- Put sv.Jakova ili Camino de Santiago je čaroban, događaju se prelijepe stvari, sreću prekrasni ljudi puni pozitive. Jednostavno odmor za dušu. Na Caminu nije važno koje smo boje kože, koje smo vjerske i nacionalne pripadnosti, nema predrasuda, nema negative, doslovno se osjeća da smo svi 'braća i sestre'. Camino je susret sa samim sobom. Stara izreka glasi: 'Ako želiš upoznati sebe, idi na Camino de Santiago' - ispričao nam je Nenad Šajnović iz Zasadbrega u Međimurju koji je propješačio 799 kilometara u 22 dana i putem duboko zaronio u svoju dušu.
- Danas, godinu i pol dana nakon puta uživam promovirati taj put i jako mi je drago dok me ljudi zovu na kavu i sa nekim pozitivnim strahom kažu: 'Idem na Camino, može neki savjet'. Srce mi je u tom trenutku ogromno - dodao je i otkrio nam da se na hodočašće Putem svetog Jakova odlučio se nakon što je pogledao vrlo inspirativan film The Way (Put) sa Martin Sheenom u glavnoj ulozi.
Radi se o poznatoj ruti u Španjolskoj poznatijoj kao Camino de Santiago koja se proteže od gradića Saint Jean Pied de Port do Santiaga de Compostele, a koju svake godine prođu mnogi ljudi iz cijelog svijeta. Hodočasnici se često odlučuju za ovu avanturu kako bi bolje upoznali sami sebe, pronašli duhovni mir, ojačali vjeru, ali odlaze tamo i iz drugih razloga.
- Na ovaj put ne kreću svi ih hodočasničkih pobuda, netko kreće zbog avanturizma, netko želi upoznati Španjolsku, netko iz sportskih pobuda, mladi parovi često prolaze put prije braka jer tu upoznaju sebe i pravi karakter partnera, uglavnom svatko ima svoj razlog koji se mora poštivati - kaže Nenad i dodaje da je lani tim putem išlo čak 347.578 hodočasnika, 8024 više žena od muškaraca.
Prisjetio se i kako je njegova obitelj reagirala.
- Supruga i kćerka su na početku odluke bile u šoku, a sad planiramo i volio bih da odemo na jedan obiteljski Camino. Trenutno je u planu put od Porta do Santiaga i nadam se da će se sve posložiti - rekao na m je.
Svoje inspirativno iskustvo opisuje na blogu Camino de Santiago - by Nenad Šajnović.
'Kako sam postao hodočasnik?'
'Sve je počelo 2014.godine. Tu ću godinu pamtiti dok sam živ. U mjesecu lipnju pokopao sam oca. Od dijagnoze zloćudnog tumora do smrti samo mjesec i pol dana. Uh što ti je život, nisam mogao vjerovati da se ovakve stvari mogu desiti i u mojoj obitelji, to se uvijek događalo nekome drugome.
U takvim trenucima čovjek počne razmišljati o životu, o prolaznosti, definitivno nismo rođeni da samo radimo, plaćamo račune i umremo, osjećam da nešto moram promijeniti, moram iskočiti iz tračnica svakodnevnog života, vidjeti što je s lijeve i desne strane tračnica života, jednostavno moram! Ali kako napraviti prvi korak?
Mjesec je listopad, daljinski upravljač u ruci i gore dole po kanalima, naletim na Cinestar TV, na prvi pogled izgleda dobar film, The Way, Martin Sheen u glavnoj ulozi, jedino mi žao što sam počeo gledati od sredine, ali vidio sam da je sutradan repriza i željno čekam. I konačno pogledam film od početka do kraja, u filmu prikazan neki put, neko hodočašće za koje nikad prije nisam čuo.
Nemam mira i idem provjeriti dal stvarno taj put postoji, jer dojam je bio prejak. Guglam, guglam, uhhhh trnci prolaze, put postoji, Camino de Santiago postoji :)
Ali kako? Pa to je oko 800 kilometara pješke, a moji sportski dosezi su hodanje do auta desetak metara. Kako će obitelj reagirati? Kako dobiti minimalno tri tjedna godišnjeg odmora?
Što će ljudi reći? 'Što će ljudi reći?', kažu da je to pitanje koje je ubilo više snova od bilo čega drugog.
Pogledao sam prema nebu i obećao: 'Dolazim!'
Pročitao sam rečenicu koju nisam shvatio tada jer nisam tip čovjeka koje se može samo prepustiti i krenuti olako na put u nepoznato, ali danas mogu svjedočiti da je ova rečenica jako snažna i istinita:
'Potrebno je samo pokrenuti se, a Put će se pobrinuti za sve ostalo.'
