Amerikanka Melissa Kay ispričala je vlastitu priču o tome kako se našla u životnoj ulozi bake, no nije bila sigurna kako da se ponaša. Naime, svog budućeg supruga upoznala je u trenutku kada su njegova trojica tinejdžera ulazila u turbulentne godine adolescencije, stoga u njihovim životima nije imala klasičnu roditeljsku ulogu, već je bila više poput prijateljice i vodiča.
POGLEDAJTE VIDEO:
Djeca nisu stalno živjela s ocem, pa su njezine obveze bile ograničene na podršku partneru, bez svakodnevnog suočavanja s izazovima roditeljstva. S obzirom na to da nije imala vlastitu djecu, iskustvo odgajanja bilo joj je uglavnom posredno.
Prije sedam godina, situacija se promijenila. Kći njezina supruga, dakle njezina pokćerka, dobila je sina. Osjećaj povezanosti s unukom bio je trenutni, ali ona nije bila sigurna kakvu ulogu treba preuzeti. Treba li se ponašati kao dodatna baka ili ga gledati više kao nećaka?
S vremenom je odgovor postao očit – unuk je postao njezina obitelj jer se upravo tako osjećala. Postala je stalna figura u njegovom životu, osobito jer je njegova majka, kao samohrana roditeljica, često bila odsutna zbog vojnih dužnosti. Dok je njegova majka bila izvan grada, dječak je većinom boravio kod bake (bivše supruge njezinog muža), a svaka dva tjedna dolazio je kod nje i supruga. Takav raspored trajat će sve dok se ne preseli kod majke.
Biti baka, kako mnogi kažu, znači pružati ljubav, podršku i savjete, bez težine svakodnevnih odgovornosti. No, svaka obitelj ima svoje dinamike. Budući da nije prošla kroz fazu majčinstva, ova je žena svojevrsno roditeljstvo doživjela kroz odnos s unukom. Naučila je kako hraniti rastućeg dječaka, razgovarati o granicama i rješavati osjetljive teme. Psiholog Matthew Morand naglasio je kako je važno u ovakvim situacijama postupati prema djeci onako kako biste željeli da se postupalo s vama kad ste bili mali.
S obzirom na to da njezin unuk postaje sve znatiželjniji, pojavljuju se pitanja o obiteljskim ulogama. Pitao je, primjerice, zašto ga smatra svojim unukom kad nije majka njegove mame. Iako ju zove imenom, a ne nekom inačicom riječi "baka", shvatila je da mu to pruža osjećaj ugode, što joj je najvažnije.
Psihologinja Kristen Piering savjetovala je da svaka jedinstvena veza s djetetom predstavlja prednost, ističući da je važno njegovati posebnu dinamiku koju unuk ima s njom.
Postavljanje granica s unukom predstavljalo je izazov. Željela je biti zabavna baka koju voli posjećivati, ali i uspostaviti pravila kako bi dijete naučilo odgovornosti i sigurnosti.
Sa suprugom je dogovorila zajednička pravila o stvarima poput vremena za spavanje i korištenja mobitela, kako bi prijelazi između domova bili što jednostavniji. Također, unuku često daje izbor – bilo da se radi o izboru igre ili odjeće – kako bi se osjećao poštovano i uključeno u razne odluke.
Iako nikada nije bila majka, ova joj je uloga bake omogućila uvid u to kakva bi majka možda bila. Ipak, iskustvo bake znatno se razlikuje od roditeljstva – dijete boravi kod njih samo nekoliko dana, nakon čega se obitelj vraća svojoj rutini. Iako ne prolazi kroz stalne izazove roditeljstva, zadovoljstvo koje osjeća zbog svoje uloge u unukovom životu je neprocjenjivo.
Psihologinja Shira Schwartz istaknula je važnost stvaranja veze s djetetom kroz razumijevanje njegovih interesa i potreba, što ovoj ženi pomaže u svakodnevnim interakcijama s unukom.
Iako nikada nije planirala postati baka, ovaj neočekivani odnos donio joj je ljubav i radost koje nije mogla predvidjeti. Bez obzira na to što nije biološka baka, njezina je ljubav prema unuku neporeciva i oblikuje njihov odnos na poseban način, piše msn.