U knjizi 'Žene Rothschilda: Neispričana priča o najpoznatijoj dinastiji svijeta', Natalie Livingstone, novinarka i povjesničarka, detaljno istražuje svaku generaciju impresivnih žena obitelji. Temu svoje nove knjige istraživala je šest godina, počevši kada je otkrila da je pet kćeri Gutle i Mayera Rothschilda ispisano iz povijesti, nakon što je njihov otac u svojoj oporuci iz 1812., rekao da žene ne smiju biti dio banke niti izravno nasljeđivati bogatstvo.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Nikad ne bih mogao oprostiti nijednom djetetu da, suprotno ovim mojim očinskim željama, dopusti da se moji sinovi uznemire u mirnom posjedovanju i progonu svojih poslovnih interesa', rekao je.
Gutle Rothschild
Među glasovitim ženama je i osnivačica obitelji, Gutle, čiji je miraz razlog zašto banka uopće postoji. Od onih koje su postale pokretačka snaga u ženskom pokretu s kraja devetnaestog stoljeća, do drugih koje su se odrekle svog bogatstva zbog ljubavi prema jazz glazbi, knjiga istražuje kako je svaka žena iskovala svoj vlastiti put u sjeni slavne bankarske dinastije.
Gutle, nazvana 'majkom dinastije Rothschild', rođena je u Frankfurter Judengasse, jednom od najranijih geta u Njemačkoj 1753. godine. Židovsko stanovništvo bilo je u to vrijeme vezano strogim pravilima, uključujući i zabranu dodirivanja voća na tržištu.
Kršćanima je 1179. bilo zabranjeno posuđivati novac za kamate pa su Židovi mogli osnivati vlastite financijske organizacije, unatoč tome što im je bilo zabranjeno obavljati druge oblike rada.
Unatoč diskriminaciji s kojom su se suočili, Gutlein otac Wolf Salomon Schnapper vodio je jednu takvu instituciju, i iako nisu bili mnogo bogati, bili su prosperitetniji od većine koji su živjeli u getu. Odrastajući u bankarstvu, očekivalo se da će Gutle biti dovoljno stručna da pomogne u obiteljskom poslu. Godine 1770., u dobi od 17 godina, otac ju je spojio s Mayerom Amschelom Rothschildom, koji je posljednjih nekoliko godina proveo radeći kao šegrt u banci u Hannoveru i odlučio pokrenuti vlastiti posao.
Gutlein miraz od 2400 guldena bio je ključno sredstvo za njihov rastući posao i, još uvijek živeći u getu, par je zasnovao svoju obitelj. Deset od njezinih devetnaest trudnoća je bilo uspješno, i dok je njegovala svoju djecu, Gutle bi pomagala svom suprugu u poslovanju, kao i u kućanskim financijama. Vještine koje je naučila kao dijete kasnije će pomoći njezinom partneru Mayeru u osnivanju prestižne banke. Unatoč tome što je bila i ostala ključni kotačić u radu banke do njezine smrti 1849., Gutlein talent ostao je neprimijećen od strane muškaraca u njezinoj obitelji, na čelu s njezinim sinom Carlom koji je u svojim zrelim godinama pisao bratu Salomonu nazivajući žene 'lošim blagajnicama'.
Iako neumorno pokrećući kotače industrije, žene Rothschildovog poslovanja često su bile nagrađivane prijezirom, piše Livingstone.
Henriette
Rođena 1791. godine, Henriette je bila najmlađa od kćeri Gutle i Meyera. Do 1808. šesnaestogodišnja Henriette bila je jedina djevojka koja je radila za obiteljsku tvrtku koja je po rođenju bila Rothschild. Ostala je neudata sve do 21. godine, kada joj je otac umro i ostavio miraz od 33.000 guldena i želju da joj njegovi najstariji sinovi Amschel i Salomon pronađu udvarača. Njezina su braća brzo pronašla udvarača za nju, čovjeka iz Hamburga poznatog kao Hollaender. Hollaenderova velika očekivanja za miraz, htio je 100.000 guldena, što je tri puta više od onoga što je spomenuto u Meyerovoj oporuci, kao i njezina povezanost s čovjekom iz Frankfurta po imenu Kaufmann, dovela su do raspada njihovog spoja.
