadnik je spreman, umjetna rasvjeta se pali tek kad sjeme proklija, do tada posudice držim na električnom grijaču za klijališta, kaže Andreja.
U kućnom rasadniku pod umjetnom rasvjetom proklijao je korijander iz sjemena koji je sačuvala od prošle sezone. Vrlo je plodan.
- U vlastitom rasadniku Andreja za presadnice raznih vrsta biljaka koristi fluorescentne žarulje različitih marki - Sylvania Daylight i Mammoth TCL neonke.
- Neonke označene s ‘daylight’ emitiraju 6500K što je dovoljno za vegetacijski razvoj biljke, dok je za period cvjetanja biljci potrebno osigurati lampu koja emitira crveni spektar svjetlosti.
- Sobne biljke poput paprati osvjetljavam LED žaruljom kupljenom u Ikei i vrlo sam zadovoljna kako se drže na polici daleko od prozora.
- Priznajem, LED rasvjeta je skuplja, no cijene proizvoda polagano opadaju razvojem tehnologije, ali i njihovim sve većim korištenjem u staklenicima za proizvodnju hrane, smatra ova vrtlarica.
- Obične žarulje ne mogu se koristiti kao umjetna rasvjeta jer imaju slabi spektar valnih duljina potrebnih za uzgoj biljaka.
POGLEDAJTE VIDEO (Veljko Mršić) #ZAJEDNO24SATA: