Kao i prošle godine, inicijativu Brave Together provodimo s našim partnerom na projektu brendom Maybelline, a koncept je jednak kao i lani: Ponudili smo stručnu podršku namijenjenu svima koji osjećaju depresivne i anksiozne teškoće, koja je potpuno besplatna. Činjenica da nam se prošle godine javilo nešto više od 350 osoba u vrlo kratkom vremenu, potaknula nas je da ove godine u inicijativu uključimo još više volontera. Sad ih je građanima na raspolaganju čak 35 koji danonoćno rade i bez prestanka kontaktiraju one koji nam se jave, razgovaraju s njima i dogovaraju za njih daljnju podršku, kaže Nikolina Vodanović, mag. psych., izvršna direktorica udruge Igra, o projektu besplatne on-line adrese na kojoj građani koji trebaju psihološku podršku mogu kontaktirati stručnjake.
POGLEDAJTE VIDEO: Psiholog Igor Mikloušić o tehnikama borbe s anksioznošću
Odgovor stiže u roku od 24 sata, kad se kroz razgovor obavlja procjena o tome je li potrebno individualno savjetovanje ili sudjelovanje u grupnim radionicama te dogovara susret, ako je to potrebno. Sve je to anonimno, odnosno nigdje na stranici ne vide se podaci o čovjeku koji je zatražio pomoć, niti o tome na koji način će ju ostvariti.
Gdje se i kako građani koji imaju nekih problema i poteškoća te žele anonimno potražiti pomoć mogu javljati? I do kada?
Traženje podrške je prvi korak prema brizi o vlastitom mentalnom zdravlju, ali prema našem iskustvu upravo i onaj najteži. Zato smo osigurali da putem službene internetske stranice podrska.udrugaigra.hr svi koji su u potrebi podršku mogu potražiti iz udobnosti vlastitog doma, što doprinosi osjećaju sigurnosti i zaštićenosti. U roku od 24 sata nakon što osoba ostavi podatke za kontakt, telefonski joj se javlja volonter iz naše udruge te ju nakon inicijalnog razgovora i procjene upućuje na stručnu osobu koja će ju voditi kroz cijeli proces psihosocijalne podrške.
Do sada nam se za podršku javilo nešto više od 150 ljudi, što s brojkom od prethodne godine čini preko 500 ljudi, a svakodnevno bilježimo veliki interes građana svih uzrasta pa tako i mladih koji se osjećaju depresivno i anksiozno. Ova je inicijativa dugoročan projekt jer želimo što većem broju građana dati priliku da u sigurnom okruženju dobiju stručnu podršku te ih podučiti načinima brige za vlastito mentalno zdravlje kao i ovladavanju teškoćama s kojima se nose. Ovom inicijativom nastojimo potaknuti i one građane koji do sada to nisu htjeli ili mogli, na traženje stručne podrške i usmjerenja. Svakoj osobi koja nam se javi posvećujemo svu potrebnu pažnju i smatramo da je važno svakom korisniku pristupiti individualno da bismo efikasno i stručno pružili najbolju moguću podršku u odnosu na specifičnosti teškoća s kojima se nosi.
Tko se najčešće javlja i kakva vrsta podrške je najpotrebnija? Jesu li to češće samo razgovori telefonom, ili ljudi žele grupne sastanke, odnosno individualni pristup?
Očekivali smo da će nam se i ove godine baš kao i prošle, najviše javljati osobe koje se bore s anksioznim i depresivnim teškoćama, a to se pokazalo točnim. Neizvjesnost i nesigurnost koje su se nadovezale na posljedice pandemije i lockdowna, sve se snažnije očituju u mentalnim poteškoćama naših građana, a ne smijemo zanemariti ni posljedice gospodarske krize i potresa koji su ostavili traga na mentalnom zdravlju građana. Nadalje, depresija i anksioznost su nažalost sve veći problemi današnjice. Stoga je važno da građani znaju da je pomoć još uvijek dostupna, a inicijativa aktivna. Svaku prijavu obrađujemo stručno i unutar udruge Igra, a svakoga tko se javi najprije telefonski kontaktira naš volonter.
Nakon odrađenog tog inicijalnog razgovora o poteškoćama osobe, volonter će izvršiti procjenu vrste usluge u koju će osoba biti uključena kao i predvidjeti okvirno vrijeme trajanja usluge. Korisnik tada dobiva i stručnu osobu koja će ga voditi kroz cijeli proces psihosocijalne podrške bilo da se radi o individualnim seansama ili grupnoj podršci kroz organizirane višekratne susrete.
Grupa podrška organizira se kada za to postoje preduvjeti koji se detektiraju nakon inicijalnog razgovora sa prijavljenim korisnicima. Prema iskustvu prošlogodišnje kampanje, ali i ovogodišnje, grupe podrške organizirale su se za pojedince s anksioznim tegobama, te se pokazala visoka uspješnost provedenih grupa i zadovoljavanja potreba koje su iskazali korisnici uključeni u uslugu.
Možete li dati neku procjenu oko toga koliko je među ljudima koji su se javili onih kojima je bila potrebna ozbiljnija psihološka podrška, jer su se suočili s problemima koje možda sami ne bi mogli i znali riješiti?
