Dr. Andrew Davidson je američki vojni psiholog koji radi s ratnicima povratnicima koji se suočavaju s učincima gubitka nekoga tko im je blizak i otkriva da su faze tugovanja mit.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kad mi je rođeni sin umro, lagao sam sam sebe - priznaje Davidson.
Kada se govori o karakteristikama tuge kao što su poricanje, ljutnja, depresija i ostale, on smatra da tek treba pronaći potpuno prihvaćanje.
Istraživanja tugovanja ne podržavaju različite faze, ali sugeriraju da je tugovanje kombinacija osjećaja, radnji i bioloških promjena.
Evo 10 najvećih laži koje si je Andrew govorio kad mu je sin umro:
1. Prestat ćete tugovati nakon godinu dana
- Volio bih da je istina, ali nije vjerojatno. Svatko je na različitoj vremenskoj liniji. Kad mi je sin umro, nisam se želio osjećati bolje. Prva godišnjica bila je izuzetno teško vrijeme i da, osjetio sam olakšanje, ali nastavljam tugovati - priznaje.
2. Vi ste psihički bolesni ako vidite mrtve
Andrew se ne slaže.
- Nema šanse. Vidjeti svoje voljene znači da vam nedostaju. Moguće je da imate nedovršenog posla s njima ili možda niste bili spremni na njihov odlazak. Vidjeti ih znači da vam je stalo. Nitko ne zna kako se to događa jer nitko nema odgovore na najteža životna pitanja - objašnjava.
Čuti ih, pronaći novčić, vidjeti leptira ili čuti posebnu pjesmu u ključnom trenutku nije praznovjerje.
- To je odnos, način kontinuiranog kontakta koji vas ispunjava nadom. Kao psiholog mogu to objasniti, ali kao otac ne trebam objašnjenje - dodaje Davidson.
3. Prestani plakati, osjećat ćeš se još gore, a i izgledaš slabo
Plakanje, bez obzira jeste li muškarac ili žena, zdrava je funkcija koja čisti vaše tijelo od toksina. Može se činiti uznemirujućim vidjeti nekoga kako plače, ali to je njihov način nošenja s boli. Pusti ih, donosi YourTango.
4. Nitko ne zna za tvoju bol
- Ne baš. Poveznicu s drugima, koji su doživjeli gubitak djeteta, osjećam kao da smo dio jedinstvenog kluba. Dobro je biti u njihovoj blizini jer znaju da su riječi ponekad besmislene i da je zagrljaj ono što mi treba. Imam i prijatelje koji nemaju ni djecu, i oni također razumiju. Iako nitko ne zna točno što osjećam, kad bar pokušaju, osjećam se potvrđeno - ističe on.
5. Morate odmah 'ustati'
Prisiliti se vratiti u 'normalu' nije uvijek najbolja stvar.
- Pokušao sam se vratiti na posao, ali jednostavno nisam bio spreman pa sam pronašao druge načine da budem produktivan. Povratak na prethodni način života bio je poguban za mene. Promijenio sam se i nisam se htio vratiti u svoj stari svijet - kaže.
6. Svijet je nepravedan
Ne baš, ali nije ni pravedan. Svijet je jednostavno takav. A na vama je da odlučite što ćete učiniti u vezi s tim. Hoćete li se osamiti u svojoj kući, Ili ćete prepoznati koliko je kratak, dragocjen i smislen - na vama je.
7. Sebični ste ako želite umrijeti
- Ovo je bilo teško za mene. Nije neuobičajeno poželjeti biti s voljenom osobom. Boli te, želiš da bol prestane, ali još važnije, želiš biti s njima. Vaša apatija prema životu ne znači uvijek da ćete pokušati niti da ste sebični. Život je upravo bio iznimno bolan, logično je da ne želite ponovno biti povrijeđeni. To znači da o tome trebate razgovarati s nekim tko vas razumije - savjetuje Davidson.
8. Ne biste se trebali ljutiti
- Krivo. Bog je bio ljut kad mu je sin umro i bio je ljut kad je moj sin umro. Možete biti i ljuti. Potrebno je vrijeme da prođete kroz svoju ljutnju i shvatite da je sa slobodom koju nam je Bog dao došla i mogućnost da se dogode loše stvari - objašnjava on.
9. Molitva je besmislena jer su ionako umrli
- Potpuno shvaćam ovo, ali to je laž. Nisam se molio mjesecima, ali kada jesam, nešto se dogodilo. Počeo sam se povezivati, počeo sam osjećati milost. Počeo sam opraštati. Počeo sam se nositi sa svojim bijesom. Govorio sam o tome, a sada se obraćam drugima. Sada imam priču - ističe Davidson.
10. Ne popravljaš se
Ovo je možda najveća laž. Pogledajte gdje ste danas u usporedbi s jučer, u usporedbi s prošlim tjednom ili prošlom godinom. Malim koracima. Imat ćete padova, ali postajete bolji.
- I evo jedne laži koju sam sam stavio u kategoriju 'Ja sam kriv'. Prirodno je osjećati se odgovornim. Ponekad se to naziva krivnjom preživjelog. Ponekad se to zove biti roditelj. Često oni koji rade najbolje osjećaju najgoru krivnju. Trebalo bi biti suprotno, ali ljudi koji su najbliži imaju tendenciju da osjećaju najveću bol - pojašnjava.
Bez obzira na situaciju, često se osjećamo da bi, da smo učinili nešto drugačije, osoba danas bila živa, čak i ako nismo u istom stanju.
- Mi ne biramo smrt, ona bira nas. Istine koje trebate zapamtiti su sljedeće: Nikada nećeš biti isti. Ovo nije mit, već je to vaš izbor ako želite biti bolji. I trebat će vremena. Dajte si to vrijeme. Da, možda uvijek imate rupu u srcu, ali vidjeti novi život i vidjeti rast u svijetu oko vas dat će vam nadu. Vi imate svrhu. Da. Imate priču. I svijet to treba čuti... - kaže Davidson.