Službeni naziv ovog poremećaja je paraureza i pogađa uglavnom muškarce. Poseban problem imaju u javnim zahodima jer bi u njemu, teoretski, mogli provesti sate dok ne dočekaju trenutak da nema nikoga u blizini. Naime, tzv. stidljivi mokraćni mjehur se zablokira i nemoguće je mokriti sve dok onaj tko pati od ovog poremećaja vjeruje da je netko u blizini. Mišići zaduženi za kontrolu uriniranja se automatski stežu.
Ljudi sa stidljivim mjehurom znaju imati probleme na poslu, nelagodno im je ići na duža putovanja jer znaju da će morati u javni zahod, a problem su i svakodnevne društvene situacije. Teško je znati koliko ljudi ima ovaj poremećaj, ali stručnjaci vjeruju da bi ta brojka mogla varirati između jednog čovjeka do 25 njih na sto stanovnika, piše Urology Care.
Radi se o više psihičkom problemu nego fizičkom, a posebnog povoda ne mora biti. Ipak, nekim ljudima to se događa zbog nekih neugodnih iskustava u djetinjstvu, na primjer, netko ih je ismijavao ili maltretirao u školskom zahodu pa i danas osjećaju nelagodu moraju li mokriti na javnim mjestima. Također, postoje i neki dokazi da se ovaj poremećaj može prenijeti s roditelja na djecu.
Kao i kod raznih fobija, i kod paraureze je najgore prepustiti se strahu i nelagodi jer tad to neće nestati već će se stanje pogoršati. To može voditi tjeskobi i napadima panike s ubrzanim radom srca, znojenjem, osjećajem slabosti i drhtavicom u situacijama u kojima se mora mokriti pred drugim ljudima. Tu je i osjećaj srama jer to ne mogu obaviti kako treba pa ih drugi čudno gledaju.
Kognitivna bihevioralna terapija (psihoterapija kojom se mijenja način razmišljanja o problemu i pacijent se suočava s njim, a ne bježi) je učinkovita kod oko 85 od 100 ljudi, a zajedno s terapijom lijekovima, stidljivi mokraćni mjehur često se može kontrolirati, tvrde stručnjaci.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: