U posljednje vrijeme iz svijeta stižu alarmantni podaci - prema najnovijim podacima Svjetske zdravstvene organizacije početkom 2019. zabilježeno je više od 34.000 slučajeva zaraze ospicama u Europi. Od posljedica zaraze umrlo je 13 ljudi. Svi smrtni slučajevi zabilježeni su u Ukrajini. Tamo je, kao i u Rumunjskoj te Albaniji proglašena epidemija. Budući da su se pojavile u Hrvatskoj, donosimo sve o mitovima i istinama koji se godinama povezuju s ovom zdravstvenom temom.
- Slikovito rečeno, prirodni imunosni sustav djeteta je neiskusan i relativno slabo naoružan branitelj, koji iskustvo u borbi s bolešću može steći na opasan i težak način tako da se zaista razboli, uz rizik teških posljedica, invaliditeta, pa i smrti, kao svaki ratnik u pravom ratovanju. A cjepivo je poput mirnodopskog treninga sustava obrane: stvaranje vrhunskog i učinkovitog ratničkog iskustva, koje dijete može steći bez prebolijevanja prave bolesti, pod kontroliranim i nadziranim uvjetima, uz minimum rizika od posljedica - kaže nam dr. Igor Berecki, pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC-a Osijek.
Ovaj liječnik, dakle, smatra da cijepljenje doslovce djeci može spasiti život. Mišljenja je da o stvarima kao što je zdravlje djeteta i cijele zajednice stav treba biti formiran na dokazima, znanstveno potvrđenim činjenicama te višestruko i kvalitetno provjerljivim podacima iz više neovisnih izvora.
- Moj stav o cijepljenju temeljen je na znanosti. Program obaveznog cijepljenja je epidemiološki i znanstveno utvrđena nužnost potrebe za zaštitom cijele zajednice i svakog čovjeka i djeteta od nekolicine najozbiljnijih, najtežih i najzaraznijih bolesti u određenom području, odnosno državi – kaže dr. Berecki.
Nerijetko se opaža, pojašnjava pedijatar, kako roditelji izjednačavaju svako cijepljenje i svako cjepivo s prisilom, s neslobodom izbora.
- U mladim demokracijama poput naše pojam “neslobode” je vrlo osjetljiva tema - govori dr. Berecki. Međutim, pojam slobode odlučivanja o svojem i djetetovu zdravlju ne može značiti i oduzimanje individualnog prava na zdravlje drugim ljudima s kojima pojedinac i njegovo dijete žive u kolektivu, ističe liječnik.
A da cijepljenje može biti iznimno opasno te da iza propagiranja cijepljenja stoji farmaceutski lobi, koji na vakcinama obrće milijarde, smatra dr. Lidija Gajski, internistica iz Zagreba.
Prema njezinu mišljenju, oslabljeni uzročnici bolesti ili njihovi dijelovi, koje sadrže cjepiva, mogu uzrokovati upravo bolest protiv koje se cijepimo. Jednako tako, smatra dr. Gajski, kemijski sastojci cjepiva poput aluminija i žive mogu dovesti do oštećenja živčanog sustava i neuroloških bolesti.
- Tvari u cjepivima mogu izazvati bolove u zglobovima, osip, temperaturu, poremećaje krvne slike te autoimune bolesti i alergijske reakcije koje mogu završiti i smrću. Teškoća je u tome što se štetni učinci vakcina slabo istražuju, ali i slabo prate i registriraju, pa je predodžba o cjepivima kao sigurnim pripravcima nerealna i neistinita – tvrdi dr. Gajski.
Ona je mišljenja da svako cjepivo može biti opasno za posebno osjetljivu djecu, koju kao takvu prije cijepljenja najčešće ne možemo prepoznati. Jednako tako liječnica smatra da cjepiva nisu primjereno testirana, kako u vezi s djelotvornošću, tako i sigurnošću.
Što se tiče navodne povezanosti cijepljenja i autizma, o kojoj se mnogo govori, dr. Gajski kaže da je autizam složeni neurološki poremećaj čiji uzrok nije razjašnjen.
- Ne možemo tvrditi da cijepljenje, primarno ili u kombinaciji s drugim čimbenicima, uzrokuje autizam, ali ne možemo tvrditi niti da ga ne uzrokuje, zato što veza između cjepiva i autizma nije adekvatno znanstveno istražena – pojašnjava dr. Gajski.
