Mjere aktivne politike na rješavanju povećane tjelesne mase i debljine kod djece nužno je usmjeriti prema predškolskoj, ne samo školskoj dobi. Naime, istraživanje koje smo proveli putem portala LittleDot pokazalo je da se najznačajniji 'skok' vezan uz prekomjerne kilograme i debljinu bilježi kod djece oko pete godine života i nakon te dobi udjeli djece s tim problemima progresivno rastu. Ako ne reagiramo već u toj dobi, kasnije je puno teže, naglasio je pedijatar prim. dr. sc. Milivoj Jovančević na predavanju povodom otvorenja Centra za liječenje i prevenciju debljine kod djece u sklopu Dječje poliklinike Salvea u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO: Sanja Musić Milanović o rezultatima CroCosi istraživanja o problemu debljine kod djece
Istraživanje je obuhvatilo podatke o 146.857 mjerenja Indeksa tjelesne mase (ITM) djece u dobi između 24 i 96 mjeseci. Podaci za djecu od pet do osam godina pokazali su da u Zagrebu ima 13,44 posto djece s povišenom tjelesnom težinom i 5,07 posto djece s debljinom. U jadranskoj regiji te su stope 17,29 posto i 7,26 posto, a u kontinentalnoj 14,16 i 6,26 posto. Brojke koleriraju s onima iz europske inicijative za praćenje debljine kod djece, koja je nedavno pokazala da među osmogodišnjacima ima oko 36 posto djece s prekomjernim viškom kilograma ili pretilošću.
- No puno važnije od statistika utemeljenih na indeksu tjelesne mase je dobiti podatke koji su korisni u procjeni rizika od toga da se kod djeteta s vremenom razviju ozbiljni zdravstveni problemi koji su povezani s debljinom. Mnoge od tih promjena su ireverzibilne, a to je razlog zbog kojega svi moramo shvatiti da je debljina ozbiljna bolest - kaže Jovančević. Zato je korisno provjeriti omjer između opsega djetetova struka i visine.
- Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, kad se omjer struka podijeli s visinom, ako je rezultat jednak ili veći od 0,459 za djevojčice i 0,473 za dječake, postoji povećani rizik za zdravlje srca i krvnih žila, povišeni kolesterol i šećer. Mjerenja provedena u tri pedijatrijske ordinacije Doma zdravlja Zapad, obuhvativši 1418 djece u dobi od 5 do 15 godina, pokazala su vrlo zabrinjavajuće rezultate. Povećani rizik od razvoja komplikacija ima čak 25,1 posto djevojčica i 21,4 posto dječaka - kaže Jovančević.
- Iskustva pokazuju da nam je za usvajanje jednostavnijih navika potreban 21 dan, dok stručnjaci kažu da je za ozbiljniju promjenu životnog stila, poput usvajanja zdravog plana prehrane i navika vezano uz tjelesnu aktivnost potrebno - 66 dana. Zbog toga bi program lifestyle promjena koje su usmjerene prema postizanju manje tjelesne težine trebao trajati između tri i šest mjeseci, kako biste kroz to razdoblje u potpunosti usvojili nove, zdrave navike - istaknula je nutricionistica, prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, iz savjetovališta Vitaminoteka, koja se pridružila timu Poliklinike Salvea. Dodaje kako roditelji trebaju biti svjesni da imaju najvažniju ulogu u usvajanju obrazaca prehrane kod djece, posebno majke. No na to značajno utječu i reklame - dovoljno je samo 30 sekundi reklame da se stvori naklonost prema nekom brendu, a tijekom dana kroz medije vidimo od 13 do 18 takvih reklama. No to nisu jedini rizici.
- Često ističemo da manjak tjelesne aktivnosti povećava rizik od debljine, no ne smijemo zanemariti, posebno roditelji tinejdžera, da isti učinak ima i manjak sna, jer utječe na hormone sitosti i gladi. I neredoviti obroci, posebno preskakanje doručka, te emocionalni čimbenici koji vode tzv. emocionalnom prejedanju mogu imati značajnu ulogu u debljanju, kao i izloženost endokrinim disruptorima i zagađivačima - upozorava nutricionistica.
Prehrambene navike kao i stavovi prema pojedinim namirnicama i jelima djeca formiraju učeći od roditelja, stoga je jedan od najvrjednijih darova koji roditelji mogu podariti djetetu stjecanje zdravih prehrambenih navika. I za djecu i za roditelje jednostavnije je da se zdrave navike uspostave što ranije budući da se prehrambeni obrasci stvaraju tijekom godina rutine, kaže.
Kako bi se stvorile pravilne prehrambene vrlo je važno ne odašiljati konfuzne i kontradiktorne informacije i primjere.
- Primjerice, mama zahtijeva da djeca doručkuju, a onda sama preskače obroke. Tata brani grickalice i slatkiše, dok baka nagrađuje i poklanja slatkiše - ovo su zbunjujuće poruke koje djecu navode na krivi put. Najbolje što možete učiniti je pružiti dobar primjer pazeći na vlastitu prehranu. Valja se hraniti raznoliko i umjereno te učiniti tjelesnu aktivnost sastavnim dijelom obiteljskog druženja. Na taj ćete način svome djetetu pružiti temelje zdravog razmišljanja i života - savjetuje sugovornica.
Ističe da je znanstveno dokazano da, osim navika i uvjerenja roditelja, i fizička i socijalna okolina snažno utječe na formiranje prehrambenih navika djeteta. Djeca će, naime, vjerojatnije odabrati hranu koja je dostupna i praktična, a sklona su pojesti i veće količine, ako se osiguraju velike porcije. Dodatno, karakteristike socijalne okoline poput stupnja obrazovanja roditelja, vremenskih ograničenja te etničke pripadnosti utječu na vrstu hrane koju djeca jedu.
- Također, važno je jede li obitelj zajedno na okupu, gleda li se TV tijekom obroka i gdje se obroci konzumiraju. Stoga intervencije kojima je cilj poboljšanje prehrambenih navika djeteta moraju biti usmjerene na razne socijalne i fizičke čimbenike koji utječu na prehrambene obrasce djeteta, uključujući i izloženost djeteta medijskim sadržajima i oglasima za određene prehrambene proizvode - kaže sugovornica.
Za čitatelje 24 sata pripremila je i nekoliko praktičnih savjeta za one koji trebaju započeti s promjenama vezanim uz prehrambene navike.
Uzroci razvoja pretilosti u djece i adolescenata na koje treba pripaziti:
- preskakanje obroka (posebno doručka)
- reklamiranje 'nezdrave' hrane
- visoki unos soli
- unos zaslađenih napitaka
- sjedilački način života
- manjak sna
- vrijeme provedeno pred ekranima (više od dva sata na dan)
Djeca trebaju jesti što i odrasli
Mala djeca nakon navršene godine dana počinju jesti hranu i obroke koje jede ostatak obitelji. To je ujedno i ključni period za stvaranje prehrambenih navika, budući da odabir hrane u obitelji određuje koju će hranu dijete preferirati tijekom života. Imajte na umu da mala djeca trebaju više masnoća i kolesterola od odraslih. Uz dodatak punomasnog mlijeka i drugih kvalitetnih masnih namirnica, prehrana djeteta ne bi trebala previše odstupati od uobičajenih obiteljskih obroka, sve dok se obitelj hrani zdravo. Dobro je da dijete sudjeluje u izboru hrane, naravno sve dok se time značajno ne remeti nutritivna vrijednost obroka.
Po jedna žlica za svaku godinu života
Dojenčad i mala djeca kojima je dopušteno da slijede osjećaj sitosti i gladi razvit će naviku umjerenosti koju bi trebali zadržati tijekom cijeloga života. Ako dijete učestalo ohrabrujemo da jede kada je sito, mogu se razviti problemi kod hranjenja, a određivanje što, koliko i kada jesti može postati borba između roditelja i djece. Česta je navika natrpavanje djetetovog tanjura i običaj da "nije dopušteno dignuti se od stola dok se ne počisti sve što je na tanjuru". Međutim, preporuka je da uvijek treba početi s malim porcijama - po jedna žlica od pojedine vrste hrane za svaku godinu života. Treba pustiti dijete da pokaže da želi još.
Prepoznajte znakove osjećaja sitosti
Vrlo je važno da roditelji znaju prepoznati signale o osjećaju sitosti koje dijete pokazuje. Kada je dijete sito ne treba ga siliti ili ohrabrivati da jede još.
- Istraživanja pokazuju da se djeca rađaju s instinktom koji nazivamo apestat, koji šalje signale dijelu mozga koji kontrolira apetit. Slijediti ovaj urođeni instinkt znači postaviti temelje za dobre prehrambene navike. Kako bi potpomogli razvoj apestata u djeteta, roditelji moraju obratiti pažnju na znakove sitosti i gladi koje dijete pokazuje. Ti znakovi ovise o dobi djeteta.
Upoznavanje hrane
Ovisno o dobi djeteta, mogu se objasniti pojedine blagodati određenih namirnica. Primjerice, djetetu možete reći da će im hrana koja sadrži složene šećere – poput riže, kruha i tjestenine – osigurati energiju koja traje dulje od energije koju dobivaju iz slatkiša koji sadrže jednostavne šećere. Djeca upijaju kao spužve, pa će vas možda iznenaditi kada vam kažu kako su vitamini i minerali vrlo važni za zdravlje. Takve informacije djeca dobivaju s propagandnih poruka i sličnih izvora, a vi im pomozite i produbite njihovo znanje o tim temama.