Gutle nije mogla podnijeti da joj kćer s 23 godine i dalje bude neudata te ju šalje u Englesku u potragu za udvaračem koji će se pridružiti njezinom starijem bratu Nathanu.
Nije trebalo dugo prije nego što joj je Nathan pronašao partnera, Abrahama Montefiorea, koji je bio izbačen iz društva zbog prethodnog braka s Mary Hall, kćeri kršćanskog burzovnog mešetara.
Godine 1815. došlo je do braka iz interesa, a da Henriette nije obavijestila svoju frankfurtsku obitelj. Dok je voljela svoj novi dom, njezina su braća osjećala sve veći animozitet prema svojoj mlađoj sestri. Do svibnja 1817. Salomon i James pridružili su se Amschelu u neprijateljstvu prema mlađoj sestri i Abrahamu, izražavajući svoj užas zbog neljubaznosti s kojom ih je par rutinski tretirao tijekom njihovih posjeta Londonu, piše Natalie. Unutar dvije godine, Henriette i njezin suprug skrenuli su pozornost s posla Rothschilda na burzu, čime biva dodatno izopćena iz obitelji. Nakon Abrahamove smrti 1824., Henriette je boravila u svoje tri kuće, na seoskom imanju na farmi Worth Park u Sussexu, u staroj obiteljskoj kući u Stamford Hillu i na svojoj londonskoj rezidenciji u ulici Stanhope Street. Provodila je vrijeme trošeći svoje bogatstvo i priređujući legendarne zabave, a ostala je zapamćena i po svom naglašenom njemačkom naglasku i 'velikom fondu otkačenog starog židovskog humora'.
Hannah Mayer
Nathanova supruga rodila je svoju drugu kćer, Hannu Mayer, 1815. godine. U skladu s 'obiteljskim brakovima', planirali su je udati za Henrietteina sina, Josepha Montefiorea. Međutim, kako par nije bio prirodan spoj, Hannah je postajala sve više frustrirana zbog 'užasnih zamornih dugih večera' koje su se održavale u Frankfurtu, a Joseph se osjećao odbojno koliko je Hannah bila nepristupačna. Dok su Nathan i njegova supruga tražili odgovarajući par za svoju kćer, Hannah Mayer ih je pretekla, jer ju je s nogu oborio kršćanski zastupnik Henry FitzRoy, sin ugledne aristokratske obitelji. S podrijetlom koje se može pratiti do 1. vojvode od Graftona i budući da je bio zastupnik Lewesa u dobi od trideset godina, FitzRoy je imao obećavajuću političku karijeru pred sobom.
Dok se FitzRoyevoj obitelji nije sviđala mogućnost židovske nevjeste iz 'merkantilnog' porijekla, Rothschildi su bili uistinu užasnuti, navodi Livingstone te dodaje kako napori obitelji da se stope s kršćanskim društvom više klase nisu ni na koji način signalizirali prihvaćanje vjenčanja, jer se to još uvijek smatralo teškom izdajom i napadom na identitet koji je stoljećima bio ugrožen. Unatoč naporima njihovih obitelji, da ih razdvoje, 29. travnja 1839., par se vjenčao u crkvi Svetog Jurja na trgu Hannover, a od Hannah je zatraženo da se javno odrekne židovstva i izjavi da je željela postati kršćanka od svoje petnaeste godine. Ona i Henry imali su dvoje djece; Arthura Fredericka i Caroline Blanche Elizabeth. Međutim, nakon što je vrlo mlad pao s konja, Arthur je bio invalid i umro je u dobi od 15 godina. Njegova smrt je izazvala loše zdravlje kod njegovog oca, koji je ubrzo i umro.
Constance de Rothschild
Constance de Rothschild bila je starija kći sir Anthonyja i lady Louise de Rothschild, rođena u Londonu 1843., svoje rane godine provela je u Parizu prije nego što se vratila u Britaniju. Kao mlada žena predavala je u besplatnim židovskim školama oko Astona Clintona i napisala je knjigu 'Povijest i književnost Izraelaca'. Godine 1864. upoznala je Cyrila Flowera, graditelja nekretnina i političara Liberalne stranke koji je kasnije postao lord Battersea, a par se vjenčao 1864. Nakon što je postala Lady Battersea, Constance nije imala djece i bacila se na društvene reforme, postajući pokretačka snaga u pokretu za ženska prava kasnog devetnaestog stoljeća. Pridružila se Britanskoj udruzi za umjerenost žena nakon što ju je prijateljstvo sa sufražetkinjom Fanny Morgan potaknulo na reformski pokret ženskih zatvora u Engleskoj.
