Njemački poslodavci pridaju veliku pozornost načinu na koji se predstavljate, odijevate ili kakav kontakt ostvarujete očima. Njemačka je i jedina zemlja u kojoj zakon protiv diskriminacije poslodavcima ne dopušta postavljanje osobnih pitanja poput onih o planiranoj trudnoći, udaji, vjeri ili financijama. 

Tamo valja biti točan pri dolasku na razgovor, baš kao i u Francuskoj, iako Francuzi nisu pretjerano točni kada moraju stići na sastanak, posebno u velikim gradovima poput Pariza. Francuzi cijene uljudnost, a u životopisu svakako treba navesti ako ste neko vrijeme tamo i živjeli. Fotografije uz CV poželjno je “zalijepiti” u Češkoj, Mađarskoj i Danskoj, a obvezno je u Austriji. S talijanskim poslodavcima nema pregovoranja o plaći i godišnjem jer su određeni kolektivnim ugovorima, no svakako se može dogovorati o bonovima za hranu, mobitelu ili vozilu.

Njemačka 

Poslodavci ne vole napadnost, kao ni upadljiv nakit, a odjeća mora biti u skladu s traženim poslom.

Švedska 

Uobičajeno je nositi traperice, ne i kravate. U Finskoj u poslovnom svijetu muški trebaju nositi odijelo.

Grčka 

Fotografija uz CV nije obvezna, ali je mogu tražiti u turizmu. U Belgiji je najbolje da je ne prilažete uz životopis.