Iako živi u Padovi već dulje od 30 godina, Nela Sršen i dalje je silno vezana uz Hrvatsku. Ta je temperamentna 48-godišnja Metkovčanka postala poznata široj hrvatskoj javnosti tek nakon što je 2004. godine uspješno implantirala jetru našem kantautoru Arsenu Dediću. Manje je bilo poznato da je do tad već pomogla desecima djece i odraslih iz Hrvatske i BiH koji su se uputili u Ospedale civile, gdje radi već dulje od 20 godina. Ovih je dana ponovno bila u Zagrebu i sudjelovala na tribini posvećenoj novim pristupima klasičnoj medicini, nakon što je napisala knjigu “Rak na duši” koja je u kratkom roku imala čak dva izdanja. 

Napisala ju je kad je, kako kaže, sazrelo vrijeme da prenese i podijeli vlastite spoznaje i životna iskustva proživljena zajedno s tisućama drugih ljudi koji su prošli njezinim odjelom.

No već na početku knjige opisala je događaj na sam Badnjak 1994. godine koji joj je promijenio život. Bila je na odmoru s obitelji u Nürnbergu kad se iznenada našla u bolnici i doslovno dotaknula tanku liniju između života i smrti:

Ljuti me kad se na nama ženama najprije komentira izgled, a tek onda sposobnost. I nikad nije dobro. Ako držimo do sebe, onda nas se kritizira jer smo dotjerane i tako kompenziramo nestručnost. Ako ne držimo do svog izgleda, ni to nije dobro jer tad uspjehom kompenziramo izgled

- Naučila sam iz prve ruke, zahvaljujući tom iskustvu, što znači intenzivna fizička bol koja se kontrolira opijatima, što je u mojem slučaju završilo postoperativnim kardiorespiratornim arestom. To iskustvo potaknulo je još veću empatiju prema mojim pacijentima čiji je duh, da tako kažem, zarobljen u bolesnom tijelu.  

Unatoč svemu o liječničkom pozivu nije sanjala od djetinjstva, posvetila mu se tek po dolasku u Italiju, nakon završene srednje škole u Splitu. Budući da je polazila srednju glazbenu školu, trebala je upisati Akademiju. Sveučilišni grad Padovu odabrala je zato što je tamo već studirala njezina starija sestra, ali je Nelu zapravo privukla kriminalistika. Odustala je od tog studija jer se tražilo prethodno poznavanje psihijatrije i sudske medicine, te znanje četiri strana jezika. Stoga je upisala medicinu u namjeri da se jednog dana vrati kriminalistici, ali se to nikad nije dogodilo. Kirurgiju jetre odabrala je kao temu za diplomski rad. 

Bio je to eksperimentalni rad iz rane dijagnostike, a diplomirala je na promatranju ponašanja tumoralnih proteina koji signaliziraju rano pojavljivanje tumora jetre. Diplomirala je u najkraćem mogućem roku i odmah dobila specijalizaciju. Postala je kirurg s 29 godina i predano se posvetila poslu. Čak i danas provodi u bolnici i po 12 sati na dan, ne računajući dežurstva. 

Ni nakon toliko godina svakodnevnog rada s najtežim bolesnicima, nije postala ravnodušna prema ljudskoj patnji i bolesti. Dapače, iz dana u dan sve je svjesnija uloge liječnika u životu svakog pacijenta: 

- Liječnik nije samo osoba koja zahvaljujući znanju stečenom tijekom studija i specijalizacije zbraja simptome i gleda dokumentaciju.

Svoje pacijente doživljava kao članove obitelji

U dugogodišnjoj liječničkoj praksi spasila je mnoge živote, a i danas je naročito sretna i ponosna kad joj nekoć teško oboljela djeca dolaze na kontrole kao odrasli ljudi. Svoje pacijente doživljava kao članove svoje obitelji:

- Sa svojim pacijentima uvijek stvaram prijateljski, nerijetko familijarni odnos, a posebno mi je dirljivo kad dječaci koje smo nekoć operirali danas dolaze na kontrole sa svojim djevojkama. Zbog povezanosti i prijateljstva s pacijentima, ni nakon toliko godina prakse ne može se pomiriti s činjenicom da nekima od njih jednostavno neće moći pomoći:

- Sve što nam se dogodi u životu pomaže nam da sazremo i promijenimo percepciju o sebi i o svojoj egzistenciji. 

Budući da je u mladosti polazila i završila srednju glazbenu školu, zbog studija medicine mimoišla ju je karijera glazbenice. Na pitanje žali li danas što je umjesto liječenja duše glazbom, izabrala liječenje tijela skalpelom, Nela Sršen odgovara: 

- Ovaj me posao oplemenjuje i svako jutro sa zahvalnošću uđem u crkvu svetog Ante jer imam privilegij da netko gore djeluje na mene i pomaže mi da činim dobra djela na zemlji. Kako kaže moj prijatelj fizičar i izumitelj Davor Pavuna - ja sam sretni Božji sluga.

