Najbolji poklon kojeg mi je majka dala je list papira. Našla sam ga nedugo nakon njezine smrti prije godinu i pol, otkrila je američka novinarka i autorica Kellie B. Gormly.
- Usred epizoda nezamislive tuge, suza, boli i nevjerice, dogodilo se nešto nevjerojatno. Pronašla sam nasljeđe skriveno u jednoj kutiji, među obiteljskim papirima u kući moje sestre u Phoenixu. To nije bio ček, niti bilo što novčane vrijednosti - ali meni je bilo neprocjenjivo. U jednom periodu kad smo moja starija sestra, Kirsten i ja bile mlađe, naša je majka sjela i napisala nam oproštajno pismo, koje smo pronašle i pročitale nakon što je preminula. Napisala je 123 jednostavnih, slatkih, lijepih i mudrih riječ na listu požutjelog papira – opisala je Gormly za Washington Post i podijelila pismo.
"Drage moje Kirsten i Kellie,
Čitate li ove riječi, onda se dogodilo nešto što je prekinulo naše zajedničke trenutke. Život će vam postavljati izazove, a ja neću biti tu da kažem: "Sve će biti dobro". Kada sve izgleda loše, držite se i sjetite se da ste imali majku koja vas je voljela više od samog života.
Dan kad ste se rodili bio je jedan od najboljih dana u mom životu. Promatranje kako odrastate u lijepe, uspješne, tople i brižne žene dalo je pravi smisao mom životu. Zapamtite, vi ste moj najbolji uradak. Učinite me ponosnom. Negdje ćemo se ponovno sresti... I ne zaboravite jesti to ukusno voće!"
- Nije ga potpisala. Ne znamo točno kada ga je napisala. Ali čitanje tih riječi bilo je jedno od najemotivnijih gorko-slatkih trenutaka u mom životu – otkrila je Kellie.
Istaknula je da je njezina majka Barbara bila poznata po svojoj ljubaznosti, gracioznosti i ljepoti. Voljeli su ju svi njezini prijatelji. Bila je glamurozna žena kojoj su se djevojke divile, prisjetila se.
Mučna borba s Parkinsonom
- Moja majka je rođena tijekom Drugog svjetskog rata u Čehoslovačkoj i odrasla u poslijeratnoj Njemačkoj. Preselila se u SAD s bakom kao tinejdžerica, gdje je upoznala moga oca. Oženili su se 1965. Više od pet desetljeća kasnije, moji su roditelji preminuli u razmaku od točno 11 mjeseci - mama 16. prosinca 2017., a tata 16. studenog 2018. Mama je imala 74 godine kad je umrla, ali je pretrpjela dugotrajnu i mučnu borbu nakon dijagnosticiranja Parkinsonove bolesti početkom 1990-ih - prisjetila se Kellie.
- Vjerujemo da su navike zdrave prehrane i vježbanja usporile napredovanje njezine bolesti, zato ga je i nas toliko podsjećala da treba jesti voće. No Parkinsonova je bolest ostavila neizbježne posljedice na njezinom tijelu i mozgu. Nekoliko godina prije nego što je preminula, mamin je um počeo propadati. Njezina smrt, iako emocionalno razarajuća, donijela je olakšanje od završnih faza Parkinsonove bolesti i demencije. A onda mi je majčino pismo donijelo trajni podsjetnik na lijepu, brižnu, optimističnu ženu kakva je bila. Rijetko se žalila na svoju bolest i nosila se s njome dostojanstveno - ističe Kellie.
Dodaje da se ponekad gleda u ogledalo i vidi ono na što su joj mnogi ukazivali - oblik majčinih očiju i jagodica. Nasmiješi se kad se uhvati da se ponaša kao voljena majka.
Uspomena na majku
- Na zidu u mojoj dnevnoj sobi gdje provodim većinu svog vremena je kopija maminog pisma moja sestra ima izvornik. Žuti papir je pomalo zgužvan nakon nebrojenih čitanja, ali sada je na sigurnom u staklenom okviru. Kad god sam tužna, skidam pismo sa zida, sjednem na kauč i čitam, zamišljajući da moja majka sjedi pored mene - iskrena je Kellie. Omiljenu rečenicu iz njenog pisma prilagodila je sebi i dijeli je ljudima koji prolaze kroz teška vremena: "Kad sve izgleda teško, drži se i zapamti da si voljen".
- Dijelim ovu priču povodom Majčinog dana jer želim potaknuti sve roditelje, i majke i očeve, da izdvoje malo vremena i napišu svojoj djeci pismo poput ovoga. To je nešto što ne košta ništa, a ostat će im vječna uspomena. Sigurna sam da bi Barbara bila počašćena kad bi upotrijebili njezine riječi kao predložak. Rukom pisano pismo dat će vašoj djeci trajni podsjetnik da ste voljeni i da se trebaju držati kad postane teško – zaključila je Kellie.
ROĐENJE SINA GA JE DOKRAJČILO? Meghan sad mora biti jaka, Harry se slomio