'EVA JE ZNAKOVE AUTIZMA POKAZIVALA PUNO PRIJE CJEPIVA'
Njezino mišljenje ne dijele supružnici Maja Cepak Gale i Josip Gale iz Zagreba, čija 13-godišnja kći Eva ima poremećaj iz spektra autizma, a prve simptome uočili su i prije nego što je Eva cijepljena.
- Prve znakove autizma smo uočili kad je Eva imala između 15 i 18 mjeseci. Primijetili smo da je posve prestala upotrebljavati riječi i fraze koje je do tada koristila, a jednako tako uočili smo prestanak očnoga kontakta s nepoznatim ljudima. Nestale su pokazne geste, više nije reagirala na svoje ime. Cjepivo protiv ospica i rubeole, jednokomponentno, dobila je tek u dobi od 23 mjeseca – kažu.
Oni su pobornici cijepljenja i Eva je kasnije dobila sva cjepiva prema redovnom kalendaru. Prema njihovu mišljenju, cjepiva ne uzrokuju autizam nego razlozi leže u genima.
- Prema istraživanjima koja su obuhvatila milijune djece, podjednak je broj autista među cijepljenom i necijepljenom djecom. To jasno pokazuje da cijepljenje nije uzrok niti okidač autizma. Čitao sam mnogo i vjerujem da je autizam genetska bolest. Okolina vjerojatno služi kao okidač, ali je nemoguće utvrditi što bi on bio. I amiška djeca imaju autizam, a žive u potpuno prirodnoj okolini – zaključuje Evin otac Josip Gale.
‘NISAM ANTIVAXER, ALI NE CIJEPIM SVOJU DJECU'
Zagrepčanka dr. sc. Alma Demirović (38) liječnica je i specijalistica patologije. Ujedno, majka je dvoje djece. Kći ima sedam, a sin četiri godine. U fokusu javnosti našla se lani jer je objavila da sumnja kako je cjepivo kod njezine kćeri pokrenulo autoimunu bolest alopeciju.
Djevojčicu je cijepila u svibnju 2017. godine, cjepivo Di-Te-Per (dTpa-R, „Reforco“), obvezno po kalendaru cijepljenja. Nakon dva tjedna od tada curici je počela ispadati kosa. Odmah je dobila dijagnozu alopecije, autoimune bolesti. Majci nitko nije izravno potvrdio niti opovrgnuo da je bolest njezine kćeri povezana s cjepivom, jer nigdje na svijetu ne postoji mogućnost takvog testiranja, no ona je uvjerena da ta veza postoji.
Naime, stručnoj javnosti je poznato da okidač za nastanak alopecije, između ostalog, može biti i cijepljenje. Curici je stanje do danas nepromijenjeno. Sina je dala cijepiti po kalendaru cijepljenja do trenutka potresnog iskustva sa kćeri , no odlučila je da nakon zadnje primljene doze po kalendaru dječak više neće dobivati docjepljivanja.
- Ja nisam 'antivaxer', 'antivakcinalac' ili 'avax'. Mama sam djeteta koje je stradalo nakon cijepljenja. I ne želim dalje cijepiti svoju djecu zbog vrlo potresnog osobnog iskustva s teškom nuspojavom - navodi ona pojašnjavajući svoju odluku.
Kaže kako je nakon što se kći razboljela počela detaljnije istraživati sustav cijepljenja, kao i teze o prednosti i štetnosti postupka koje se iznose kao znanstveno utemeljene.
