Postoji više vrsti plijesni, poput Stachybotrys i Chaetomiun - otrovnih crnih plijesni koje štete zdravlju. No prema riječima stručnjaka, opasnija od njih je tzv. uobičajena plijesan - Aspergillus.
- Aspergillus je jedna od glavnih vrsta koja zauzima veliki postotak prostora koje pregledavam radi sanacije. Mnogi ljudi, koje sam vidio da pate od štetnih učinaka izloženosti plijesni, imali su upravo ovu vrstu u svojim domovima - kaže stručnjak za plijesan Michael Rubino.
POGLEDAJTE VIDEO o speleoterapiji:
- Aspergillus nazivam 'kaktus plijesni' jer ima sposobnost početi rasti i preživjeti uz vrlo malo vode, nije potreban neki katastrofalan događaj kad se zidovi i pod natope vodom. Spore ove vrste lako se počinju kolonizirati i kad jednostavno imate povećanu razinu vlage u domu - pojasnio je.
- Za usporedbu, crnoj plijesni je potrebno daleko više vode da bi njezine spore kolonizirale neko područje - dodao je.
Zašto je toliko štetan?
- Aspergillus ima sposobnost proizvodnje mikroskopskih toksina koje zovemo - mikotoksini. Kada se kolonizirana plijesan osjeti ugroženom, tad počinje proizvoditi te sitne toksine zajedno s više spora plijesni. Na primjer, prijeteća situacija je useljenje druge vrste plijesni koja potom počne zadirati na teritorij Aspergillusa - kaže Rubino.
Tada te sitne otrovne čestice, mikotoksini, ne samo da smanjuju kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru, već znaju negativno utjecati na zdravlje ljudi koji ih udišu.
- Svatko drugačije reagira na izlaganje plijesni. Tu su genetika, duljina vremena izloženosti, koncentracija čestica u zraku, prethodno zdravstveno stanje... Jedna osoba možda neće osjećati nikakve simptome dok druga može imati ozbiljne reakcije - pojasnio je ovaj stručnjak.
- Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom posebno su sklone razvoju simptoma. Njihov imunološki sustav nije sposoban osloboditi tijelo od spora plijesni, čestica plijesni i toksina. Na primjer, pacijenti s transplantacijom su pod većim rizikom da se razbole ili da transplantacija loše prođe ako su izloženi plijesni. Pojedinci s kompromitiranim imunološkim sustavom, također, imaju veću vjerojatnost da će razviti aspergilozu, infekciju koja nastaje udisanjem spora plijesni Aspergillus - pojasnio je.
Kako uočiti ovu plijesan u domu?
- Jedan od glavnih problema s Aspergillusom je njegova sposobnost da ostane neotkriven u domu. To je uglavnom zbog toga što je svjetlije boje. Do sada je identificirano preko 180 vrsta Aspergillusa i dolaze u raznim bojama, ali mnoge su zelenkasto-žute boje - objašnjava Rubino.
- Za razliku od crne ili smeđe plijesni koja izgleda kao mrlja nalik kavi i lako ju je uočiti, prigušena boja ove vrste često se stapa s okolinom. To znači da Aspergillus može bujati jako dugo prije nego bude otkriven - dodao je.
Gdje se najčešće pojavljuje?
- Kao i sve vrste plijesni, Aspergillus zahtijeva nešto vlage, što znači da uspijeva u svim vlažnim područjima unutar kuće gdje može doći do kondenzacije. To mogu biti tavani i podrumi, ali i prozori, prozorske klupe. Također, znaju se pojaviti i nakon prodiranja vode u zatvoreni prostor - pojasnio je.
Savjetuje pomno pregledavanje svakog kutka kuće.
- Pažljivo pogledajte ove prostorije jer je, kao što sam već rekao, Aspergillus često vrlo svijetle boje, iako zna biti i smeđe ili sive. Svjetiljka je odlična pomoć, jer njome možete osvijetliti teže dostupna mjesta. Osim toga, svakako se oslonite i na svoj nos. Prisustvo plijesni često stvara nekakav pljesniv, zemljan, pokvaren i vlažan miris u zraku - dodao je.
Što učiniti ako Aspergillus prisutan u domu?
- Osjetite li miris plijesni, primijetite vidljivu plijesan ili ugledate mrlje od vode, promjenu boje nalik na kavu ili prljave površine koje bi mogle ukazivati na plijesan, preporučujem da što prije pozovete stručnjaka, jer opreza nikad dosta - svjetuje Rubino.
Stručnjaci za plijesan potom će točno procijeniti kakva je situacija i o kakvoj vrsti se radi te krije li se još negdje u domu.
- Naoružani ovim informacijama, lakše ćete odlučiti je li vam potreban dolazak tima za sanaciju koji će pravilno ukloniti plijesan, riješiti izvor problema i slično - dodao je Rubino, a prenosi mindbodygreen.com.
Primjer oboljelog od aspergiloze: 'Osjećam da moram duboko udahnuti, ali ne mogu'
Prije dvije godine pisali smo o slučaju tada 54-godišnjeg Johna Phillipsa, oca dvoje djece iz Engleske, koji se trudio živjeti najbolje što može, iako je bio svjestan toga da u njegovim plućima vreba infekcija koja mu svako malo pogoršava stanje.
On pati od napadaja kašlja i otežanog disanja, tako da hvata zrak čak i dok se uspinje stepenicama. Najgore je to da nema lijekova koji bi ga mogli izliječiti, pa stalno živi uz osjećaj da bi njegovo stanje moglo postati opasno po život.
