'Ne možemo reći točan trenutak kad se sklapa prijateljstvo. To je kao kod punjenja posude vodom, kap po kap, na kraju dođe ta kap koja preplavi posudu; tako i u nizu ljubaznosti napokon dođe jedna od koje preplavi srce', citirala je Priscilla Dann-Courtney, autorica i klinička psihologinja iz SAD-a, američkog pisca Raya Bradburyja pa se prisjetila vlastitog iskustva.
POGLEDAJTE VIDEO Male stvari život čine sretnim:
Ovo je njezina priča o tome kako je stekla novu prijateljicu:
Moj tjedni ritual je zaustavljanje u maloj vijetnamskoj tržnici blizu našeg doma. Četvrtak je dan za dostavu Lady Finger banana, slatkih malih banana koje dolaze iz Meksika.
Kad sam prvi put bila u dućanu, niska, tamnokosa vlasnica iza pulta dosta strogo je prokomentirala: 'Samo banane, to je to!'. Odmjeravala bi ih i ispružila ruku, a ja bih poslušno platila, nadajući se da je moja mala kupnja neće nastaviti iritirati.
Nakon nekoliko mjeseci pitala sam je kako se zove. 'Maria', naglo je odgovorila. Odlučila sam kako je najbolje da je ne opterećujem svojim imenom.
Kako su mjeseci prolazili, uvijek sam govorila: 'Bok Maria!' i 'Doviđenja Marija!'
Jednog dana za pultom je bio mlađi muškarac, a budući da je to bio obiteljski posao, pretpostavila sam kako bi to mogao biti jedan od njezinih sinova. Kad sam ga pitala gdje mu je mama, objasnio je da će uzeti nekoliko dana odmora.
Počeli smo razgovarati. Ispričao je koliko stresan posao u trgovini mješovitom robom zna biti za nju. 'Ali uvijek joj govorim, mama, moraš biti ljubaznija prema mušterijama. Ne smiješ vikati na njih!'
Odlučila sam nastaviti svoju misiji da se sprijateljim s Marijom.
Donijela sam joj kruh od banane jednom prilikom, napravljen od tih malih banana. Pružila sam joj malu štrucu preko pulta. Nagnula je glavu i upitala: 'Čemu ovo?'. Objasnila sam da joj samo želim zahvaliti što mi je prodala toliko banana. Mislim da mi se zahvalila, ali možda i nije.
Jednog hladnog jutra u prosincu djelovala je neobično snuždeno. Kad sam je pitala kako joj je prošao dan, tiho je odgovorila: 'Moj najstariji sin je umro.'
Dala sam joj do znanja koliko mi je jako žao i prilikom sljedećeg posjeta donijela sam joj još jednu štrucu kruha. Ovaj put mi je zahvalila s tračkom osmijeha.
Često sam osjećala kao da ona ne zna što bi s mojim gestama zahvalnosti i brige, ali kako su mjeseci prolazili, više me nije prekoravala što kupujem samo banane. Jednog dana mi je kupnju učinila još slađom kad je upitala: 'Kako se zoveš?'. 'Priscilla', odgovorila sam ponosno noseći svoju torbu prema vratima.
Zima je prošla i stiglo je proljeće donoseći olakšanje našem malom gradu u Coloradu. Dok sam prilazila dućanu, na vratima je pisalo: 'Danas ćemo rano zatvoriti i ostati ćemo zatvoreni tijekom vikenda'. Za pultom je bio njezin mlađi sin, a ja sam pristojno pitala zašto zatvaraju.
'Moj tata je preminuo jučer'. Još jednom sam izrazila sućut.
Ubrzo se Maria vratila. Izgledala je mršavo i umorno. Dok sam joj pružala svoje banane na vaganje, rekla sam kako mi je jako žao zbog njezinog supruga. Izvukla sam kreditnu karticu iz novčanika i vidjela zeleno-bijelu darovnu karticu Starbucksa smještenu iza nje. Ispružila sam ruku preko pulta i ponudila Mariji mali dar.
'Biste li si kupili veliku šalicu toplog čaja i znali da je od mene?'. Kad sam se okrenula da odem, čula sam je kako tiho govori: 'Čekaj'. Zaobišla je pult i ispružila ruke da se zagrlimo. Stajale smo dugo zagrljene. Nakon nekoliko godina dobila sam novu prijateljicu. Nevjerojatno je kako malo dobrote može otvoriti nečije srce, prenosi tinybuddha.com.
POGLEDAJTE VIDEO: PETA EPIZODA EKSPERIMENTA S ANĐELKOM I RENEOM
AKO STE PROPUSTILI POGLEDAJTE I ČETVRTU EPIZODU EKSPERIMENTA