Izreka glasi: "Ako želiš sresti Isusa idi u Jeruzalem, ako želiš sresti svetog Petra idi u Rim, a ako želiš sresti sebe idi u Santiago de Compostelu!"
Put je to na kojem svi imamo isti cilj, svi smo jednaki, bez obzira na boju kože, narodnost, vjersku pripadnost, put na kojem su svi ljudi u pravom smislu "braća i sestre" i uvijek su spremni pomoći i prihvatiti pomoć u što sam se uvjerio mnogo puta. Tako bi trebalo biti i u svakodnevnom životu!
Camino je čudo! Camino je život! Camino je susret s Bogom!'
Ostao je bez prtljage: 'To je bio blagoslov'
Nenad je na put koji će pamtiti cijelog života krenuo 31. svibnja 2018. godine.
- Do gradića Saint Jean Pied de Port, početne točke francuske rute, može se stići na više načina. Najčešći odabir je avionom do francuskog gradića Biarritza, pa busom nekih šest kilometara do gradića Bayonne, te vlakom do SJPDP-a - ispričao je. Od Saint Jean Pied de Porta do granice sa Španjolskom ima nekoliko kilometara.
Kada je sletio u Biarritz, problijedio je shvativši da su mu izgubili prtljagu sa svim stvarima važnima za 799 kilometara hodanja koliko je bilo pred njim.
- Progovorio sam tada i engleski i francuski. Sve smo uspjeli dogovoriti te sam ostavio adrese na kojima ću biti prvih 3 - 4 dana, pa ako nađu prtljagu zovu me i dostave. U rekordnom roku odredio sam put za sljedeća četiri dana - ispričao je.
- Došao sam u hotel, napravio malu inventuru da vidim čime raspolažem. Na sebi sam imao planinarske hlače, salomonke i majicu koju sam dan prije kupio u Lidlu za 33,00 kuna što je oko 5 eura. Čarape, bolje da ne pišem kakve sam imao, doslovno sam ih mislio baciti dok krenem s pješačenjem. U torbi je bila kišna kabanica, tanka vjetrovka koju je Božo stavio 'za svaki slučaj', punjač za mobitel, Camino vodič, krunica, slušalice i dva Ibuprofena. Sve ostalo izgubljeno. U paketu 'za prvu noć' (koji je dobio na aerodromu) bila je kratka pamučna majica, četkica i zubna pasta, šampon, neka krema - nastavio je.
- Na putu sam bilo ukupno 25 dana, 22 dana pješačenja. Prtljagu sam dobio mjesec i pol dana nakon što sam se vratio kući. Gubitak prtljage na kraju je bio 'blagoslov' jer nisam morao nositi teret, a sve što sam trebao našao/dobio sam na putu - ispričao nam je.
Putem je sreo puno divnih ljudi
U vlaku za Saint Jean Pied de Port sreo je mnoštvo ljudi koji su krenuli na hodočašće kao i on.
- Na vlaku je bilo dvadesetak hodočasnika. Sreća, smijeh, uzbuđenje, strah, sve se to moglo osjetiti i vidjeti na licima peregrinosa. U 9:00 sati stigli smo u Saint Jean Pied de Port, gradić smješten u Atlantskim Pirenejima. Osjećao sam se kao u snu, kao u nekom filmu. Ali tu sam, stvarno je. Prije puta vidio sam mnogo slika i pročitao puno tekstova o ovom gradiću i sad kad sam ovdje osjećam se kao da sam se nakon mnogo godina vratio u zavičaj koji sam davno napustio - prisjetio se.
- Kolona ljudi krenula je prema hodočasničkom uredu na prijavu i prvi pečat. Kud svi, tud i ja. Kiša i sunce izmjenjivali su se svakih nekoliko minuta pa sam brzo uhvatio rutinu skidanja i oblačenja kabanice. Nakon desetak minuta srce je zatreperilo, spazio sam prvu školjku i strelicu. Camino je cijelim putem označen sa žutim strelicama i školjkom, Jakobovom kapicom, simbolom ovog hodočašća, i jako se teško izgubiti. Ali, meni je i to uspjelo - dodao je.
Putem je nailazio na razne ljude. Neki su hodali brzo, neki sporo. O hrani i vodi nije morao puno brinuti jer je nailazio na stolove prepune svega. Svatko može uzeti što mu treba i ubaciti novac u kutiju. Cjenika nema, prodavača nema, sve ide na poštenje i donacije.
