Otitis externa, odnosno “plivačko uho” infekcija je vanjskog zvukovoda, kanala koji se proteže od uške do bubnjića. 
Ovu neugodnu pojavu mogu uzrokovati različite vrste bakterija ili gljivica. Voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale. Cerumen - ušna mast (ili vosak) čest je krivac zadržavanja vode u uhu.

- To je proizvod lučenja ceruminalnih žlijezda u koži zvukovoda. U normalnim količinama pomaže samočišćenju i zaštiti uha te ga ne treba uklanjati mehanički. Tako se uklanja i prirodna zaštita te koža postaje podložnija infekcijama. Također, higijenskim štapićima možete dublje potisnuti stvoreni cerumen i izazvati stvaranje ceruminalnog čepa - kaže dr. Lea Homolak iz Poliklinike ECHO. 

U nekih pacijenata, dodaje dr. Homolak, prvi simptom upale vanjskog zvukovoda je svrbež ušnog kanala. Bubrenje cerumena i otok kože zvukovoda može prouzročiti osjećaj punoće ili neugodnosti u uhu. Iako neugodne i ponekad vrlo bolne, upale vanjskog zvukovoda u pravilu ne oštećuju sluh. Iznimka je upala pri kojoj se zvukovod potpuno zatvori zbog otoka kože ili obilja smole u zvukovodu.

Ako je srednje uho zdravo, nagluhost ili šum prolazi čim se zvukovod očisti ili kad uslijed liječenja koža zvukovoda splasne. Mogu se javiti i bolovi u uhu ili cijeloj polovici lica, koji se pogoršavaju pritiskom na vanjski dio uha. Nekim je ljudima zbog bolova čak teško žvakati hranu.

Vanjski dio uha može pocrvenjeti ili nateknuti, a limfni čvorovi u blizini uha se mogu povećati. Moguća je i pojava iscjetka iz ušnog kanala koji je proziran ili žućkaste boje nalik gnoju. Kod nekih se osoba može javiti groznica, iako ona nije uobičajena. 

- Upala se može prenijeti i s jednog uha na drugo štapićima, prstima ili vrškom bočice nepravilnim kapanjem uha - upozorava dr. Lea Homolak iz Poliklinike ECHO. 

Blagi, srednji i teški simptomi upale

• Blagi: svrbež i/ili crvenilo ušnog kanala i osjećaj nelagode Srednji: bol na dodir, osjećaj punoće u uhu, slabiji sluh (‘začepljeno uho’) 
• Teški: jaka bol, crvenilo ili oticanje područja oko uha i/ili limfnih čvorova na vratu

Ostali uzroci upale ili infekcije uha

Alergije, prekomjeran rast kosti vanjskog ušnog kanala – egzostoze, razne kupelji, sapuni, šamponi koji iritiraju kožu zvukovoda, bolesti kože zvukovoda, poput ekcema, psorijaze ili seboreje, znojenje, oštećenje slušnog kanala pri čišćenju oštrim predmetom, pa i korištenje slušalica.

Često je dovoljna lokalna terapija antibiotskim kapima

Da bi djelovanje kapljica bilo optimalno, nužno je, osobito pri jačim upalama, prethodno zvukovod isprati ljekovitom otopinom koja, osim čišćenja, i zakiseljuje kožu stvarajući tako nepovoljne uvjete za rast mikroorganizama. Ponekad je potrebno liječenje započeti postavljanjem antibiotskih krpica u zvukovod na 12-24 sata, da bi lijek bolje i brže djelovao.

Četiri važna koraka higijene i prevencije upale

• Uho održavajte suhim - nakon svakog kupanja osušite ga mekim ručnikom ili zabacivanjem glave na stranu odstranite zaostalu vodu iz uha.
• Izbjegavajte plivanje u vodi sumnjive kvalitete i zadržavanje stranih predmeta (pijesak, dlačice od šišanja) u zvukovodu. 
• Izbjegavajte guranje stranih predmeta u uho i čišćenje higijenskim štapićima - i mala ozljeda bit će dovoljna za ulazak mikroorganizama u kožu. 
• Ne pretjerujte s pranjem uha sapunom - odmašćena koža osjetljivija je na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože koja je njezina prirodna zaštita.

Kod težih stanja potreban je bris uha prije terapije

Teže upale zahtijevaju intenzivnu lokalnu i sistemsku antibiotsku terapiju. Liječenje mora biti dovoljno dugo da se upala ne bi ponovila. Pri sumnji na gljivične i gram negativne infekcije svakako je uputno učiniti bris uha prije terapije, jer često zahtijevaju specifično dugotrajno liječenje, kaže liječnica.