- Nakon temeljitog istraživanja primijetila sam da ne postoje dovoljno jaki znanstveni dokazi o jasno i nedvojbeno većoj koristi naspram štete za sve kombinacije cjepiva koje se univerzalno koriste. Ovu tvrdnju potkrjepljujem sljedećim činjenicama: ne postoji nigdje na svijetu rutinsko praćenje nuspojava cijepljenja koje bi bilo tako osjetljivo i specifično da bi se na temelju tih podataka odgovaralo na znanstvena pitanja koja se postavljaju u raspravama o cijepljenju. Zatim, ne provodi se nadzor nad liječnicima cjepiteljima po pitanju sustavnog prijavljivanja nuspojava što je za njih zakonom propisana obaveza. Kao treće, većina podataka o poznatim nuspojavama su podaci dobiveni od proizvođača cjepiva koji su u svojoj srži trgovci. Međutim, postoji i kategorija nuspojava koje su još uvijek neprepoznate ili nepoznate. A ovi trgovci/proizvođači ne mogu riskirati da javnost sazna da je njihov proizvod potencijalno štetan u većoj mjeri nego koristan. I na kraju, ti isti trgovci ne snose nikakvu materijalnu niti kaznenu odgovornost u slučaju bilo kakvog oštećenja zdravlja zdravog djeteta. Raspravu o cijepljenju ne treba svoditi na raspravu između tabora zagovaratelja ili protivnika cijepljenja, već u fokusu mora biti zdravlje djeteta. Obzirom da postoje zabrinjavajući podaci i iskustva o tome da cijepljenje nužno ne znači sveukupno zdravlje svakog djeteta smatram da bi svaki odgovoran roditelj morao donijeti informiranu odluku prije cijepljenja. Ja sam svoju donijela - zaključila je.
Epidemiolog dr. Bernard Kaić kaže da se nuspojave cijepljenja u Hrvatskoj prijavljuju već 30 godina, a zadnjih 10 otkad postoji HALMED se pojačala legislativa vezana uz praćenje nuspojava.
KAKO SE VRŠI NADZOR NUSPOJAVA U HRVATSKOJ?
Sustav prijavljivanja nuspojava
- Nigdje na svijetu se ne prate nuspojave cijepljenja na način kako netko misli da bi trebalo, da se svaki dan vodi dnevnik nakon cijepljenja. Takav način praćenja se radi u kliničkim ispitivanjima cijepljenja kad se cjepiva puštaju u promet ili nakon toga - objašnjava dr. Kaić komentirajući kako se u konkretnom slučaju dr. Demirović ne može ustanoviti je li njezin slučaj povezan sa cijepljenjem.
- Za takvu tvrdnju trebalo bi usporediti djecu s tom istom dijagnozom i gledati retrogradno je li početak bolesti bio nakon cijepljenja. Za to stanje ne znam postoji li takvo istraživanje jer se to stanje toliko rijetko povezivalo sa cijepljenjem i nije izazvalo alarm nigdje u svijetu - objasnio je dr. Kaić.
Što kaže zakon?
Prijavljivanje nuspojava određeno je Zakonom o lijekovima te Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ugovorom između HZJZ-a i HALMED-a nuspojave u HZJZ prijavljuje liječnik. Dodaje i kako nije točno da proizvođač ne snosi odgovornost u Hrvatskoj.
- Takav podatak vrijedi u Americi ako je nuspojava navedena na uputi, onda se ne može tužiti proizvođača nego se isplaćuje odšteta iz njihova fonda. Ali u Hrvatskoj to nije tako regulirano i nitko ne brani nikome da tuži proizvođača za nuspojavu cijepljenja, oni u Hrvatskoj nemaju imunitet od odgovornosti - pojasnio je.
Obveze liječnika
Liječnik je dužan prijaviti svaki zdravstveni incident ili pojavu za koju smatra da je povezana s cijepljenjem ako i nije na listi poznatih nuspojava.
- Dodatno, liječnike se potiče stručno da prijavljuju nuspojave i HALMED za svaku prijavu daje bodove za stručno usavršavanje kod Komore. Nema razloga da ne prijave - zaključio je dr. Kaić.
I vi možete sudjelovati
U HALMED, osim liječnika, nuspojave može prijaviti svatko drugi tko misli da ima nuspojave, uključujući dijete ili roditelja djeteta koje je cijepljeno, kaže dr. Bernard Kaić.
'NAJGORE CJEPIVO JE ONO KOJE DIJETE NIJE PRIMILO'
LIJEČNIK DAJE ODGOVORE - Autizam nastaje prije rođenja i cijepljenja te ima korijene u genetici, kaže dr. Igor Berecki.
Kako funkcionira cjepivo u djetetovu tijelu?
