Biografija Isusa Krista iz Novog zavjeta sadrži golemu i zbunjujuću ‘rupu’. Nakon što je kao 12-godišnjak posjetio Hram u Jeruzalemu, Isus se idući put pojavljuje već kao 30-godišnjak. O njegovu je životu u međurazdoblju napisa no samo “Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi (Luka 2,52).”
Što je bilo s njim u 18 neobrađenih godina velika je tajna i ishodište brojnih nagađanja. Rupu su nastojali ispuniti brojni teoretičari prema kojima je Isus posjetio Britaniju, Indiju, Japan i Egipat, ili je ušao u tajnovitu sektu kraj Mrtvog mora. Većina se teologa priklanja mnogo jednostavnijem objašnjenju: proveo je tih 18 godina u Nazaretu učeći za drvodjelju po uzoru na oca i proučavajući židovske svete spise; kad je njegov otac Josip preminuo, postao je glava domaćinstva.
Kao što je naznačio Addison Dare Crabtree u knjizi “Isusova putovanja” iz 1884., u ono su doba sinovi najčešće obavljali očev zanat, pa je tako i Isus postao drvodjelja. Kad su ljudi doznali da Isus poučava u mjesnoj sinagogi, pitali su jedni druge, “Nije li ovo drvodjelja? Sin Marijin i brat Jakovljev, Josipov, Judin i Simonov? Ne stanuju li i sestre njegove ovdje kod nas? (Marko 6,3).” Iz evanđelja proizlazi da je narod znao za Isusa kao drvodjelju iz vremena prije nego što je započeo svoj ministerij.
ZADRŽAO SE U JERUZALEMU
S tom se pretpostavkom ne slaže američki teolog Bruce Chilton, kojemu je sumnjivo što evanđelja ne spominju da se Isus oženio i zasnovao obitelj.
- Tako bi postupio mladić koji je ostao živjeti u rodnom mjestu - napisao je Chilton u knjizi “Isus kao rabin: intimna biografija”.
Po mišljenju ovog autora, Isus se nije vratio kući s posjete Hramu, nego se zadržao u Jeruzalemu i postao sljedbenik Ivana, koji ga je uputio u svoju filozofiju.
- Isus je imao buntovan i pustolovan duh. Ne bi mogao postati strastveni vjernik da je živio cijelo vrijeme među seljanima koji su ga jedva prihvaćali - tumači Chilton.
OTIŠAO JE U KUMRAN
Druge su teorije o tajnim godinama Isusova života još uzbudljivije, a jedna se tiče Svitaka s Mrtvog mora, drevnih vjerskih tekstova koje je jedan beduin pronašao 1947. u Kumranskim pećinama nedaleko obale. Iako se u Svicima ne spominje Isus, njihovo je otkriće poslužilo povjesničarima da razviju teoriju o njegovom boravku među esenima u kumranskim pećinama.
Eseni su bili židovska vjerska sekta aktivna od 2. st. prije Krista do 1. st. poslije Krista. Prakticirali su celibat i zagovarali krajnju skromnost, dobrovoljno siromaštvo i nenasilje. Na temelju srodnosti esena s ranim kršćanima, američki svećenik i teolog Charles Potter izgradio je teoriju po kojoj su Isus i Ivan Krstitelj pripadali esenima i presadili njihovu filozofiju u kršćanstvo.
NA BRITANSKOM OTOČJU
Srednjovjekovne legende koje tvrde da je Isus kao mladić obišao Britaniju, konkretno Cornwall, Stonehenge i Glastonbury, nadahnule su Williama Blakea da 1804. napiše znamenitu poemu “Jeruzalem”. Poema, koju je 1916. uglazbio Sir Hubert Parry, neizravno sugerira da je Isus “koračao engleskim zelenim planinama” i tamo “izgradio Jeruzalem”, što je metafora za stvaranje neba na Zemlji.
Na te se legende osvrnuo velški arheolog Dennis Price u knjizi “Izvanredni dokazi da je Isus posjetio Britansko otočje”. Među doka- zima u prilog toj teoriji autor je naveo da je britansko pleme Dubuni početkom kršćanske ere, a prije rimske invazije na Britaniju 43., kovalo novac s imenom izvjesnog Eisua.
Taj je Eisu, misli Price, bio nitko drugi nego Isus, kojeg je to pleme upoznalo tijekom njegovog pohoda današnjom južnom Engleskom. Međutim, nema direktnih dokaza da je Isus kročio nogom u Britaniju.
PENJAO SE KAŠMIRSKIM VRLETIMA
Ruski novinar Nikolaj Notovič 1894. je objavio knjigu “Nepoznati život Isusa Krista”, u kojoj je opisao svoj boravak u budističkom samostanu Hemis u indijskoj planinskoj regiji Kašmir 1887. Dok se u samostanu oporavljao od loma noge, monasi su mu navodno pokazali rukopis iz 3. stoljeća, koji je govorio o “životu Svetog Ise, najboljeg od sinova čovječjih”.
Sveti Isa je, dakako, Isus, koji je kao dječak otputovao u Indiju s trgovačkim karavanom i tamo proučavao budističke i džainističke vjerske tekstove. Smatrajući priču izmišljenom, njemački je povjesničar Max Müller pisao glavnom lami u samostan Hemis radi provjere Notovičevih navoda.
Glavni lama mu je otpisao da u pret- hodnih 15 godina nijedan zapadnjak nije posjetio samostan i da tamo nema rukopisa koji bi odgovarao opisu iz knjige.
OTPUTOVAO JE U JAPAN
Neki su povjesničari ispreli teoriju po kojoj je Isus u izgubljenim godinama otputovao u Japan. Taj je podatak prvi puta ugledao svjetlo javnosti oko 1935. zahvaljujući pronalasku prastarih dokumenata, koji su međutim ubrzo opet nestali u vihoru Drugog svjetskog rata. Isus je navodno stigao u Japan preko Sibira star 21 godinu, iskrcavši se u luku Amanohašidate na otoku Honšu.
Potom se uputio do planine Fudži, gdje je upoznao nekog budističkog učitelja. U idućih je desetak godina naučio japanski i upoznao tamošnju filozofiju i religiju, a potom se vratio na Bliski Istok. Priča ima i zanimljivi dodatak. Stanovnici Šinga tvrde da je Isus izbjegao pribijanje na križ i da se vratio u Japan, naselivši se u gradu.
Tamo se oženio, dobio troje djece i preminuo star 106 godina. Sve su opisa-e teorije zanimljive, ali imaju zajedničku manu: nisu zasnovane na činjenicama, nego na nagađanjima i bujnoj mašti. U odsustvu dokaza za suprotno, najuvjerljiviji ostaje stav Crkve da je Isus Krist proveo 18 ‘tajnih’ godina kod kuće u Galileji, gdje je radio kao stolar.
BUDIZAM UTJECAO NA KRŠĆANSTVO?
Neki su teolozi pronašli podudarnosti Isusovih učenja i budističkih uvjerenja, što po njihovu mišljenju daje naslutiti da je Isus bio u doticaju s Budistima. Tako poruka “čini drugima ono što želiš da oni čine tebi (Luka 6, 31)” ima sličnosti s budističkim učenjem “cijeni druge koliko i sebe”.
Također, savjet “ako te netko ošamari po obrazu, okreni mu i drugi obraz (Luka 6, 29)” sukladan je s Budinim upozorenjem, “ako te netko udari rukom, štapom ili nožem, odbaci sve žudnje i ne izgovori zle riječi”.