Svakome tko nam se javi pružamo ozbiljnu psihološku podršku i nastojimo građane uputiti na pravu adresu. Svjesni smo da građani najčešće ne znaju razliku između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta pa je naša inicijativa usmjerena i prema tome da ove razlike pojasnimo.
Psihijatrom se postaje nakon završenog studija medicine na Medicinskom fakultetu u trajanju od šest godina i nakon specijalizacije psihijatrije i za njega je specifično da jedino on može propisivati lijekove i upućivati na određene dijagnostičke pretrage. Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije koji traje pet godina, a obavlja psihologijsko testiranje, što psihijatar i psihoterapeut ne mogu. Edukacija iz psihoterapije se kod većine psihoterapijskih pravaca provodi kroz period od četiri do pet godina. Psihoterapija je tretman teškoća u području mentalnog zdravlja u kojem educirana osoba uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih simptoma i teškoća. Ljudi često psihoterapiju doživljavaju kao jedinstven pojam, a odlazak psihoterapeutu kao neupitnu pomoć. No, to nije tako jer postoji cijeli niz psihoterapijskih pravaca. Za neke je mentalne smetnje najučinkovitija jedna vrsta psihoterapije koja ne mora nužno biti najbolji izbor za neki drugi problem.
Kao što se može vidjeti, ovi su ljudi školovani i educirani za pružanje kompetentne podrške u području mentalnog zdravlja i zato je važno da građani ne oklijevaju potražiti ju. Naši su volonteri koji rade na kampanji stručnjaci pomagačkih zanimanja i psihoterapeuti te uspješno prepoznaju i kategoriziraju simptome građana koji se jave. Nema tako teškog problema koji ne može biti rješiv uz stručnu podršku. Stoga je važno da građani osvijeste da jednako kao što bi zatražili pomoć liječnika opće prakse kad imaju neki tjelesni problem, tako ne smiju oklijevati potražiti pomoć i u području mentalnog zdravlja. Iz tog razloga, između ostalog, psihoeduciramo osobe s različitim teškoćama o izboru adekvatnog stručnjaka mentalnog zdravlja u odnosu na teškoće s kojima se oni osobno nose.
Zbog načina života i svega što prolazimo, psihološka pomoć je ljudima sve potrebnija, bi li bilo važno razmisliti o kreiranju više sličnih programa besplatne psihološke pomoći, kako bi ta vrsta podrške ljudima bila dostupnija?
Znanstveni sažetak koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokazuje da je u prvoj godini pandemije COVID-19, globalna prevalencija anksioznosti i depresije porasla za zastrašujućih 25 posto. Dio društva najviše pogođen posljedicama pandemije prema WHO su mladi i žene. Jedno od glavnih objašnjenja povećanja stresa koji dovodi do razvoja depresivnih i anksioznih poteškoća leži u društvenoj izolaciji koja je bila posljedica pandemije. Ljudi različitih uzrasta tada nisu mogli nesmetano raditi i uživati u zanimanjima koja obavljaju, ali i družiti se s bliskim ljudima, tražiti podršku voljenih i angažirati se u svojim zajednicama. Ne možemo zanemariti ni strah od infekcije i financijske brige, ali i usamljenost, patnju i strah za sebe i bližnje te smrt drage osobe. Sažetak pokazuje da je pandemija utjecala na mentalno zdravlje mladih ljudi i da su oni nesrazmjerno izloženi riziku od suicidalnih i samoozljeđujućih ponašanja, a okidač za razmišljanje o samoubojstvu kod zdravstvenih djelatnika bila je iscrpljenost.
Važno je da građani sami preuzmu brigu o vlastitom mentalnom zdravlju, da ustraju u traženju pomoći – jer na nju imaju pravo. Drago nam je da se i stigma s razgovora o mentalnom zdravlju, anksioznosti i depresije sve više briše te da građani, a pogotovo mladi hrabro i samosvjesno progovaraju o vlastitim poteškoćama te se ne boje potražiti pomoć. To je svakako poticaj da ovakve teme zauzmu još veći dio medijskog i javnog prostora, ali i da se uključe o obrazovanje.
Generalni dojam prve provedene godine kampanje je da su mlađe generacije senzibiliziranije za teme mentalnog zdravlja, skloniji su tražiti pomoć i podršku. Ono što na društvenoj razini izostaje je sustavna i sveobuhvatna podrška gdje će ti isti mladi pomoć i dobiti. Stoga smatramo da je prošlogodišnja kampanja kao cilj i potrebu detektirala upravo ono što na društvenoj razini nedostaje, pa je tako zadovoljila aspekt osiguranja i veće dostupnosti besplatne psihosocijalne podrške većem broju korisnika
Inicijativom želimo poručiti našim sugrađanima da je sasvim u redu potražiti pomoć. Svjesni smo da ljudi često osjećaju pritisak da ne bi trebali opterećivati druge svojim brigama i da moraju biti sposobni sami se nositi sa svime. Stoga mogu osjećati sram i krivnju kada shvate da im je teret jednostavno pretežak. To nije razlog da odustanu od brige o vlastitoj mentalnoj dobrobiti već poticaj da potraže stručnu pomoć. Naša je inicijativa zato i dalje otvorena te potičemo građane da nam se obrate za podršku.