Njeno putovanje prema tome da postane „tradicionalna supruga” započelo je 2012. godine kada je pripremila večeru za muškarca kojeg jedva da je poznavala. Bio je iz druge zemlje i nedavno se doselio u njenu zgradu. Razgovarali su svaki dan, obično uz šalicu turskog čaja koju bi joj on donio. Te večeri pokucao je na njena vrata i pitao je kako pripremiti gotovo jelo iz kutije jer nije znao čitati engleski. Bilo je lakše da mu ga pripremi nego da mu objašnjava.
Ona je bila udovica, a on razveden. Nijedno od njih nije tražilo novu vezu. Ali sudbina je imala druge planove.
Te noći je u svom srcu znala da će se udati za njega. Također je znala da želi biti ona staromodna supruga koju danas nazivamo tradicionalnom. Učinila je oboje i nikada nije zažalila zbog tih odluka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naučila je novi način kako biti supruga
Njena majka bila je snažna, samohrana majka. Njen otac ih je napustio kada joj je bilo sedam godina, prisilivši je na tu ulogu. Zahvalna je za sve što ju je majka naučila. Rekla joj je da žena mora biti snažna sama po sebi, jer njen suprug neće uvijek biti tu da se brine o njoj.
Na početku njihovog braka radila je u korporativnom sektoru. Bila je izvan kuće više od 60 sati tjedno. Kao osoba koja je bolje govorila engleski, većinom se bavila poslovima i komunikacijom, dok je njen suprug obavljao većinu kućanskih poslova. No, ubrzo se pokazalo da nije bila zadovoljna svojom ulogom u vezi ni svojim životom. Imala je užasnu tjeskobu, a zdravlje joj se pogoršavalo.
Godine 2019. odlučili su se preseliti u njegovu domovinu u istočnoj Europi. Znala je da će to biti velika promjena, i kada su se preselili, stvari su se promijenile. Njen suprug govorio je jezik i poznavao kulturu, dok ona nije.
Trebalo joj je neko vrijeme da se privikne. Iako je to bilo ono što je željela, ponekad se opirala zbog svog odgoja i naučenih uvjerenja. Ali njen suprug bio je strpljiv i nije zahtijevao promjenu. Nije morala raditi. Mogla je ostati kod kuće i „uživati” u svim kućanskim poslovima koje je dugo željela raditi. Mogla je postati supruga koja je njenom suprugu bila potrebna.
Redefinira ulogu tradicionalne supruge
Stereotip „tradicionalne supruge” postao je slika žene s mnogo djece koja kuha sve od nule, ne zarađuje i slijedi „tradicionalne” rodne uloge. Iako su ovi stereotipi možda istiniti za neke, oni nisu sveobuhvatni.
Za nju, biti „tradicionalna supruga” nije u tome koliko djece imate. Nije u tome da svom djetetu pripremate doručak od nule. Nije u tome da žudite za prošlim vremenima. Čak se ne odnosi ni na to tko kontrolira novac ili tko ga zarađuje.
Ona je spisateljica i ne predaje svoje plaće suprugu. Upravo ona vodi računa o financijama i plaća račune jer joj to bolje ide, i on se s time slaže.
Biti „tradicionalna supruga” za nju znači željeti najbolje za svog supruga. To znači poštovati njegovo mišljenje, priznati da o nekim temama zna više od nje, prihvatiti njegovu pomoć i brigu. To znači prikazivati ga u pozitivnom svjetlu pred drugima i čuvati privatnost obiteljskih stvari.
Također, to znači priznavati da je on odrasla osoba koju ne treba nadzirati. Ima povjerenje da će on ispuniti svoje obaveze, bez obzira poklapaju li se one s rodnim stereotipima ili ne — to je na njihovu zajedničku odluku.
Naravno, sve to vrijedi i obrnuto. Njen suprug je poštuje i brine o njoj.
Biti tradicionalna supruga za nju znači sigurnost u njenoj ulozi u svijetu i u njihovom braku, a i većina njezine tjeskobe je nestala, piše msn.