Sklopila je prijateljstvo s 'divljom' kćeri kraljice Viktorije, princezom Louise. Louise je ubrzo pozvala Constance u Windsor, gdje je prvi put boravila 1886. Njihovo prijateljstvo izazvalo je zanimanje kraljice Viktorije i Constance je bila pozvana na večeru s Njezinim Veličanstvom, koja joj je ispričala priču o tome kako je vidjela njezinog pradjeda Mayera Amschela kada je kao dijete bila u posjetu Frankfurtu i ustrajala na tome da je 'to sigurno morao biti muž te divne stare gospođe Gutle Rothschild'.
Sljedećih godina Constance je putovala u Windsor gdje se često sastajala s kraljicom. Constance je umrla u studenom 1931.
Hannah de Rothschild
Nathanova unuka i jedina nasljednica baruna Mayera, Hannah de Rothschild, rođena je u svijetu bogatstva i luksuza. Nakon što je 1874. naslijedila očevo bogatstvo u dobi od 22 godine, postala je najbogatija žena u Britaniji s bogatstvom od 2 milijuna funti i posjedom uključujući 107 Piccadilly i Mentmore. Barun Mayer je bio ljubitelj konjskih utrka, a Hannah je upoznala Archibalda Primrosea, lorda Roseberyja na trkalištu Newmarket u Suffolku. Ubrzo nakon očeve smrti, šaputalo se da su se Hannah i Archibald dogovorili. Ali tek nakon što joj je majka umrla, njihovi planovi su potvrđeni njihovom prijatelju Sir Jamesu Lacaiti, koji će postati njihov bračni posrednik.
Muški članovi obitelji Rothschild ponovno su bili bijesni na ženu koja se udala i odbili su prisustvovati vjenčanju 1878. Ona je postala Hannah Primrose, grofica od Roseberyja. Kasnije se pričalo kako se Archibald u mladosti odlučio na tri životna cilja, oženiti se nasljednicom, pobijediti na derbiju u Epsomu i postati premijer. Par je u Londonu boravio u Lansdowne House na Berkeley Squareu, a budući da je Rosebery planirala prelazak u liberalnu politiku, Hannahina rođakinja Constance i njezin suprug zbližili su se s parom unatoč tome što su je 'prezirali'. Rođenje njihove prve kćeri Sybil nije učinilo ništa da odvrati Hannahinu ulogu u političkoj kampanji njezina muža. Ona je svoj dom u Londonu pretvorila u društveno sjedište liberalizma i postavila svog muža na put da postane premijer. Međutim, iznenada je umrla 1890. godine, u dobi od 39 godina, ostavljajući njega, izbezumljenog i lišenog njezine podrške, da postigne političku sudbinu koju je zacrtala. Godine 1894. Archibald je izabran za premijera Ujedinjenog Kraljevstva, koji je služio samo godinu dana, kada je 1895. Liberalna stranka izgubila izbore i on je dao ostavku. Unatoč nagađanjima, Archibald se nikada nije ponovno oženio nakon ženine smrti.
Pannonica Rothschild
Pannonica Rothschild, poznatija kao Nica, bila je kći Rózsike i Charlesa Rothschilda. Otac ju je u mladosti upoznao s jazzom, a ona je u tinejdžerskim godinama razvila veliko zanimanje za umjetničku formu, kasnije je prozvana 'jazz barunicom'. Nica se loše ponašala dok je odrastala i u tinejdžerskim je godinama terorizirala svoju majku, nudeći svojoj braći i sestrama vina i puštajući im jazz glazbu u sitne jutarnje sate kada su njezini roditelji spavali. S devetnaest godina ona i sestra Liberty poslane su u Francusku da završe školu, koju je kasnije opisivala riječima o 'tri sestre lezbijke' koje su si davale samo lekcije perika i ruževa.
