Istraživači Satoshi Kanazawa i Kajai Perina, u svojoj studiji 'Why night owls are more intelligent', kažu da su ljudi koji su 'noćne ptice', inteligentni ljudi. Oni smatraju da je važno pogledati naše podrijetlo. Prema istraživačima, naši preci su rano išli na spavanje i rano ustajali, a ako odstupamo od ove norme, znači da smo usklađeniji s modernim životom. To je, prema istraživačima, samo po sebi znak inteligencije, a osim toga, odgoda na satovima je tek nedavno izumljena. Istraživači tvrde, da ako ne želimo ustati, da time pokazujemo inicijativu.
Ako imamo jasnu želju i slušamo svoje tijelo, kao što je odbijanje ustajanja ujutro, to znači da smo neovisni, a ljudi koji slijede svoje strasti i pokazuju jasne znakove su kreativniji i smišljaju vlastita rješenja.
Osim njih i istraživači sa Sveučilišta u Liegeu, Belgija, proučavali su nekoliko ljudi koji su 'noćne ptice' i nekoliko ljudi koji su 'rane ptice'. Mjerili su im aktivnost mozga, sat i pol nakon buđenja i 10 nakon sati buđenja.
U jutarnjem testu, nakon sat i pol od buđenja, ljudi 'rane ptice' i ljudi 'noćne ptice' bili su jednako produktivni. Ali, 10 sati nakon buđenja, ljudi 'noćne ptice' bili su produktivniji.
A, jesmo li jutarnji ili više noćni tip, ne određujemo mi, nego naša genetika. Kako se ispostavilo, mala skupina moždanih stanica zadužena je za naš unutarnji sat koji određuje te preferencije.
Istraživači sa Sveučilišta u Southamptonu promatrali su obrasce spavanja kod 1229 muškaraca i žena, kao i njihove socioekonomske okolnosti.
Istraživanje je pokazalo da su ljudi koji su išli na spavanje oko ponoći i ustajali se nakon osam sati ujutro imali veće dohotke i sretniji, ugodniji život u odnosu na ranoranioce. Nažalost, to ipak ne znači da je dobro 'prespavati svoj život'. Ljudi koji su provodili 12 i više sati u krevetu bili su izloženi većem riziku od prerane smrti. Ljudi s najnižim rizikom bili su oni koji su spavali osam sati.
Na kraju, san je previše važan da ga tretiramo olako.