Pred djecom nemojte koristiti izraz da se od neke hrane možemo "lakše udebljati". Mudrije je ukazivati na zdravstvene prednosti koje hrana nosi, a cilj je da djeca postignu zdrav odnos prema hrani.
Strpljivo s neofobijom
Uvijek koristite priliku i upoznajte djecu s novim namirnicama. Djecu po prirodi zanima novo: nove boje, oblici, mirisi, okusi i tekstura zaintrigirat će vaše mališane. Kako bi proširili prehranu djeteta na nove namirnice, kombinirajte stare namirnice za koje ste sigurni da ih vole, s novim okusima. Ako dijete odbija nove namirnice, vjerojatno je riječ o neofobiji – sklonosti odbijanja nove hrane koja se osobito javlja u dobi od 18 do 24 mjeseca. Javlja se čak i u djece koja su do tada dobro prihvaćala hranu. To je normalna pojava koja ne treba pretjerano zabrinjavati roditelje. Možete ju prevladati tako da im nudite novu hranu u kombinaciji s već poznatom, pa će otpor biti manji
Neka dijete uči o namirnicama
Povedite svoju djecu u nabavku hrane i učinite to iskustvo edukativnim. Istražujte zajedno odjele s pojedinim namirnicama i pustite da dijete odabere namirnice koje su dobre za njega. Djecu koja već znaju čitati treba upoznati s prehrambenim deklaracijama i njihovim značenjem. Ako imate priliku, omogućite djetetu da samo uzgoji neku namirnicu. Bit će dovoljno da zasije neku žitaricu ili grah i iskusi čudo klijanja klice koju redovito zalijevaju. Veliko iskustvo za dijete će biti i posjet farmi ili gospodarstvu na kojem se proizvodi hrana. Ako imate priliku omogućite djetetu da nauči odakle dolazi hrana.
Zajedno kuhajte i servirajte obroke
Djeca najbolje uče na praktičnim primjerima, ne pasivnim gledanjem, nego sudjelovanjem. Stoga, uključite vaše dijete i u pripremu hrane. Primjerice, djeca dobi 2 do 3 godine mogu prati povrće, u dobi od 3 do 4 godine mogu ljuštiti grašak ili kidati salatu, s 4 i 5 godina mogu miješati sastojke i otvarati pakiranja, dok starija djeca već mogu uz pomoć roditelja praviti jednostavnije kolače bez pečenja ili postaviti i raspremiti stol. Djeca koja sudjeluju u procesu kuhanja osjećat će da su nešto postigla te će biti ponosna što su sudjelovala u pripremi obroka. Osim toga, razvit će kulinarske vještine koje će im biti od pomoći kad odrastu.
Ne branite djetetu neku vrstu hrane
Nemojte djetetu zabranjivati pojedine namirnice. Sve što je zabranjeno je utoliko zanimljivije pa će djeca na jedan ili drugi način doći do željene hrane. Dozvolite im poslastice, ali ih istovremeno učite i umjerenosti. Nemojte se čuditi ako dijete izgubi zanimanje za neku hranu i počne preferirati drugu. U tom slučaju poštujte djetetov ukus, pa i povremene hirove i dopustite mu da sudjeluje u izboru hrane, naravno sve dok se time značajno ne remeti nutritivna vrijednost obroka.
Pametni telefoni varaju oko potrošnje kalorija
Roditelji koji uče djecu da uz pomoć pametnog telefona mjere potrošnju kalorija kako bi pazili na kilograme vjerojatno griješe. Studija iz Stanforda pokazala je da su nepouzdani, upozorava dr. Jovančević. Istraživači su usporedili rezultate sedam brendova pametnih telefona s rezultatima medicinskih mjerenja otkucaja srca i potrošnje kalorija. Kod brojanja otkucaja srca oni su relativno pouzdani, no odstupanja vezana uz mjerenje kalorija kreću se između 27 i 93 posto u odnosu na klinička mjerenja!
Geni su krivi za debljanje, ali ne i presudni
Znanstvenici su otkrili čak 30 gena koji se povezuju s većim rizikom od debljanja, no ne znači da će osoba koja ih ima sigurno postati debela. Studija provedena na jednom genu pokazala je da mutacije nose čak 23 posto veći rizik od debljine, no ne i kod ljudi koji su tjelesno aktivni. Ljudi s istim mutacijama koji redovito vježbaju imaju 30 posto manje šanse za razvoj debljine od onih koji ne vježbaju. To se ne odnosi i na druge okolišne faktore, kaže prim. dr. Jovančević. Kad bismo ograničili konzumaciju sokova, imali bismo vjerojatno 20 posto manje debele djece.