Nakon završetka školovanja, Nica i Liberty obišle su kontinent prije nego što su se upisale na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu. Po povratku u London, Rózsika je organizirala debitantsku sezonu svoje kćeri, ali Nica se osjećala kao kod kuće u noćnim klubovima i glazbenim prostorima West Enda i Fitzrovije, poput Café de Paris i Kit-Kat Cluba. Nicin brat osigurao joj je poduku kod pijanista Teddyja Wilsona, s kojim se brzo sprijateljila. Upoznala je i saksofonista Boba Wisea dok je ulazila dublje u londonsku jazz scenu, a koji će kasnije potaknuti njezinu ljubav prema letenju, kada je i dobila pilotsku licencu ranih 1930-ih.
U ljeto 1935. Nica je upoznala Julesa de Koenigswartera, zgodnog 33-godišnjeg udovca koji je bio deset godina stariji od nje. Nakon što je ljeto proveo leteći po Europi, Jules ju je zaprosio. Par se zatim vjenčao i nastanio u Parizu, gdje je Nica uronila u užurbanu jazz scenu prije nego što se vratila u London kada je rodila svoje prvo dijete Patricka. Par je nastavio letjeti između Londona i Pariza u narednim godinama, imajući još dvoje djece, prije 1935., kada je počeo Drugi svjetski rat.
Pridružila se vojsci Slobodne Francuske kako bi se borila protiv nacističke Njemačke, a nakon pada Hitlera, Nica se povukla iz aktivne službe u činu poručnice. Dodijeljena joj je Médaille commémorative des services volontaires dans la France libre, dok je Jules dobio prestižni Ordre de la Libération.
Miriam Rothschild
Nicina sestra, Miriam Rothschild, rođena 1908., naslijedila je ljubav prema prirodi od svog oca Charlesa i prvo se prepustila svom entuzijazmu za okoliš na putovanju u Cséhtelek, neposredno prije početka Prvog svjetskog rata. Putovanje je provela brojeći bubamare i učeći razliku između leptira, prije nego što se obitelj morala evakuirati. Godinama kasnije, nakon samoubojstva njenog oca Charlesa, Miriamino zoološko proučavanje i istraživanje ponovno je počelo kada je njezin brat kući donio mrtvu žabu iz Harrowa, koju je morao secirati na satu znanosti.
Dok je sa strahopoštovanjem promatrala nevjerojatnu ljepotu krvnog sustava, arterija i vena koji su se nalazili ispred nje, Miriam je znala da su njezini pokušaji udaljavanja od očevih zooloških strasti bili uzaludni, piše Livingstone. Ubrzo je upisala večernju nastavu zoologije na Politehničkom fakultetu Chelsea, dok je nastavila svoje glavne lekcije iz književnosti na Bedford Collegeu. Krajem kolovoza 1937. Walter je umro u snu i Miriamin brat Victor je naslijedio većinu stričeve umjetnosti i imovine, osim njegove zoološke ostavštine, koje će pripasti Miriam. Naslijedila je dio njegove zbirke moljaca i leptira te uredništvo časopisa Tring Museum. Muzej u Tringu i njegov cjelokupni sadržaj prepušteni su Prirodoslovnom odjelu Muzeja uz uvjet da će, ako ne ostanu netaknuti, otići k Miriam.
I Miriam i Victor proveli su veći dio kasnih tridesetih u kampanji i prikupljanju sredstava za potporu njemačkom židovstvu, a do 1938. Miriamine istraživačke obveze su postale sekundarne. Tijekom Drugog svjetskog rata, ona je regrutirana da radi u Bletchley Parku na razbijanju šifre s Alanom Turingom te je za svoje napore od britanske vlade nagrađena medaljom za obranu.
Nadalje, vršila je pritisak na britansku vladu da primi više njemačkih Židova kao izbjeglica iz nacističke Njemačke i organizirala je smještaj za 49 židovske djece, od kojih je nekoliko ostalo u njezinom domu u Northamptonshireu. Ashton Wold je također služila kao bolnica za ranjeno vojno osoblje, uključujući njenog budućeg supruga, kapetana Georgea Lanea, britanskog vojnika mađarskog porijekla. Par je imao četvero djece, od kojih je troje preživjelo do odrasle dobi. Razišli su se 1957., ali su ostali u dobrim odnosima. Dana 20. siječnja 2005. Miriam je umrla od zatajenja srca u Ashton Woldu.