Morate voljeti ono što radite, bez obzira jeste li spremačica, direktor ili prodavačica u kiosku. Ja se ne mogu zamisliti da radim neki drugi posao i nikad ne bih željela nijedan drugi posao nego taj - objašnjava Ivanka Pole (48), Vukovarka koja živi u Zagrebu i prodavačica je u kiosku Tiska.
POGLEDAJTE VIDEO: Usporedba potrošnje kućanstva 1998. godine i danas
Ovih joj je dana osobito teško jer se prisjeća rodnog grada, ali osobne tragedije koju je ondje proživjela.
- Bila sam u bolnici kad su je granatirali. Ranjena sam, i muž i ja smo stradali, a učila sam hodati dvaput. Granata mi je oštetila prsni koš, kralježnicu i sve unutrašnje organe. Poslije sam se liječila u Italiji, a oporavak je trajao više od godinu dana, Ne želim se toga prisjećati, teško mi je uopće govoriti o svemu. Prošla sam dno, dala svoj doprinos za Vukovar i državu i ne bih više o detaljima - kazala je ona dodajući kako nema smisla kopati po prošlosti nego se treba okrenuti vedrijoj budućnosti.
A upravo tako ona svakog jutra dolazi na posao. Naime, s obitelji se nakon rata doselila u Zagreb i ovdje su započeli novi život. Kaže da nikad ne kasni na radno mjesto, a posao obavlja profesionalno uz red, rad i disciplinu.
- Smijemo se sad, ali to je vam je tako. U mojem poslu su mi najvažniji kupci, jer da nije njih, ni mene ne bi bilo. Mnogi od njih znaju moju priču, a kad dođu na moj kiosk, ma kako ljuti bili uspijem ih nasmijati. Ja sam vam uvijek vesela zašto što volim život, i onda kad me takvu vide, koliko god bili ljuti i bezobrazni, brzo se omekšaju. Često mi govore da sam im popravila dan i to me jako veseli - priča Ivanka, inače uzorna supruga i majka dvoje djece.
Sin (28) zaposlen je i privatnoj tvrtki, a kći Doris (22) studentica je financija i prava te se bavi taekwondoom. Lani je bila treća u svijetu, a u Europi je dvaput osvajala zlatnu medalju.
- Jako sam ponosna na svoju obitelj i bez njih ne bih mogla. Pomažemo si i volimo se i to mi je najvažnije. U slobodno vrijeme bavim se cvijećem. Mi Slavonci ne možemo bez cvijeća, pa iako živim u stambenoj zgradi, imam balkon pa sadim na balkonu. Najdraži cvijet mi je ljiljan, a uvijek se razveselim kad vidim kako mi uspijevaju biljčice koje sam sam posadila. Priroda me diže i kad vidim nešto lijepo već rano ujutro, odmah mi je cijeli dan ljepši - kaže Ivanka.
Ona je pobijedila na natječaju Mali svjetionik za velike ljude, koji već tri godine provode Mazars Hrvatska, Tim kabel, Zaklada Rhema i Udruga Partner. Dobila je najviše 21 posto glasova pristiglih SMS-om i time osvojila najveći broj glasova od 572 kandidata te je tako ponijela nagradu Dr. Dražen Glavaš, po pokojnome profesoru, poduzetniku i kršćanskom intelektualcu. Uz ovu prestižnu nagradu dobila je i novčanu u iznosu od 100.000 kuna.
- Novac mi ništa ne znači. Ja ću to potrošiti na obitelj i prijatelje, a dio novca ću darovati obitelji u potrebi u kojoj članovi puno rade, a ne mogu si priuštiti neke stvari. No htjela sam istaknuti i važnost tog projekta Mali svjetionik koji je skrenuo pažnju na malog čovjeka i njegove vrline i ta je inicijativna pomogla da se istakne pojedince koji daju sve od sebe kako bi podignuli firmu, inspirirali druge radine, potaknuli druge da se poprave - kaže Ivanka dodajući kako radi s velikim brojem kupaca i svakodnevno se susreće s novim ljudima, no uvijek se trudi jednako se ponašati prema svima.
- Da to ne mogu, ne bih izdržala već 17 godina. Ma čak i u ovo doba pandemije, čak ni ne razmišljam o koroni. Ako dobijem, dobijem. Ako ne - hvala Bogu. Nikad nisam ni prehlađena niti sam imala gripu, a kad bih razmišljala o tome da slučajno ne uhvatim kontakt s koronom, onda ne znam kako bih uopće radila - zaključuje ona.