To je to što me zanima!

‘Ne prilagođavajte djecu svijetu nego svijet prilagodite njima’

MALO DRUKČIJI Frano (11) darovito je dijete, ali teško održava koncentraciju. Najveći problem je, kaže mama, što ih društvo smatra zločestima i prkosnima
Vidi originalni članak

Frano je svjestan da drukčije funkcionira i pokušavam mu dati do znanja da nije loše biti drukčiji, poput Nikole Tesle, koji mu je uzor, kaže Zrinka Penava, majka dječaka s ADHD-om.

Inteligentan i zabavan 11-godišnjak iz Zagreba spada u grupu darovite djece, uz dijagnozu kombiniranog ADHD-a, koji uključuje poremećaj pažnje i hiperaktivnost.

- Već kao beba je vrlo malo spavao i bio vrlo zahtjevan. Razvojno je bio izrazito napredan, s godinu i pol je slagao rečenice, s tri i pol je čisto govorio i imao velik vokabular. S druge strane teško je prihvaćao pravila, zadani redoslijed obavljanja stvari, nije prihvaćao kad bi došao kraj aktivnosti - priča Zrinka.

I u vrtiću se vidjelo da je drukčiji, pa je zamolila vrtićkog psihologa za pomoć. No dijagnozu je dobio tek nakon polaska u školu.

- Frano je bio relativno mirno dijete, ali pažnja i koncentracija nikako mu nisu išle. Nije bio toliko nemiran da bih mislila da je hiperaktivan - priča Zrinka i dodaje kako mu i danas puno puta treba ponoviti ista stvar.

S polaskom u školu počeli su problemi jer je Frani sve bilo sporo i dosadno. Često je odsutno gledao kroz prozor i bio u svojim mislima. Ipak, zahvaljujući učiteljici u OŠ Ivana Mažuranića, Mirni Vranić, danas u 4. razredu nema problema.

- Ona je prekrasna osoba i veliki stručnjak. Nije pokušavala prilagoditi Franu nego je sebe i svoj rad s njim te okruženje u razredu prilagodila njemu i njegovim potrebama - kaže Zrinka.

ADHD je, nastavlja, stanje “transa” u mozgu. Frani su pravila teško shvatljiva i često ih smatra besmislenima.

- Kad mu u školi nije zanimljivo i poticajno, on okrene glavu prema prozoru i u mozgu mu se vrte desete misli. On je tad isključivo fokusiran na ono što mu se događa u glavi. Slaže nešto, ima veću sliku koju mi ostali ne vidimo. Primjerice, još nije usvojio da se treba izuti kad ulazi u stan. Njegov mozak je toliko uzbuđen da to ne može shvatiti jer razmišlja o 15 drugih stvari - objašnjava Zrinka, čiji mlađi sin Matej (6) nema ADHD. Kaže da je odgoj potpuno drukčiji. Za Franu treba puno više strpljenja. U svladavanju svakodnevnih izazova s koncentracijom Frani pomaže terapija Play Attention, na koju odlazi u udrugu Buđenje. Riječ je o svjetski priznatoj terapiji tijekom koje dijete dobije narukvicu povezanu s videoigrom kojom upravlja mislima.

- Kad sam počela shvaćati što se događa u njihovim mislima shvatila sam da to nije ništa negativno. Samo drukčije funkcioniraju. Naš se svijet i odnos okrenuo za 180 stupnjeva kad sam se ja prilagodila njemu - kaže Zrinka i dodaje da je najveći problem društvo, koje ovakvu djecu etiketira kao zločestu, neodgojenu i prkosnu.

Idi na 24sata

Komentari 9

  • Tigar 74 16.04.2018.

    Po meni, to su zapravo mali neshvaćeni, neukalupljeni genijalci.. Kad čitamo biografije velikih svjetskih umjetnika,znanstvenika..pa većina njih bi, po današnjim kriterijima psihologije, dobili razne dijagnoze. Danas je trend inače, kad se nema volje za riješiti nešto, u politici osnovati povjerenstvo, a u zdravstvu označiti šifru pod kojom se krije određena dijagnoza...Ovu djecu treba pustiti da sazrijevaju, omogućiti im uvjete bez diskriminirana, pomoći roditeljima, kojima sigurno nije lako sa takvim hiperaktivcima. Davanje dijagnoza, a još gore, i medikamenata, za ovu djecu je pogubno.

  • 15.04.2018.

    U origknalu Attention Deficit Hyperactivity Disorder- poremećaj čiji razvoj odnosno stagnacija ovisi o tomu, kako je dijete, sa tim osobinama opaženo i koliko je učinjeno tretmanom tima stručnjaka koji će adekvatno pristupiti toj djeci. Ta dječica su povećano motorički aktivna , sa različito razvijenom pažnjom koja se ne fiksira lako, kao i nepredvidljivim, impulzivnim i naglim reakcijama.U etiologiji je tom hiperaktivitetu je po svoj prilici uročnikom kombinacija genetskog,biokemijskog i neurološkog podrijetla..A i okoline u kojoj ta djeca odrastaju.Primjećuju se i diferencije u odnosu na ostalu djecu u područjima mozga koja reguliraju pažnju i kontrolu motorike. Uspostava Dg je ključna u tretmanu.Radi je stručni tim a posmatra se selektivna pažnja, smetenost, razina hiperaktiviteta i impulsiviteta.Nažalost, za mnoge su to zločesta djeca, jer se sindromu često, ne pristupa na pravilan način.

  • arni 14.04.2018.

    Izmišljena bolest!

Komentiraj...
Vidi sve komentare