Kada nema simptoma, čovjek ne kontrolira razinu šećera u krvi godinama i mnogi se neugodno iznenade jer se bolest dijagnosticira tek kad odu liječniku zbog posljedica dijabetesa.
Jedan takav slučaj opisao nam je Davor Bučević, bivši predsjednik Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga: pacijentica koja se javila na kliniku „Vuk Vrhovac“ morala se hitno podvrći amputaciji noge zbog uznapredovalih promjena na žilama, a da zapravo nije bila svjesna da je riječ o posljedici dijabetesa, odnosno da je godinama imala problema s razinom šećera u krvi.
Različiti tipovi dijabetesa
Kod dijabetesa tipa 1, ili tzv. mladenačkog dijabetesa, koji se obično javlja u djetinjstvu ili adolescentskoj dobi, bolest se puno lakše otkriva, jer su simptomi obično vrlo izraženi, odnosno simptomi se mogu pojaviti naglo i razvijati vrlo dramatično u kratko razdoblju.
S druge strane, kod dijabetesa tipa 2,0 koji pogađa 94 posto oboljelih, bolest se razvija sporo i u pravilu bez ozbiljnijih simptoma na početku. Procjenjuje se da je oko 57 milijuna ljudi u svijetu u stadiju predijabetesa, dok se u Hrvatskoj pretpostavlja da je to 20 do 50 posto osoba više u odnosu na broj registriranih dijabetičara, što bi značilo najmanje 60.000, odnosno možda i više od 100.000 osoba.
Ta faza predijabetesa može potrajati i do 10 ili 12 godina, iako istraživanja pokazuju da se u 40 posto slučajeva bolest ipak razvija unutar razdoblja od pet godina. Tako bolest pomalo „tinja“ iznutra i s vremenom može dovesti do niza patoloških promjena, a da čovjek toga zapravo i nije svjestan.
Česte ili dugotrajne faze povišenog šećera u krvi s godinama mogu dovesti do propadanja staničnih membrana, propadanja krvnih žila i živaca, pa ta „tiha“ faza bolesti podrazumijeva i češću sklonost infarktu, više odrezanih nogu ili problema s očima, odnosno bubrezima u starijoj dobi.
Istodobno, u mnogo slučajeva u početnoj fazi bolesti šećer je moguće držati pod kontrolom samo uz prilagodbu životnih navika, ili malu pomoć tableta, što bitno pridonosi odgađanju i ublažavanju posljedica bolesti u kasnijoj dobi. Upravo je zato rano dijagnosticiranje dijabetesa i rana terapija izuzetno važno za budućnost oboljelih.
- Zbog toga je važno da i zdravi ljudi, koji inače ne sumnjaju na dijabetes, redovito kontroliraju razinu glukoze u krvi, upozorava prim. dr. Manja Prašek, članica Predsjedništva Zagrebačkog dijabetičkog društva, koje inače često organizira informativna mjerenja šećera po raznim punktovima u gradu i u različitim prigodama. Dodaje kako takva mjerenja nisu do kraja precizna i ne služe postavljanju dijagnoze, ali mogu biti prvi korak u „detektiranju“ problema, zbog kojega će se čovjek javiti svom liječniku.
- Svakako si ne treba stvoriti paniku ako su nam na mjerenju izmjerili povišen šećer, jer to može biti i znak pojačanog stresa, upale, ili neke infekcije, nakon koje će se šećer povući u granice normale, no nakon takvog ‘upozorenja’ korisno je obaviti kontrolna mjerenja, kaže naša sugovornica.
Dodaje kako se prema Nacionalnom programu za prevenciju i zaštitu osoba s dijabetesom preporučuje da osobe starije od 50 godina jednom godišnje obavezno obave kontrolu šećera kod liječnika, čak i ako inače ne sumnjaju na dijabetes.
No, s obzirom na to da se dijabetes tipa 2 zadnjih godina javlja u sve mlađoj dobi, pa i kod djece, s obzirom na porast pretilosti među njima, takva se kontrola povremeno preporučuje i mlađima. Pogotovo ako postoje rizični faktori: pretjerano povišena tjelesna težina, nedostatak kretanja, trajni stres te ako bliska osoba u obitelji boluje od dijabetesa.
Faktori rizika
- obiteljska amneza
- sjedilački način života, nedostatak kretanja
- nekvalitetna prehrana, prejedanje
- preskakanje obroka
- višak kilograma, pogotovo izrazita pretilost
- osobe kod kojih se masno tkivo nakuplja oko abdomena i na gornjem dijelu tijela
- povišeni krvni tlak
- dugotrajna izloženost stresu
- žene sa sindromom policističnih jajnika i viškom tjelesne težine