Cjepiva su pametan i zdravstveno siguran način da se organizam cijepljenog djeteta ‘opremi’ imunološkom snagom za samostalnu borbu protiv bolesti radi kojih se cijepi. Umjesto da dijete stvara trajni imunitet nasilno, prebolijevanjem prave bolesti, cjepivo je mnogo manje opasna imitacija bolesti, koja taj imunitet stvara kroz poticanje obrambene reakcije imunosnog sustava, ali bez simptoma i posljedica koje bolest može uzrokovati. Primjena na usta i u mišić pokreće slijed aktivacije imuniteta djeteta, uzrokujući stvaranje imunološke memorije (pojave da djetetov obrambeni sustav ubuduće trajno prepoznaje i reagira na uzročnika bolesti protiv koje je cijepljeno).
Jesu li cjepiva sto posto učinkovita?
U životu ništa nije stopostotno, no postoje stvari koje su jako, jako blizu toj brojci: primjerice postotak roditelja koji želi dobro svom djetetu, kao i postotak djece koja nakon cijepljenja postanu imuna na bolest protiv koje su cijepljena. Upravo činjenica da i nakon stopostotne procijepljenosti sve djece u zajednici ipak ostane nekoliko postotaka mališana kojima se cjepivo ‘nije primilo’ govori da takvu djecu od bolesti ne štiti njihov imunitet nego imunitet svih drugih ljudi, koji sprečava da se bolest u zajednici proširi i zahvati djecu kod kojih cijepljenje nije dalo učinka ili ih se nije smjelo cijepiti iz zdravstvenih razloga. Tako - dovoljnom procijepljenošću cijeloga kolektiva - cjepivo može postići punu, stopostotnu učinkovitost u sprečavanju bolesti čak i kad u zajednici postoje pojedinci na koje cjepivo nije imalo učinka.
Osim cjepiva iz programa obveznog cijepljenja, ima li i onih koja nisu obvezna nego po odluci roditelja? Koja su i preporučuju li se?
Hrvatska ima kalendar obaveznog cijepljenja protiv 11 bolesti, onih koje su ili izrazito zarazne, ili protiv njih suvremena medicina 21. stoljeća još nema zadovoljavajuće terapijske opcije, ili pojedinac nije zaštićen skupnim imunitetom. U neobavezna cjepiva spadaju: rotavirusno (do 6 mjeseci starosti, jer nakon te dobi nema svrhe i učinka), pneumokokno (za djecu koja neće biti obuhvaćena obaveznim programom uvedenim od ove godine), sezonska gripa (za djecu stariju od 6 mjeseci i za trudnice), vodene kozice (varicele), krpeljni meningoencefalitis te meningokokna cjepiva (MenB + MenACWY). Odluka o tome treba li dijete cijepiti nekim od neobaveznih cjepiva prepuštena je roditeljima, a trebala bi biti donesena nakon kvalitetne informacije i savjetovanja, što je stvar dobre komunikacije roditelja i djetetova liječnika. Kalendari obaveznog i elektivnog cijepljenja nisu jednaki za svaku državu iz logičnih razloga: primjerice, neke bolesti koje haraju Afrikom ne postoje u nas, pa nema razloga za cijepljenje naše djece osim ako se ne putuje u afričke krajeve.
Koliko se često javljaju nuspojave i koje su najčešće?
Najozbiljnije nuspojave može izazvati ono cjepivo koje dijete nije primilo. Najozbiljnija nuspojava necijepljenja može biti bolest sa svim svojim posljedicama. Kao što bilo koja hrana može izazvati najozbiljniju, pa i životno opasnu alergijsku reakciju, jer je reakcija individualna od osobe do osobe, tako i svako cjepivo može izazvati ozbiljne nuspojave. No o nuspojavama treba promišljati racionalno: one koje su češće (npr. u svakog desetog djeteta) uopće nisu ozbiljne; s druge strane, one koje su ozbiljne nisu česte nego ih se viđa u jednog djeteta na milijun ili rjeđe. Dobar primjer viđen je u nedavnoj epidemiji ospica u Srbiji, gdje je od oko 4800 oboljelih umrlo njih 15 (nijedan nije bio cijepljen). To je jedan smrtni slučaj na 300 oboljelih. S druge strane, ozbiljna nuspojava cijepljenja, npr. anafilaksija, ima pojavnost jednom u 900.000 cijepljenja, a smrtnost joj je oko 2%, dakle jedan smrtni slučaj na 45,000.000 cijepljenja. Kako se u Hrvatskoj svake godine rodi oko 40.000 djece, ako bi se svako od njih cijepilo, statistički treba proći skoro 1200 godina da se u nas dogodi jedna smrt od te nuspojave cijepljenja.
