Moda je uvijek imala i elemente neudobnosti, drskosti, sjetimo se samo korzeta u kojima žene nisu mogle disati te su se rušile u nesvijest, što je izvrsno predstavljeno u brojnim povijesnim filmovima. Nadalje, tu je niz slojeva u vidu natrpavanja odjeće, željezne krinoline i slično, koje su bile obavezne stoljećima. No živimo u moderno doba, ili barem to tako želimo predstaviti. Ovih dana postavlja se jedan komad kao stvar rasprave u modnim krugovima - to je Dieselova minica koja ima formu remena. Naravno da ju je nemoguće nositi, pa ona jedva da prekriva stražnjicu. I to pri stajanju.
Nadalje, veliki remen je svakako neudoban kad se sjedne. Stoga zašto je ona uopće nastala - pa da se o njoj priča, kao što i radimo, odnosno kao što svijet mode raspravlja o tome. No, nije ona usamljena, toj nemogućoj minici možemo pronaći mnoge partnere u vidu raznih odjevnih predmeta i dodataka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iako se radi o popularnim brendovima, ne možemo biti slijepi na činjenicu da je dio scene visokih cijena - ta remen-minica košta oko 7000 kuna, cijena je besmislena.
No, kad pogledamo malo veću sliku, odjeća nije kroz povijest napravljena da bi nama bilo udobno - često su moderne bile stvari koje ili žuljaju ili nas sputavaju na neki način. Sjetimo se cipela s raznim velikim potpeticama u kojima su manekenke često padale ili bi u svakodnevnom životu u njima bilo nemoguće hodati.
Što to moda radi da smo joj se tako zamjerili - ma nije ona kriva, ljudi su naprosto spremni trpjeti za svašta, ponajprije za svoj izgled. I ne manje važno, ljudi rade tu modu, nije došla iz neke daleke galaksije. Dizajneri jako dobro znaju na spremnost na sve - pa predlažu razne stvari koje ponekad i nemaju smisla. Ipak, netko će to odjenuti, objaviti na društvenim mrežama i na koncu će brend dobiti reklamu.
'Svakodnevna' osoba kupit će nešto drugo, što uistinu može nositi. Modna je pista show, na njoj se predstavljaju posebne stvari, za imidž, naročito danas kad je sve skupo, a digitalni je lookbook svakako jeftiniji. Da gledamo, da se čudimo, da reagiramo. U doba kad smo ovisni o novim informacijama, slikama, a pažnja nam je super kratka, brend se mora nekako istaknuti. A to je moguće - gotovo nemogućom robom.
Pa se pista mora iskoristiti dobrano, tako da na njoj nastanu fotke koje će uistinu obići svijet. A što se tiče gornjeg navoda - da su ljudi spremni trpjeti za modu i ljepotu, pa to vidimo na svakom koraku.
Izobličena lica gledaju nas iz odjeće koja je nabrijana logomanijom i neugodnim krojevima, neobičnim cipelama, torbama nepraktičnog dizajna. Ima nešto i u toj hiperprodukciji mode - naprosto ima je previše, izgubio se kompas nužnosti, koga briga više može li se to uistinu nositi. To su neki od postulata koje vidimo u novije vrijeme.
No, nije sve tako dramatično, to su tek stilski detalji iz realnosti, nismo baš svi takve žrtve mode. Već je tako doba došlo - sve je marketing. Pa dizajneri eksperimentiraju s raznim elementima, kao da rade mala umjetnička djela koja ne podržavaju realan život. Možda je to uvod u digitalno doba - jer online uistinu nemamo nikakve ograde, ništa ne žulja, nema dosadnih zakona fizike. Naš avatar je slobodan kao ptica.
Može nositi i pet outfita odjednom ako želi. Sve je moguće. Druga stvar je činjenica da su avangardni kreativci i umjetnici oduvijek koketirali s modom, pa su predlagali razne koncepte odjeće i detalja - dobar dio toga nema nosivost kao prvi uvjet, već su to koncepti.
I pandemija nas je stilski totalno razmazila, valjali smo se po kauču u razvučenoj staroj trenirci dvije godine. No, ljudski um ne može se samo tako promijeniti, brže-bolje smo se vratili modi, a ona nas sad časti raznim kreativnim elementima od kojih su neki - u najmanju ruku neobični. Tu su i razne cipele, dobar je primjer kreacija Jonathana Andersona koji je za Loewe predložio čizme koje izgledaju poput vrećice.
Ako vam nešto upadne u njih, javlja se neki novi problem. Izgubljeni u cipeli. Ako niste neka totalna žrtva mode, imat ćete stav prema ovakvim stvarima. Naime, objektivnost je dobra stvar, naročito kad sagledavamo modu i situaciju u svijetu dizajna. Nije sve što ima ime genijalno - ali to dizajneri često iskorištavaju.
I Demna, kreativni direktor Balenciage to itekako koristi, činjenicu da ima nabrijani brend koji je do ovog stadija došao u eksperimentima u dizajnu. Njegove siluete više nalikuju na avatare i digitalne likove nego na neku susjedu ili frendicu.
No, zato se dobro prodaju njihove torbe. Imidž je pretjeran, karikatura, naglašen, a ono što se onda prodaje najviše su modni dodaci, odnosno torbice i cipele. Ali one koje ne izgledaju poput vrećice, već komotne, ugodne, pa i za potrčati sa sastanka na sastanak.
Dolce & Gabbana također su u ovom timu, njihova je jakna poput popluna, idealna za distancu. U svakom slučaju, jakna je to koja može poslužiti kao inspiracija za novu kolekciju jakni, no kao takva idealna je na modnoj pisti, za imidž, za fotografiju.
U svakom slučaju, uvijek su ljudi za nešto patili - u slojevima, u korzetima, u teškim materijalima te novo doba samo donosi nove načine kojima ćemo se sputati. Iako su korzeti daleka prošlost, svako malo se vraćaju te se cure i dalje uvlače u njih. Ideali ljepote su prejaki, teško im se oduprijeti, a i dizajneri često ulaze u art sferu i igraju se siluetom.
Na koncu, neudobne će mode uvijek biti, samo danas ipak biramo, odnosno imamo svega na menuu. Biramo što nosimo, snažniji je dojam slobode, stoga ako je nešto neudobno, osoba zasigurno ima dobar razlog zašto to nosi. Vidimo mlade cure kako idu van i povlače si suknje pritom, jer ne mogu ni potrčati na tramvaj. Ili autobus.
Naravno da suknja može biti duža, no ona se osjeća kao dio ekipe, dio supkulture, dio mladih u toj minici i radije će malo usporiti hod nego izabrati modni komad koji je komotniji. Pa će na koncu i minica s početka priče prošetati gradom - to nam poručuje da je osoba koja je nosi u trendu te da to želi otkriti čitavom svijetu. No prije toga razmislite - tko je šef? Vi ili odjeća? Neke je stvari ipak bolje ostaviti za svijet umjetnosti, pistu i avatare.