Zašto je toliko najstarijih svjetskih kompanija baš u Japanu? Naime, ta zemlja, poznata po nevjerojatnoj radnoj etici, ima preko 33.000 tvrtki starih minimalno 100 godina, a puno ih je i višestruko starijih od toga.
Tsuen Tea smješten je na kutu ulice s pogledom na veliku rijeku i most u uspavanom vanjskom predgrađu Kyotu, drevnoj prijestolnici Japana. U gradu koji je poznat po izvanrednim svetištima, hramovima i vrtovima (i obiljem turista naoružanih selfie štapovima), Tsuen Tea je nezaboravni dio te slike - mirno mjesto za uživanje u sladoledu ili zelenom čaju.
No, nešto je posebno u vezi sa Tsuen Tea: otvoren je od 1160. godine i tvrdi da je najstarija kuća čaja u svijetu koja radi bez prestanka. Njime sada upravlja 38-godišnji Yusuke Tsuen, koji sjedi prekriženih nogu iza pulta nisko na podu i toči zeleni čaj.
- Usredotočili smo se na čaj i nismo previše širili posao. Zato smo preživjeli - kaže on.
Najstariji hotel, slastičarna...
Možda i nije iznenađujuće da je ova kuća čaja stara 900 godina preživjela u gradu koji je poznat po tradiciji i zanatima. Ali ono što iznenađuje je da Tsuen nije jedini takav posao.
Još u 2008., izvještaj Banke Koreje utvrdio je da je od 5586 tvrtki starijih od 200 godina u 51-oj zemlji svijeta, njih 56 posto u Japanu. Najstariji hotel na svijetu otvoren je od 705. u Yamanashiju, a slastičar Ichimonjiya Wasuke prodaje slatke poslastice u Kyotu od 1000. Građevinski div Takenaka sa sjedištem u Osaki osnovan je 1610. godine, dok neki slavni japanski brendovi poput Suntorya i Nintenda imaju neočekivano dugu povijest - sve od 1800-ih.
Ali što je to o Japanu koji proizvodi ta dugotrajna poduzeća? Čemu nas oni mogu naučiti u globalnom dobu definiranom skromnim start-upovima koji guraju granice brzinom munje?
Poštovanje tradicije
Yoshinori Hara, dekan i profesor na Visokoj školi za menadžment na Sveučilištu Kyoto, kaže da su ti dugogodišnji poslovi, stari najmanje 100 godina, poznati kao 'shinise' - što doslovno znači "stara prodavaonica".
Hara, koji je desetljećima radio u Silicijskoj dolini, kaže da je japanski naglasak na održivosti, a ne na brzom maksimiziranju profita, glavni razlog zašto je toliko poduzeća opstalo.
U Japanu se ljudi više pitaju 'kako ću prenijeti posao na svoju djecu/unuke' nego 'kad ću i kako izvući najviše novca', piše BBC.
Već od malih nogu, praktički od osnovne škole, od malih se Japanaca očekuje da imaju snove za budućnost te im je prirodno nastavljati obiteljske poslove.
Innan Sasaki, docentica na poslovnoj školi na Sveučilištu Warwick, koja je pisala o dugovječnosti japanskog poslovanja, kaže da postoje i drugi razlozi koji su specifičniji za Japan.
- Generalno, mogli bismo reći da je to zbog opće dugoročne orijentacije: kulture poštovanja tradicije i predaka, u kombinaciji s činjenicom da je Japan bio otočna zemlja s relativno ograničenom interakcijom s drugim zemljama - kaže ona, ukazujući na želju ljudi da očuvanjem lokalnih tvrtki u zajednici što duže iskoriste ono što imaju.
Mnoge od ovih najstarijih tvrtki su srednje ili male organizacije u obiteljskom vlasništvu koje se usredotočuju na gostoprimstvo i hranu, poput Tsuen Tea. Nekoliko je tvrtki čak imalo koristi od široko prihvaćene japanske prakse prihvaćanja punoljetnih muškaraca u obitelj, kako bi se osiguralo neprekidno nasljeđivanje posla. To su učinile čak i ogromne firme poput Suzuki Motor i Panasonic.
Temeljne vještine i korisnička usluga
Nintendo, također u Kyotu, širom je svijeta poznat po tome što je revolucionirao zabavu kod kuće svojim elektronskim sustavom igranja 1985. godine. Unatoč tome što se smatra tehnološkom tvrtkom, Nintendo je osnovan 1889. godine, kao proizvođač igraćih karata za japansku igru hanafuda. Igra je to koju su Portugalci uveli u 16. stoljeću, a uključuje prikupljanje karata s raznim cvijećem ispisanim na njima.
Hara kaže da je Nintendo izvrstan primjer tvrtke koja se drži onoga što naziva 'temeljnom kompetencijom'. To je osnovni koncept iza onoga što tvrtka čini i što joj pomaže da opstane čak i dok se tehnologija ili svijet oko nje mijenja. U slučaju Nintenda, to je 'kako stvoriti zabavu'.
Hara također ukazuje na kimono tvrtke koje se bore da ostanu u poslu jer sve manje japanskih žena nosi tradicionalnu odjeću. Jedan proizvođač kimona sa sjedištem u Kyotu, osnovan 1688. godine, proširio je proizvodnju na ugljična vlakna za tvrtke koje se bave materijalima. Temeljna kompetencija je ostala ista - trodimenzionalno tkanje.
U Kyotu mnogi dugogodišnji poslovi također izražavaju predanost dobroj korisničkoj usluzi kao elementu zbog kojeg egzistiraju. Osobito je to slučaj s riokanom, tradicionalnim japanskim gostionicama koje goste tretiraju kao obitelj.
Obitelj Akemi Nishimura upravlja Hiiragijom ryokan već šest generacija. Gostionica je 2018. proslavila svoju 200-godišnjicu i dočekala goste poput Charlieja Chaplina i Louis Vuittona. Prelistavajući 80-godišnji priručnik u kojem je detaljno opisano kako pokrenuti riokan, spominje se što treba učiniti s maramicom gosta: kako je oprati, pravilno složiti i vratiti. Samo to govori dovoljno o njihovoj posvećenosti gostima i praksi koja se nastavlja i danas.
- Ove tvrtke daju prioritet vrijednostima poput predanosti obiteljskom poslu, kontinuitetu, kvaliteti, zajednici i tradiciji povrh financijske logike - kaže Sasaki.
Dobro ili loše za inovacije?
Ipak, ovo divljenje dugovječnosti ima i lošu stranu, posebno kada je riječ o pokretanju start-upa nacije, koji se kritizira kao usporen naspram drugih zemalja.
- Zatvaranje tvrtke ili prodaja također se u Japanu smatra neuspjehom i sramotom, a taj osjećaj seže stoljećima. Dakle, čini se da i ovi kulturni problemi potiču obitelji da nastave raditi, a ne da se bave s novim poduzetničkim idejama - kaže profesor s MIT-a, Michael Cusumano koji je živio i radio u Japanu osam godina.
Japansko društvo i ekonomija nisu tako fleksibilni kao američki i zato Japan ne stvara tako velike nove tvrtke tako lako. Tendencija je da sačuvaju ono što imaju.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: