Možda ste upoznati s pričom o Petru Panu - dječaku koji ne želi odrast. Unatoč tome što zvuči dobro da nikada ne trebate platiti račun ili zakazati pregled kod liječnika, to su uobičajene stvari koje bi odrasli trebali raditi . Petar Pan izbjegao je odgovornosti koje nosi zrela dob, a ljudi sa sindromom Petra Pana imaju tendenciju da učine isto.
POGLEDAJTE VIDEO: Dječak pjeva i uspavljuje brata
Odakle dolazi izraz 'sindrom Petra Pana'?
Naziv nazvan po dječaku koji nikada nije odrastao, izraz 'sindrom Petra Pana' prvi je put viđen u knjizi psihoanalitičara Dana Kileyja iz 1983. - 'Sindrom Petra Pana: muškarci koji nikada nisu odrasli'. Pojam opisuje fenomen odraslih koji stare fizički, ali ne i emocionalno. Odrasli sa sindromom Petra Pana izbjegavaju osobne i profesionalne odgovornosti odrasle osobe.
- Oni su samo pojedinci koji stvarno ne žele odrasti. I smatraju da su odgovornosti odraslih zaista izazovne - kaže za psihoterapeut i stručnjak za odnose Babita Spinelli. Kiley se u svom istraživanju možda usredotočio na muškarce, ali sindrom Petra Pana može se primijeniti na bilo koji spol.
Sindrom Petra Pana nije službena dijagnoza ili stanje mentalnog zdravlja priznato od Svjetske zdravstvene organizacije ili Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5).
6 uobičajenih znakova
Teško je reći imate li vi ili netko koga poznajete sindrom Petra Pana jer ne postoje službeni simptomi, no postoje neki uobičajeni znakovi koji mogu ukazati na sindrom, iako bi se kod svakog mogli drugačije manifestirati.
1. Problemi s dugoročnim planovima
Nekome sa sindromom Petra Pana može biti teško biti u dugotrajnoj vezi, romantičnoj ili platonskoj. Njihov stil privrženosti sve je samo ne siguran i možda se neće moći emocionalno posvetiti nekom drugom. To ne znači da svi koji ne žele dugotrajnu vezu imaju ovaj sindrom.
2. Oslanjanje na druge ljude da će se brinuti o njima
Mogu biti skloni tome da ovise o roditeljima ili obitelji.
- Oni nisu u stanju učiniti ništa što bi im pomoglo da se odvoje od roditelja ili nekog tko se brine o njima. Oni uživaju dok se drugi brinu o njima - kaže psihijatar za djecu i odrasle Gauri Khurana, dr.
3. Nema interesa za osobni rast
Postoji opće shvaćanje da kako stariš, rasteš kao osoba. Rast može biti minimalan, ali i dalje je rast. No, kad imate sindrom Petra Pana, nema razloga za rast: uživate živjeti život onako kako ste uvijek živjeli i ne vidite ništa loše u tome.
4. Teško donošenje odluka
Prosječna osoba donosi oko 35.000 odluka svaki dan. Moglo bi se reći da se to odnosi na većinu odraslih. Netko sa sindromom Petra Pana to može izbjeći ako netko drugi preuzme vodstvo.
- Često se boje da će na njih gledati negativno, pa su paralizirani oko svojih odluka - kaže Spinelli.
5. Čvrst odnos s novcem
Nisu svi pametni kada je u pitanju upravljanje novcem. O svojim financijama možete razmišljati samo dok trošite novac ili provjeravate svoje račune, ali i dalje razmišljate o tome. Za nekoga sa sindromom Petra Pana, praćenje osobnih financija nije prioritet. To čak može biti i nešto što potpuno izbjegavaju - sve dok se na njihovom računu ne pojavi minus.
6. Izbjegavanje sukoba
Netko sa sindromom Petra Pana možda još uvijek ima emocionalnu zrelost djeteta. Stoga, što se tiče sukoba, oni ga izbjegavaju najbolje što mogu, ponekad bježeći u vlastitu stvarnost, a drugi put jureći i zaključavajući se u spavaću sobu.
Odakle te osobine dolaze?
- Kao psihoanalitičar uvijek tražimo vezu s djetinjstvom - kaže Spinelli.
- Recimo da ste imali roditelje koji su uvijek bili uz vas te super uključeni u vaš život. Oni su se pobrinuli za sve i imali su tendenciju biti malo previše zaštitnički nastrojeni. Možda su vas bodrili i čuvali, ali su također stvarali klimave temelje za vaše odraslo 'Ja' - ono u kojem ste se osjećali nesigurno ili tjeskobno kada dođe vrijeme da donesete odluku ili učinite nešto za sebe - kaže.