Ljudi koji ne mogu izaći iz trgovine, a da nešto ne ukradu pate od mentalnog poremećaja nazvanog kleptomanija. Oni kradu jer to moraju napraviti, ne zato što im ukradena stvar treba ili je uopće žele. Osjećaju veliki pritisak, kao da će se dogoditi nešto strašno ako nešto ne ukradu.

Nije im lako živjeti jer ih često uhvate, izvrgnuti su sramoti, imaju dosje u policiji, prijatelji i obitelj izbjegavaju s njima ići bilo kuda...  

Mnogi rijetko traže stručnu pomoć i uglavnom to drže u sebi. Srame se sami sebe, ali nagon za krađom je jači. Neki od njih iskreno su progovorili o svom problemu i zatražili pomoć na portalu dailystrength.org.

Njihova iskustva i traume:

• "Imam veliki problem s krađom već deset godina. Kada se na nekoga naljutim ili me netko povrijedi imam potrebu nešto mu ukrasti, i to moram napraviti pod svaku cijenu. Nekako to doživljavam na način - oni su me povrijedili pa moraju za to platiti. Ali ne želim to više raditi, to uništava moj život, odnose s ljudima... Osjećam se tako usamljeno. Bila sam kod savjetnika i uz njegovu pomoć deset mjeseci nisam ništa ukrala, ali prije dva tjedna dečko me toliko jako povrijedio da sam mu ukrala oko 3000 kuna. On je saznao za to i sada se bojim da mi više nikada neće vjerovati."
• "Ja kradem dugi niz godina i život mi se sveo na laži. Nedavno sam saznao da to radim zbog poremećaja i odlučio da je krajnje vrijeme da nešto poduzmem jer mi to vodi život u propast."
• "Danas su me opet ulovili u krađi, ali sa mnom je bila moja 17-godišnja kći. Sve što sam mogla je nekontrolirano plakati. Osjećam se strašno, kćer sam osramotila, a uskoro moram na suđenje zbog krađe. U početku sam krala djeci poklone za Božić, ali se to otelo kontroli. Znam da je to loše, ali ne mogu prestati. Do sada sam ukrala stvari u vrijednosti oko 150.000 kuna. Na smrt se bojim odlaska u zatvor. Pomozite mi!"
• "S kleptomanijom imam problema od kada sam bio dijete. Ne kradem zato što nešto trebam ili želim već zato što mogu. Kradem na poslu pa dobijem otkaz, kradem i mami iz novčanika kad imam priliku."
• "Kradem već godinu dana što god stignem, ne biram mjesta gdje kradem i uhvatili su me dva puta. Bila sam u zatvoru, izašla uz jamčevinu i na kraju dobila uvjetnu kaznu. Razmišljala sam da ne izlazim iz kuće, jer, ako izađem, sigurno ću nešto ukrasti. Voljela bi prestati s tim, ali ne znam kako. Stvarno trebam pomoć."
• "Osjećam se kao izgubljeni slučaj, želim prestati, ali to je jače od mene. Najžalosnije je što sam se navikla na to i postalo je dio svakodnevne rutine."
• "Nedavno su me optužili za krađu, iako nisam ništa ukrala, samo zbog moje povijesti kleptomanije. Nikako nisam mogla uvjeriti te ljude da nisam kriva. Suprug mi je bio velika podrška, ali vidim da ga je to pogodilo. Jedan od naših prijatelja čak je otišao po policijski izvještaj o mom posljednjem uhićenju. Usamljena sam i ne idem nigdje, samo kuća - posao - kuća. Ne mogu spavati. Imam 48 godina i strahujem da će kleptomanija uništiti moj brak i da ću izgubiti čovjeka kojeg volim."