- Često su punktovi koje drže ili mještani ili bivši ovisnici. Sve je na principu donacija, nitko ništa ne kontrolira, sa svime vas nude, ima kutija za donaciju. I naravno dobije se zagrljaj - rekao nam je.
Tradicija je, kaže, da se na ovo hodočašće ponese kamen.
- Od kuće se donosi kamen koji simbolizira teret koji čovjek nosi na srcu i duši. Taj kamen se ostavlja na jednom posebnom mjestu o kojem ću pisati u sljedećim postovima. Moj je bio u izgubljenoj prtljazi te sam 'svoj' kamen uzeo u Saint Jeanu - rekao je.
Neki ljudi su mu se posebno urezali u pamćenje.
- Spuštam se blatnjavim putem u šumu. Jako sam pazio jer je put bio jako sklizak. Sustignem čovjeka koji jako šepa. 'Bok, kako ste?' 'Hvala, dobro, umoran, ali dobro.' Ovu rečenicu izgovorio sam najviše puta: 'Oprostite zbog mog lošeg engleskog'. Nasmiješio se i rekao da ne brinem. Bio je to Cliff iz Kalifornije. Odlučio sam da do Roncesvallesa idemo zajedno, iako je rekao da slobodno produžim jer će me usporavati, ali u tom čovjeku je bilo toliko pozitive da mi je bilo šteta dalje ići sam - napisao je na svojem blogu.
- Reče: 'Vidim imaš lijepu školjku sa križem. Ti si kršćanin?'.'Jesam'. Stidljivim glasom odgovori: 'Ja sam budist'. 'Baš mi je drago, ti si prvi budist kojeg sam upoznao i sad mogu reći da imam i prijatelja budista.' Pitam ga: 'Kako to da si na Caminu?', kaže: 'Odlučio sam tri mjeseca potrošiti za putovanja, bio sam u Lourdesu, i eto me sad na Caminu, ne znam, osjetio sam neki poziv.' Rekoh: 'Poznato mi je to'. Cliff radi u bolnici, a posao mu je razgovor s bolesnicima i to onima koji su usamljeni, koji nikog nemaju, onima koji umiru. Također je i glazbenik i sa sobom je ponio violinu. Pitao me zašto nisam ponio harmoniku? Rekoh: '12 kilograma bilo bi ipak malo previše' - opisao je njihov susret.
Kraj puta je u njega unio i radost i tugu.
- Dolaskom na cilj osjećao sam veliku radost ali u istoj mjeri i tugu, jer se završio prekrasan put na kojem sam se osjećao ko u nekom filmu. Nakon puta, čovjek se promijeni, netko više, netko manje - kaže Nenad.
Pripreme za Camino de Santiago trajale su tri i pol godine
Za to se iskustvo, kaže, pripremao tri i pol godine, i to ne samo fizički, već i financijski. Prisjetio se kako je to izgledalo.
- Čitajući forume i iskustva drugih hodočasnika naišao sam na informacije da dan na Caminu stoji oko 25 eura. Smještaj od 5-10 eura, večera od 8-10 eura i dnevni trošak za sendvič, voće, kavu, oko 5 eura. Iz mog iskustva, 12 eura do najviše 25 eura dnevno, zavisno o smještaju i prehrani - ispričao je.
- Izračunao sam da mi je potrebno oko 1200 do 1400 eura što na prvi pogled nije mala svota. Sinula mi je ideja te sam se malo zaigrao. Odlučio sam se odreći svoje navike i velike ljubavi, jutarnje kave u kafiću. Svaki dan jedan euro, i za tri i pol godine skupilo se više nego dovoljno novaca za avio karte, opremu i za sav trošak na putu. Mogu reći da me Camino nije koštao ništa. Sve se može kad se hoće - dodao je.
Fizičku kondiciju je jačao hodočašćenjem do Marije Bistrice. Pješačio je 55 do 60 kilometara, i tako tri puta.
- Prvi puta je bilo najteže, kako sam mijenjao društvo tako se mijenjao tempo i za moje tijelo to je bilo ubitačno, bol u potkoljeničnim kostima osjećao sam tri tjedna. Sljedeće godine petorica nas dogovorili smo lagani hod, više pauza, više uživanja na putu. Stigli smo posljednji sa zanemarivim bolovima u mišićima, ali puno smo više uživali u prekrasnoj prirodi i hodali bez velikog pritiska - prisjetio se.
Njegovi savjeti ljudima koji se odluče hodočastiti u Camino de Santiago
Kaže kako je nakon tri hodočašća do Marije Bistrice naučio lekcije koje su mu puno pomogle kasnije dok je hodao Putem svetog Jakova.
- Ne žuriti, ne žuriti i nikada ne žuriti.