- Osjećam da moram duboko udahnuti, ali ne mogu - rekao je John, koji sa ženom i obitelji živi u Derbyju. Svako naprezanje može završiti time da se bori za zrak i kašlje, kao da je trčao, pa je jedino što mu preostaje da sjedne i umiri se te čeka da prođe.
Johnova bolest - aspergiloza - uzrokovana je udisanjem sićušnih spora plijesni aspergillus, koje se zadržavaju i razmnožavaju u plućima, izazivajući alergijske reakcije i upalu.
U normalnim uvjetima, antifungalni lijekovi riješili bi njegov problem, no spore koje su napale njegova pluća postale su imune na njih. Tako je u ovom trenutku jedino rješenje za njega ublažavanje najgorih simptoma i olakšavanje njegovog disanja.
Problem je u tome što postoji visoki rizik da plijesan preraste u tumorsku grudicu u plućima, ili da spore uđu u njegovu krv, izazivajući smrtonosne komplikacije.
- Nisam imao napad u posljednjih mjesec dana, ali sam bio u bolnici zbog toga početkom godine i ne znam kad se to može ponoviti - rekao je John te dodao kako ne postoji način da takav napad prevenira.
Većina ljudi zna ponešto o opasnostima koje nose otporne bakterije, kao što su MRSA i Clostridium difficile, mikroorganizam koji napada crijeva, koji su otporni na antibiotike, no u zadnje vrijeme javlja se i nova prijetnja: gljivične infekcije otporne na liječenje.
'Porast otpornih gljivica, to je ogroman problem'
Stručnjaci u časopisu Science upozoravaju da bi se bolesti izazvane gljivicama mogle početi širiti te da se može očekivati kriza koju se može usporediti s krizom zbog slabijeg djelovanja antibiotika.
- To je ogroman problem - kaže Matthew Fisher, profesor epidemiologije na Imperial College Londonu, koautor nedavnog znanstvenog pregleda o porastu otpornih gljivica.
Gljivične spore su mikroskopski organizmi koji postoje svuda oko nas. Oni su u zraku koji udišemo i na našoj koži, u tlu, na hrani i žive u našim probavnim sustavima. Postoje milijuni tipova gljivica, koje uglavnom predstavljaju malu opasnost jer ih naš imunološki sustav jednostavno drži pod kontrolom. No povremeno se ta ravnoteža naruši, zbog ozljede, bolesti ili iz drugih razloga, kada ti mikrobi mogu napasti tkivo i uzrokovati upalu i bolove.
Gljivične infekcije mogu biti blage. Primjerice, atletsko stopalo, koje dovodi do bolne, napuknute kože između nožnih prstiju, ili vaginalne ili oralne upale koje izazivaju gljivice, vrlo su česte. Protugljivični lijekovi koji se koriste za liječenje tih infekcija su medu najčešće korištenim bezreceptnim lijekovima.
Zasad se nitko ne zabrinjava zbog mogućnosti da postanu neučinkoviti, no neke druge gljivične infekcije kod kojih bi djelovanje tih lijekova moglo biti slabije mogu biti opasne po život, te zahvatiti pluća, krv, srce, mozak, oči i kosti. Uz one s bolestima pluća, u najvećem riziku su i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom zbog liječenja raka ili presađivanja organa, te starije osobe i novorođenčad.
U najboljem slučaju, infekcija će značiti ozbiljne simptome i više vremena provedenog u bolnici, radi liječenja. U gorem slučaju, može dovesti do povećanog rizika od prijevremene smrti. Istraživanje koje su proveli britanski stručnjaci ukazalo je na mogućnost da bi, ako se ne uspostavi politika koja bi usporila rast otpornosti na antibiotike i protugljivične lijekove, oko 10 milijuna ljudi u svijetu moglo umrijeti uslijed takvih infekcija 2050. godine, dok je očekivani broj umrlih od raka iste godine 8 milijuna ljudi.
Poseban rizik povezan je s ljudima koji imaju astmu
I John Phillips je jedan od njih, astma mu je dijagnosticirana kad je imao 4 godine i većinu života oslanjao se na inhalatore. No kao i većina onih koji imaju tešku astmu, pati i od ponavljajućih gljivičnih infekcija pluća, pa je s vremenom morao piti i lijekove koji suzbijaju gljivice. Danas ima aspergilozu, koju uzrokuje jedna od najčešćih gljivičnih spora koje inficiraju pluća: aspergillus fumigatus.
To je plijesan rasprostranjena u okolišu i većina nas udiše njene spore svaki dan. Kod većine ljudi ne izaziva probleme, no kod teškog oblika astme, gljivica se zadržava, što dovodi do zaduhe, bolova u prsima, ekstremnog umora i groznice i toga da se infekcija često ponavlja. Pritom je alarmantno to da neki sojevi gljivica postaju imuni i na najjače antifungalne lijekove, azole.
Postoje studije koje ukazuju na to da je jedan od deset pacijenata sa aspergilozom otporan na njih. Postoji i jači lijek, amfotericin B, no ima vrlo ozbiljne nuspojave, pa ih većina pacijenata ne može uzimati, a i ti lijekovi ne kontroliraju dobro astmu.
Štoviše, oralni steroidi mogli bi i pogoršati stanje, pokazala je studija koju su lani proveli stručnjaci Sveučilišta u Manchesteru. Otkrili su da su teški astmatičari imali deset puta veću vjerojatnost da imaju veće razine spora plijesni u plućima kada su uzimali steroide.
- To je problem za pacijente s niskim imunološkim sustavom zbog liječenja raka, operacija presađivanja, kronične opstruktivne bolesti pluća i bolesti imunološkog sustava, uključujući AIDS - kaže profesor Fisher. I osobe s teškom gripom su u povećanoj opasnosti.