Kad zbog nuspojava treba potražiti pomoć liječnika?
Simptomi koje se najčešće ubraja u nuspojave: bolnost, crvenilo i blaga oteklina na mjestu primjene cjepiva, te umjereno povišena temperatura, ustvari uopće nisu nuspojave cjepiva nego su znak normalnog reagiranja organizma na cjepivo, znak odgovora imunosnog sustava i početak stvaranja imuniteta na bolest protiv koje cijepimo. Obično je posve dovoljno uz dogovor s djetetovim liječnikom prije cijepljenja djetetu dati analgoantipiretik, a na mjesto primjene cjepiva staviti hladan oblog, temperaturu skidati uobičajenim metodama (dovoljno pojiti, stavljati mlake obloge, tuširati dijete…) ili lijekovima ako prijeđe iznad 38,5-39°C. Ta reakcija je normalna i očekivana, a prolazi za 2-3 dana. Prava upala (celulitis) na mjestu primjene cjepiva posljedica je tehničke nepravilnosti u postupku primjene cjepiva, a traži liječnički pregled i eventualno liječenje. Alergije na cjepiva su vrlo, vrlo rijetke, a njihova ozbiljna posljedica - smrtnost - još i rjeđa (vidjeti prethodni odgovor o anafilaksiji). Takvu djecu treba hospitalizirati, a sljedeća cijepljenja treba provoditi pod nadzorom.
Što poručiti roditeljima koji vjeruju da cjepiva uzrokuju autizam?
Kratko i jasno: cjepiva ne uzrokuju autizam. Ne bi ih bilo loše uputiti da pročitaju novija, znanstveno potvrđena saznanja o uzrocima autizma. Da ih pročitaju bez predrasuda o cijepljenjima, već samo kao informaciju o uzrocima, dijagnosticiranju i kliničkoj širini spektra autizma. I unaprijed im nagovijestiti da ih čeka saznanje da poremećaji iz autističnog spektra nastaju prije rođenja, prije cijepljenja i da imaju nedvojbeno dokazane korijene u genetici. Da ne govorim da su doslovno sve dosadašnje tvrdnje o ovom ili onom sastojku cjepiva koji izaziva autizam uvijek, ponovljeno, utemeljeno pobijene.
BOGINJE SU POSVE NESTALE, A DJEČJA PARALIZA JE RIJETKA
Difterija je u Hrvatskoj zadnji put zabilježena 1974., a dječja paraliza 1989. godine.
Bolest u potpunosti iskorijenjena
Boginje su kroz stoljeća odnijele milijune života, no prijelomni trenutak dogodio se 1796. kad je britanski liječnik Edward Jenner izumio cjepivo. Imunizaciju protiv ove bolesti prihvatio je cijeli svijet, a 1978. godine Svjetska zdravstvena organizacija maknula je cjepivo protiv boginja s liste obveznog cijepljenja jer je bolest posve iskorijenjena.
U Hrvatskoj je nema od 1989.
Cjepivo protiv dječje paralize u obvezni je program uvršteno 1961. Svjetska zdravstvena organizacija 2007. proglasila je Europu slobodnom od poliomijelitisa. Zahvaljujući cijepljenju nije u Hrvatskoj viđena od 1989., kad je zabilježen posljednji slučaj. U svijetu se javi nekoliko stotina slučajeva godišnje.
Bila vodeći uzrok smrti
Bakterijska je bolest koja prvo napada respiratorni sustav pa ostale organe. U Hrvatskoj je difterija zadnji put zabilježena 1974. No stručnjaci kažu da bi pad procijepljenosti mogao stvoriti uvjete za ponovno pojavljivanje.
Cjepivo sprečava anomalije kod beba
U Hrvatskoj se bilježe u prosjeku dva slučaja rubeole godišnje. Osobito je opasna za trudnice. Ako trudnica oboli od rubeole u prva tri mjeseca trudnoće, velika je vjerojatnost da će dijete biti rođeno s teškim malformacijama, poput gluhoće, sljepoće, srčanih anomalija, oštećenja jetre i gušterače te mentalne retardacije.