Antun Backo Urbić (62) veliki je zaljubljenik u maketarstvo. Zapravo, toliko veliki da je hobi pretvorio u svakodnevni posao. Od devet do pet. On već tri i pol godine slaže maketu goleme željeznice. Bio je to trenutak slabosti, kaže, kad je počeo ovaj megalomanski projekt, no ta slabost traje i traje...

Pomažu mu i njegova četiri prijatelja, Željko Matošec (67), Domagoj Terzić (27), Matija Bulat (21) i Marin Belkus (45), a svi su do njega došli, šali se Backo, preko veza i poznanstava. 

Nekad se posvađaju, što je i normalno kada tolike sate i sate provode zajedno. Ali prava je to demokracija. Ponekad i zaborave jesti koliko se unesu u posao... 

- Joj, ma ni sam ne znam koliko sam uložio u cijelu maketu jer neki su dijelovi stari četrdeset godina ili sam ih dobio u djetinjstvu, a puno je i rada uloženo u nju - govori Backo, koji je od mladosti zaluđen željeznicom i vlakovima... 

- Ovu veliku maketu počeo sam isprva slagati na tavanu u kući na Trešnjevci, no ubrzo sam shvatio da je prostor premali da bude izložbeni prostor. Tada sam dobio prostor u Gundulićevoj i sada pomalo gradim najveću željezničku maketu na ovim prostorima - ponosno govori Backo te dodaje kako od stare makete nije ostalo baš ništa jer, kada je morao seliti dio konstrukcije, morao ju je ispiliti kako bi je iznio, a onda je počeo sve nanovo. 

Bajkovito planinsko mjesto u Alpama kroz koje prolazi željeznica, kao i šareni vlakovi, brzi, putnički ili teretni, ili pak helix već su zaokupili mnoge posjetitelje koji petkom i subotom mogu razgledati Backovo remek-djelo. Ukupno 72 “kvadrata” makete konstruirano je na dvije razine, željeznička pruga dugačka je više od kilometra, uz nju je još 300 metara cesta, 350 skretnica te stotinjak semafora. Tračnicama se kreće 95 kompozicija, dok ih istodobno vozi njih 20, a tjerane su 18-voltnim naponom. Njegov prijatelj Marin, koji je jedini znao što ga čeka, zadužen je za okoliš na maketi kojem se kolege ne miješaju u posao. Ostali Backu pomažu u konstruiranju i programiranju željeznice...

- Dijelove nabavljam u Njemačkoj, ali smo skretnice sami konstruirali. A vlakove navodi kompjuter, ja poslije i tako ništa ne diram... - smije se Backo.

Posjetitelji koji dođu u vrijeme kad je mali muzej i otvoren, petkom i subotom do 18 sati, zapravo ni ne vjeruju da tako nešto lijepo postoji u Zagrebu. Od siječnja je čak i u vodiču za Zagreb. 

- Kod nas dolaze svi, od tri do 93 godine, kao i moja mama koja je isto vidjela maketu i jako joj se sviđa. A mali Tomek od četiri godine dolazi svake subote u pet i petnaest i zna već sve lokomotive. Doveo je i svoj vrtić - kaže.

U jednom je trenutku Backo od svega htio odustati pa je čak u intervjuu, pomalo frustriran, kazao kako bi najradije sada sve raspilio motornom pilom. 

Poslije su ga poznati zafrkavali da baš prodaju jeftine motorne pile. 

- Bilo je problema dok smo radili, na primjer, namučili smo se dok smo konstrukciju podigli na kat. Tu su postavljeni i deseci kilometara kabela, a tračnica kojom se u krug penje željeznica (helix) prava je atrakcija i svi su mi rekli da sam lud što sam odlučio tako nešto napraviti - kaže Backo. 

Mislio je da će mu za cijeli projekt trebati dvije godine, sad smatra da će mu za dovršetak trebati još dvije... Na upit namjerava li maketu jednog dana prodati, odgovara...

- Ne, mislim da nikad neće biti na prodaju jer zapravo nisam siguran da bi se našla neka budala koja bi je kupila - smije se Backo. Godinama je radio u računovodstvu, ali ga je ljubav prema slaganju maketa uvijek pratila. 

- Članovi obitelji me potiču da radim. Ostavio sam ženi i sinu posao te se posvetio svojoj velikoj ljubavi. Sinovi i unučad nisu zainteresirani za maketarstvo, ali me podupiru - zaključuje Backo.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!