Informatičar i stručnjak za data analitiku tvrtke Inchoo, Dražen Karačić-Šoljić, kojeg svi znaju pod nadimkom Cacan, već godinama ima neobičan hobi zbog kojega ga prijatelji zovu ‘šaptač rajčicama’.
POGLEDAJTE VIDEO:
On u svom plasteniku uzgaja velik broj rijetkih vrsta rajčica, a potom njihovo sjeme besplatno dijeli svima koji ih također žele imati u svom vrtu. Slobodno se može reći kako je pokrenuo “egzotični rajčica pokret” među Slavoncima pa sad one zriju i na balkonima zgrada. Tijekom godina njegova je Facebook stranica “Volim rajčice” skupila 7500 pratitelja, mahom uzgajivača koji su od Cacana dobili sjeme i sada uživaju u fenomenalnim okusima svojih rajčica. Imaju i svoju grupu u kojoj dijele iskustva, savjete, fotografije i videe šarenih plodova.
Dražen je sa svojim hobijem započeo 2014. godine kada je, kao ljubitelj rajčica shvatio da su one koje imamo na tržištu postale bezukusne.
- Stvarno volim rajčice, a hibridi na tržištu su izgubili okus. Iako sam informatičar i internet mi je posao, ostao sam zatečen kada sam otkrio da na svijetu postoji 5000 sorti rajčica. Tropske, američke, ruske sorte, crvena, indigoplava, ljubičasta, narančasta, ružičasta, smeđa, crvena, zelena, žuta. Htio sam ih sve isprobati. Mahnito sam počeo kupovati sjeme onih koje su mi bile zanimljive. A obzirom da nisam imao apsolutno nikakvo znanje o njihovom uzgoju, niti sam imao zemlju gdje bih ih sadio, jer sam živio s obitelji u stanu s balkonom, počeo sam tražiti zemlju - priča Dražen koji danas ima svoj plastenik sa 100-tinjak zasađenih sorti svake godine. Mali komad zemlje dao mu je punac, no ubrzo je otkrio da mu treba veći. Potom mu je u pomoć uskočio prijatelj, ali je Dražen shvatio da je ove rajčice teško uzgajati na otvorenom jer su ih uništavale bolesti i prevrtljive vremenske nepogode. Stoga se odlučio za plastenik.
Rajčice su se ubrzo pretvorile u hobi koji je tražio dosta vremena pa sam uložio i u optimizaciju proizvodnje kako ne bih morao puno vremena provoditi u plasteniku. Svake godine u njemu posadim 50-tak novih vrsta. One koje mi se pokažu kao zahvalne i ukusne, zadržim, govori Dražen.
Do sad je isprobao 450 vrsta.
- Čak i križanjem sorti napravio sam svoje dvije i nazvao ih po kćerki Eriki, Green Erika Cherry i Green Erika Plum koja je rajčica izrazito punog okusa, te vrlo slatka. Obzirom da su mi te dvije vrste zelene, Erika je bila razočarana jer ona voli pink boju pa sad tata mora napraviti i Pink Eriku - smijući se kaže Dražen dok njegova malena Erika hoda kroz plastenik, bere i jede rajčice koje voli. Te su dvije Erike toliko intenzivnog okusa da, poslije njihove konzumacije, crvena rajčica nema nikakav okus.
- Počeo sam raditi na nekim svojim sortama jer mi je to bio izazov. Kad voliš puno sorti onda si neka inačica somelijeru, kao tomatolijer, jer počinješ rajčicu kombinirati s vrstama mesa i hrane koju poslužuješ. Zelene rajčice idu dobro uz ribu, one tamnije i intenzivnijeg okusa idu uz jače meso, steak, junetinu, hamburgere, sve žute uz piletinu i slično. Ove rajčice nije potrebno soliti niti začinjavati kao salate jer su im okusi jako izraženi. Ljudi vole imati šarene salate, ali zbog preklapanja okusa, one pojedinačno ne dođu do izražaja jer, ako pojedeš prvo zelenu, crvena neće imati okusa - odaje Dražen tajne o rajčicama zbog kojega su ga i nazvali “šaptačem”. U njegovom plasteniku sve uspijevaju. U jeku sezone ima ih napretek pa ih i dijeli prijateljima. Manje rajčice njegova supruga suši i stavlja u maslinovo ulje pa ih imaju i tijekom zime jer tako zadrže sve svoje okuse. On nekih prave i šalšu, a kada žele dodatno uljepšati obroke bojama, skuhaju zelene sorte rajčice i dobiju - zeleni sos.
- Većina sorti koje uzgajam su stare i stabilne sorte iako dolaze sa drugih kontinenata. Zamisao mi je bila prikupljati sjeme raznih sorti i dijeliti besplatno svima koji ih žele uzgajati. Cilj mi je da ih se što više sadi. U početku sam išao od jednog do drugog štanda na tržnici i nudio sjeme, ali mnogi nisu htjeli jer svi vole hibride oko kojih nema puno posla, rodni su i svima znani. Činjenica je da većina ovih rajčica slabije rađaju, ali nije pravilo, neke su zato dugotrajnije i rađaju daleko u jesen, i mnogo su ukusnije - kaže Cacan koji ne može izdvojiti svoje favorite jer voli 30-tak vrsta. Green Tiger, Cherokee Green, Black Cream, Orange Centiflor, Jaune Flamme...
- Tiger je najpopularnija i svi je vole. Cherokee Green ima isto specifičan okus, kiselo slatki. Svi misle da su zelene rajčice kisele, ali su one daleko slađe od ostalih, imaju manje kiseline. Green Erika Apple ima okus i teksturu dinje. Velike crvene rajčice koje svi vole je zapravo sorta srpski jabučar, kiselo-slatka, jako ukusna. Indigo sorte su nastale prirodnim križanjem sa divljim srodnikom rajčice, ali nisu imale osobiti okus pa su im američki stručnjaci dodali još jednu vrstu kako bi dobili okus. Tim križanjem dobili su rajčicu s antocijaninom, što je boja koja se nalazi u kupinama i malinama. Ima specifičan slatkast okus. Blue Keyes je jedna od boljih indigo sorti. Jedna od sorti koju imam zove se Crnković, ali ona zapravo dolazi iz Amerike, odnosno nju je u Ameriku prenio neki Crnković iz Vojvodine i tamo je stekla popularnost. Sada se, eto, vratila u svoje podneblje - kaže Cacan koji je početkom ove godine podijelio oko tisuću vrećica sjemena svima koji su došli na podjelu na tržnicu.