- Obuća obavezno jedan broj veća.
- Baby puder zlata vrijedi.
- Na hodočašću sretneš i upoznaš divne ljude.
- Mjesec dana prije samog puta nastojao sam 3 do 4 puta tjedno prohodati minimalno deset kilometara - rekao je. Napomenuo je kako je dobar izbor cipela itekako važan, one su najvažnije.
- Obuću stavljam na prvo mjesto kao najvažniju opremu. Cipele ili patike moraju biti barem jedan broj veće te dobro razgažene. Koje cipele odabrati? Deset iskusnih planinara i deset maratonaca daju dvadeset različitih odgovora i savjeta. Na Camino forumu našao sam preporuku za 4 do 5 modela te krenuo u potragu. Odlučio sam slušati intuiciju i izbor je pao na Salomon X Ultra 3 GTX - kaže Nenad.
Što se tiče ruksaka, težina koja se nosi ne bi trebala biti veća od deset posto tjelesne težine i on se toga držao. On je nosio ruksak veličine 85 litara, no kaže kako je to bilo previše.
- Nakon prijeđenog puta preporučam ruksak maksimalno 35 do 40 litara - savjetuje.
Dobro je, kaže, ponijeti i planinarske hlače koje sa lako pretvaraju u kratke hlače. Zatim rezervne hlače, dvije do tri brzosušeće majice, donje rublje bez udjela pamuka, ručnik od mikrovlakana, čarape sa zaštitom protiv žuljeva... Odlučite li se krenuti na ovo hodočašće, svakako uzmite dobru vreću za spavanje.
- U prenoćištima je obavezno, a i svakako preporučljivo korištenje vreće za spavanje. Kod prijave u prenoćištu dobije se jednokratna plahta za madrac i jastučnica tako da nije potrebno nositi svoje. Bilo je par noći dok je bilo malo hladnije, tada su nam dali deke - prisjetio se i upozorio na stjenice te savjetovao opremu našpricati nečim prije puta.
Ostale potrebne stvari:
- Štapovi za hodanje - 40 posto manje opterećenja na kičmu i koljena, svakako koristiti.
- Lijekovi, magnezij, C vitamin, kreme, gelovi, trake protiv žuljeva, sredstva za saniranje žuljeva, sprej za saniranje rana SeptaSol, Bivacin ili slično.
- Mobitel, mnogi su nosili solarni punjač, ali nema potrebe.
- Čutura za vodu, ja sam koristio 0,75 litara, nije potrebno više jer se često može doći do pitke vode.
- Naglavna baterijska svjetiljka.
- Papuče, japanke - prilikom dolaska u prenoćište cipele se izuju i koriste se papuče.
Korisno je kaže imati aplikaciju za mobitel Camino Pilgrim France.
- Svakako preporučam aplikaciju Camino Pilgrim France. U svakom trenutku možete vidjeti gdje se nalazite, udaljenost do sljedećeg mjesta, udaljenost do cilja, nadmorska visina, popis svih prenoćišta, cijene prenoćišta, broj kreveta, kontakt broj i web stranica prenoćišta - rekao je.
POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA NJEGOVOG PUTA:
Inspirativni stihovi za svakog hodočasnika
Podijelio je s nama i ove inspirativne stihove nepoznatog autora:
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako spoznaš da Camino otvara tvoje oči za očima nevidljivo.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako nisi zabrinut dolaskom na cilj, već kako stići s drugima.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, kada promišljaš o Caminu i spoznaš da se sastoji od novih imena i svitanja.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, jer si spoznao da izvorni Camino počinje tek dolaskom na cilj.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako je tvoja naprtnjača prazna a tvoje srce puno osjećaja i emocija.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako spoznaš kako jedan korak unatrag radi pomoći drugome više vrijedi nego stotine koraka prema naprijed bez osvrtanja oko sebe.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, kada nemaš dovoljno riječi zahvale za sve ono što te iznenađuje na svakoj stranputici i skretanjima tvoga puta.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako tragaš za istinom i učiniš od Camina život, a od svog života “put” u potrazi za Onim koji je Put, Istina i Život.
- Blagoslovljen budi hodočasniče, ako na putu spoznaš sebe i podariš si vrijeme, bez žurbe, kako ne bi zanemario poruke u svom srcu.
- Blago vama, hodočasnici, kada ustanovite da je Camino bogat tišinom, a tišina je bogata molitvama, a molitve su susreti s Ocem koji vas čeka.
- Ovaj tekst ima sasvim drugo shvaćanje kad se čovjek vrati s puta - rekao je Nenad za kraj.