Indija je oduvijek bila moja omiljena destinacija i mjesto na koje sam odlazila kad god su prilike to dopuštale kako bih učila o jogi od učitelja na njenom izvoru. Nakon preležanog zadnjeg tromjesečja trudnoće te svih izazova koje je donijelo majčinstvo, osjetila sam da moram učiniti nešto za sebe. Putovanja i joga dugo su bila nešto što me ispunjavalo i pomoglo mi da rastem i razvijam se kao osoba, te nisam htjela izgubiti taj dio sebe samo zato što su s Fridom stigle velike promjene. Odlučila sam poslušati savjet ‘ako je mama sretna, sretna je i beba’ te sam s malim djetetom otišla u Indiju, počinje priču o svojoj najvećoj životnoj pustolovini učiteljica joge Irena Bartolec. 

Nakon što je najbližima rekla da idu, poduprli su je u naumu.

- Bili su, poput mene, malo zabrinuti, ali vjerovali su mojoj prosudbi. No ipak mislim da su svi zajedno odahnuli kad smo se vratile žive, zdrave i vesele - kaže Irena. Ta ja avantura prošla bez problema, ali strahova je bilo.

- Iako sam duboko u sebi znala da je to dobra odluka i da će sve biti OK, ipak sam bila novopečena mama te sam se često povodila za dobronamjernim strahovima i brigom iskusnijih. Dodatno su me, međutim, ohrabrila iskustva prijateljica koje putuju sa svojom djecom. No kad sam odlučila otići, znala sam da je to ispravno, što se sa svakim novim trenutkom na putovanju i potvrdilo. Međutim, kad ste odgovorni za drugo biće, neprestano propitujete sebe i svoje odluke - objašnjava Irena. Naposljetku je došao i trenutak polaska, a malena Frida cijelo je vrijeme spavala i igrala se, pokazujući da je već u dobi od samo nekoliko mjeseci iskusna svjetska putnica.

- U Indiju smo išle dva puta. Prvi put smo putovale kad je Fridi bilo sedam mjeseci i ostale smo oko tri mjeseca, a drugo putovanje bilo je kad je Frida imala oko 19 mjeseci te smo tog puta ostale dva mjeseca. 

Putovanje je prošlo bez ikakvih problema, a kako sam još bila dojila, čak nismo imali problema ni s hranom u avionu i aerodromima - objašnjava Irena. Oba puta kad su stigle, njihovoj sreći nije bilo kraja. Za Irenu je Indija posebno mjesto i osjetila se smirenom i sigurnom čim je udahnula njen miris, a Frida se izvrsno snašla otkrivajući nove stvari i boraveći u jednoj od najstarijih svjetskih kultura. Iako su u osnovi bile bazirane na jednome mjestu, u gradu Mysoreu, Irena je s Fridom i putovala kroz Indiju.

- Baza nam je bio grad Mysore u pokrajini Karnataka, gdje se nalazi moj učitelj i institut za jogu koji sam pohađala. Kad bi aktivnosti to dopustile, išle smo na izlete u okolna mjesta i posjete hramovima. Što se Fride tiče, ona je vesela i znatiželjna djevojčica te je na svakom putovanju napredovala na svim razinama. Lako se sprijateljuje, otvorena je prema ljudima, nakon drugog putovanja, budući da je baš bila u fazi u kojoj je počela govoriti, miješala je hrvatski, engleski i španjolski. Za nju ne postoji jezična barijera, pa tako prilazi ljudima na kojem god jeziku da joj se obrate i uvijek im ima nešto reći. 

Jedino ju je malo zbunjivalo to što u Zagrebu majmuni ne trče po ulici, pa ih je prvih nekoliko tjedana nakon povratka tražila. Prilagodila se čak i na hranu - tijekom drugog posjeta Indiji, kako je bila starija, isprobavala je hranu i svidjeli su joj se okusi, a kuhari u restoranima imali su razumijevanja, pa su smanjili doze čilija i ljutine - prisjeća se Irena. Osim ljubavi prema Indiji, Irena osjeća zahvalnost i ljubav prema njenim stanovnicima. 

- U Indiji vlada velika solidarnost među ženama, koje pomažu jedne drugima. Kad god je bilo potrebno, uvijek su se našle tople ženske ruke i osmijeh koji su nam priskakali u pomoć. Frida, znatiželjna i vesela, bila je uvijek okružena djecom i dobrim ljudima spremnim za igru i zabavu. Dok sam imala obveze, Fridu je čuvala divna Indijka Radhna, koja joj je i kuhala posebnu hranu prilagođenu njenom uzrastu. S Radhnom i njenom obitelji postali smo prijatelji i u stalnom smo kontaktu - kaže.

Putovanje s djetetom u daleku Indiju pamtit će cijelog života:  

-Pamtit ću veselje s kojim je Frida otkrivala nove i ‘neobične’ stvari oko sebe kao i ljude koje smo upoznali. Posebno iskustvo bilo je gledati svijet kroz njene oči. Upravo to me podsjetilo koliko ima divnih stvari oko nas, a kao odrasli i ozbiljni ljudi često ih uopće ne primjećujemo. Poučena ovim iskustvom, preporučila bih svima da putuju s djecom kad god su u prilici. Tako im, naime, pružaju neposredno iskustvo s drugim kulturama, jezicima i ljudima koje se ne može ni s čim usporediti. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!