Naši davni preci, koji su živjeli prije nekoliko desetaka tisuća godina, nikad nisu ostavljali malu djecu da plaču kako bi ih “odgojili”, pokazala je studija prof. Darcije Narvaez.

Odmah su reagirali na njihove suze, neprestano su ih držali na rukama, mazili, nosili i tako stvarali jaku emotivnu vezu s djecom. To je vrlo važno za njihov razvoj jer su pritom djeca vrlo kratko uzrujana te im mozak nije preplavljen toksičnim kemijskim spojevima kao kad ih se ostavi da plaču.

Takva su djeca u kasnijoj dobi mnogo suosjećajnija, manje tjeskobna i sebična, kažu psiholozi. Osim toga, u vrijeme lovačko-sakupljačkih društava, u odgoju je sudjelovala šira obitelj, a ne samo roditelji kao što je danas najčešće slučaj. Djeca praljudi nisu se igrala samo s vršnjacima niti su sate i sate provodila sama, u sobi za računalima, što utječe na razvoj hiperaktivnsti i psihičkih problema. Također, iako je to u moderna doba gotovo nezamislivo, djecu su umjesto samo nekoliko mjeseci, majke dojile i do pete godine života.

Praljudi nisu jeli samo meso nego su i pekli kruh

Iako se vjerovalo kako su praljudi bili isključivo mesožderi, oni su već prije 30.000 godina jeli kruh, pokazalo je talijansko istraživanje. Zahvaljujući vrlo jakim mikroskopima pronašli su zrnca brašna na njihovim alatima.

Pri prirodnom porođaju stvara se oksitocin

Prirodan porođaj sa što manje medicinskih intervencija kakav su prakticirali naši preci također je pridonosio zdravom razvoju djeteta, kaže prof. Narvaez. Pri prirodnom porođaju, tj. sa što manje lijekova, oslobađaju se hormoni sreće oksitocini, pokazala su istraživanja.