Vaša slatka beba napunila je dvije godine. Mašta i kreativnost su u porastu, a društvene norme još su im nepoznanica. Zato ako požele ići u dućan s perajama ili cijeli dan glumiti psa, lajati i puzati na sve četiri, ne brinite, nisu jedini. 

Ima, naravno, i navika koje nisu tako slatke. Što učiniti ako izvikuje psovke, ne želi obući baš tu zelenu majicu ili se uspije skinuti do gola u toj sekundi kad okrenete glavu? Odgovor je - baš ništa. 

To su samo neke od neobičnih stvari koje svi dvogodišnjaci rade. Dijete u dobi od dvije godine može naučiti i deset riječi dnevno. Može slagati jednostavne rečenice poput “Pas glasno laje” ili “Volim jesti jabuku”. Nažalost, vrlo razgovijetno može ponoviti i bilo koju psovku. Što ih strože opominjete, to će im biti zabavnije izvikivati prostote punim plućima s vrha tobogana. Ključno je pokušati se ne nasmijati.

 Pitajte ih što zapravo žele i što im to znači. Možda ih uspijete zbuniti kad shvate da vam to nije interesantno. Naravno, ne bi se smio smijati ni ostatak obitelji ili ljudi iz parka jer onda će mali glumci dobiti željenu publiku i malo je vjerojatno da će prestati sa psovanjem tako skoro.

U istraživanje svijeta oko sebe spada i trpanje svega u usta - pijesak, kamenčići, trava... Pedijatru se obratite ako primijetite da je opsjednut jednom stvari (nadamo se ne mačjim pijeskom). Kopanje nosa još je jedna od nepoželjnih aktivnosti. Nažalost, provlači se i kroz kasnije godine djetinjstva. Rješenje za to je odvraćanje pozornosti. 

Pozovite ga na ljuljačku, pokažite mu pticu u letu... Sretno, možda u neko doba i upali. Provjereno i testirano na generacijama - nikad, barem ne isprve, ne upali objašnjenje kako kopanje nosa nije lijepo i pristojno. 

Sljedeća od neobičnih faza koje izluđuju roditelje je skidanje. I dok još nisu dovoljno koordinirani da se sami obuku, i to može trajati čitavu vječnost, a okrenete li im leđa na minutu, oni su već bez odjeće.

 I pelene, ako je koriste. Iako to može biti neugodno u javnosti, ne brinite. Ne odgajate malog čudaka. U ovoj dobi su djeca nesputana te ništa ne znaju o društvenim pravilima i normama ponašanja. Ako im je u tom trenu zabavno skinuti se, oni će to i napraviti. Tim bolje ako to kod vas izazove burnu reakciju. Što se tiče odjeće, i tu su vrlo posebni. 

Novootkrivena želja za samostalnošću često će roditelje dovesti do ruba ludila jer ne mogu shvatiti zašto su zelene sandale njima baš sad toliko bolje od plavih tenisica. Ali jesu. Nekad im je bitno i ići u vrtić s plaštom Supermana ili usred zime s dihalicom i maskom u knjižnicu. Jednostavno ih pustite. Važno je znati birati bitke. 

Nikome ne šteti takva njihova samovolja, oni će biti sretni, a i vi ćete izbjeći svađu. Sve je u redu dok ne požele na -15 izaći u kratkim rukavima. No i tada će nakon dva koraka pristati na jaknu.  

Neka djeca svugdje nose svoje plišane prijatelje, rade im ručak, pričaju im... To je normalna reakcija na spoznaju da je svijet konfuzno mjesto. Sa zamišljenim prijateljem sve je lakše. Prihvaćajući svijet mašte djeteta prihvaćate i njegovu kreativnost. Kad se krzneni prijatelj izgubi ili je vrijeme za veš-mašinu, mogli biste se suočiti s nezadovoljstvom. No to je idealna prilika da dijete nauči da se samo može nositi sa svakodnevnim situacijama.

Ne ‘gušite’ ih

Grupa američkih psihologa promatrala je stotinjak majki u igri s djecom u dobi od oko 20 mjeseci. Djeca majki koje su se više angažirale u igri bila su daleko buntovnija i zločestija jer su bile prepreka njihovoj samostalnosti.

Poput tinejdžera

Drastične promjene raspoloženja, manjak samokontrole i žudnja za samostalnošću neke su od sličnosti tinejdžera i dvogodišnjaka. Razlog je što im se mozak jednako intenzivno razvija. Imaju i velik ego, a dok maleni imaju ograničen pogled na svijet, adolescentima se teško uživjeti u stajalište drugih.

Neka sami donesu odluke

Ne zamarajte se kombiniraju li suknje preko hlača, žele li masku za ronjenje nositi u park ili ići obučeni kao Batman. Njima je važno da oni odluče o tome.