Moralna načela i ljubav prema bližnjem naučila je još kao djevojčica, kad su je roditelji poslali u samostan da se školuje. Iako se često osjećala usamljeno i prestrašeno, to iskustvo joj je pomoglo da shvati i prigrli druge onako kako Bog prihvaća sve nesretne i bolesne. 

Pomogli su mi moji strahovi

- Kao što sam napisala u knjizi, moji strahovi i usamljenost iz djetinjstva pomogli su mi poslije da kao liječnica svim pacijentima koji su dolazili u našu bolnicu, pokušam promijeniti život i popraviti sve loše iz prošlosti. Bila je to pokretačka snaga koja me tjerala da se borim i nastojim ih izliječiti, jer sam sa svakim uspješno izliječenim pacijentom liječila vlastite rane iz djetinjstva. Tako su moji bolesnici postali moj lijek. Unatoč predanosti poslu, Nela Sršen je brižna majka svojoj 22-godišnjoj kćeri Lari, studentici ekonomije. Prema Nelinim riječima, njih dvije su u mnogočemu slične, osim što Lara sigurno neće krenuti njezinim profesionalnim stopama.

- Lara je bezbroj puta svjedočila mojim stresovima, umoru i frustracijama koje nužno ponekad donosim sa sobom kući. Zato je shvatila da mojim stopama sigurno neće nikad. Ali svaki njezin izbor bezuvjetno ću podržati. Shvatila sam s godinama da sam i ja, odgajajući je, učinila pogrešku koju nerijetko čine roditelji, a to je da sam, pružajući joj sve što god sam mogla, zapravo kompenzirala nedostatak druženja zbog svojih obveza. Srećom, Lara je izrasla u vrlo kvalitetnu osobu koja točno prepoznaje istinske vrijednosti i shvatila je da prava sreća znači biti, a ne imati! Kad govori o odnosu s kćeri, Nela ne krije da, otkako je Lara odrasla, nerijetko zamijene uloge. 

Ponosna sam i najsretnija kad mi nekoć teško bolesna djeca dolaze na kontrole kao odrasli ljudi...

- Naravno da mi je lakše otkako je Lara odrasla, među ostalim, i zato što koji put pomiješamo uloge i ona se pokaže zrelijom od mene, pa mi se čini da je ona majka, a ja kći. Osim što nesebično pomaže našim ljudima i kao liječnica i kao počasna konzulica Hrvatske u regiji Veneto, na predstojećim izborima za EU parlament našla se i na Građanskoj listi Ivana Jakovčića. O tome što bi joj osobno značio odlazak u Europarlament, Nela kaže: 

- Prigoda da predstavljam Hrvatsku za mene je više od časti. To je moja obveza i potreba da se borim za interese onih koji su mi tijekom godina dali više od povjerenja - svoj život. Za posljednjeg boravka u Zagrebu susrela se na službenom ručku i s generalom Antom Gotovinom, koji ju je oduševio svojim vrlinama.

- Imala sam velik privilegij što sam upoznala istinski velikog čovjeka. Impresionirao me svojom snagom duha, jednostavnošću i spiritualnom dubinom. Ipak je on u višoj duhovnoj dimenziji. A takve jedinstvene i posebne osobe kao što je Gotovina, zaslužuju respekt. Nela i sama kaže da živi brzo i uz mnogo obveza, ali je na to naviknula. Brojni poslovni sastanci podrazumijevaju i službene ručkove i večere, ali je unatoč tome očuvala vitku liniju. Otkrila je i kako:

Liječnik nije samo osoba koja zahvaljujući znanju stečenom tijekom studija i specijalizacije zbraja simptome i gleda dokumentaciju

- Izbjegavam večere jer nakon 13-14 sati na poslu nemam više inspiraciju za izlaske. Ali kad dođem u Hrvatsku, sve nadoknadim s dragim prijateljima. Ali uvijek me ljuti što se na nama ženama uvijek najprije komentira izgled, a tek onda sposobnosti? I nikad nije dobro! Ako držimo do sebe, onda nas se kritizira jer smo dotjerane i tako kompenziramo nestručnost. Ako ne držimo do svog izgleda, opet nije dobro jer sigurno uspjehom kompenziramo izgled. Srećom, vremena se mijenjaju i sve više dolaze do izražaja ženske sposobnosti koje su gotovo uvijek superiorne. Zbog silne povezanosti s domovinom Nela Sršen je često u automobilu. Na pitanje koliko kilometara godišnje odvozi, kratko odgovara: ”Previše!” A ono što je u Italiji najprije naučila jest stil vožnje. 

- Prvo što sam naučila od Talijana jest brza vožnja. Srećom, zbog kontrola brzine na autoputu i nakon plaćanja svih mogućih globa i kazni, sad vozim prema propisima - gotovo uvijek. A kazne... Naravno, redovito ih plaćam. I to je u redu!

Knjiga "Rak na duši" nakon 20 godina iskustva

Napisala sam je u želji da pomognem ljudima da se hrabro nose s bolešću i objasnim da je svaka tjelesna bolest usko povezana s karakterom, emocijama i životnim iskustvom čovjeka.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!