Najčešći simptomi upale mokraćnog mjehura su pečenje pri mokrenju i /ili učestalije mokrenje te rijetko bolno mokrenje. Navedeni simptomi mogu biti popraćeni zimicom i/ili povišenom tjelesnom temperaturom iznad 38°C, kada bi se trebalo javiti u Hitnu službu najbliže bolnice, osobito ako je praznik ili vikend. Ponekad se upala mokraćnog sustava može javiti i bez pojave simptoma, kaže Marija Gamulin, prim. dr. medicine i specijalistica radioterapije i onkologije.
Kako bi se dokazala upala mokraćnog sustava, prvo se trebaju napraviti laboratorijske pretrage, odnosno dati urin i krv na analizu.
- Osim urinokulture može se napraviti ultrazvuk mokraćnog sustava. Ako se pri tome otkrije veća količina urina koji se ne može izmokriti, bolesniku se najčešće privremeno stavlja uretralni kateter. No ako se ultrazvukom otkriju neke nepravilnosti, tada se pretraga proširuje na, primjerice, magnetnu rezonancu (MR) ili CT zdjelice te se radi i cistoskopija ili pregled mokraćnog mjehura posebnim instrumentom – cistoskopom, kojim se vizualizira površina mjehura iznutra - objašnjava dr. Gamulin.
Ako postoje izraženije tegobe, odmah se započinje antimikrobno liječenje 'na pamet'.
- Nalaz urinokulture pokazuje koji su najbolji lijekovi za liječenje svakog pojedinca, a na koje lijekove postoji otpornost pa se prema rezultatima pripisuje terapija. Kada se završi liječenje infekcije, radi se kontrolno testiranje urina (ponovljena urinokultura) i ako je nalaz uredan znači da nema bakterija i da je infekcija izliječena - kaže dr. Gamulin i savjetuje da ljudi koji imaju upalu mjehura trebaju piti dosta tekućine, hraniti se laganije, odnosno izbaciti alkohol i jake začine te privremeno smanjiti fizičke aktivnosti. Osim kod upale mjehura, urologa treba posjetiti i kada sumnjate na rak prostate.
Rak prostate prepoznat ćete po raznim tegobama s mokrenjem – od učestalijeg do nemogućnosti mokrenja ili krvi prisutne u mokraći. Prvi simptomi mogu ponekad biti i bolovi u kostima do kojih dolazi kada je bolest već metastazirala. Ako je rak smješten u prostati uz niski PSA (ispod 10 ng/mL) bolesnik se može samo redovito pratiti, no ako je rak u prostati rizičniji onda je najbolje rješenje operacija ili zračenje s ili bez hormonske terapije.
Proširenija lokalna bolest liječi se kombinacijom zračenja i hormonske terapije, a u slučaju metastatske bolesti liječenje se uvijek započinje hormonskom terapijom (odstranjenjem oba testisa ili kemijskom kastracijom - injekcijama s ciljem blokade testosterona) uz dodatak tableta antiandrogena.
Uz navedeno, kod bolesnika koji imaju značajnije proširenu metastatsku bolest (multiple koštane metastaze, metastaze u jetru i/ili pluća) osim kastracijskih metoda može se dodati i kemoterapija ili hormonska terapija novije generacije, napominje doktorica.Rak prostate u 9 posto slučajeva je nasljedna bolest.
- Naime, ako je jedan član obitelji imao rak prostate rizik za pojavu raka prostate u toj obitelji je 2.5 puta veća u odnosu na obitelj gdje nije zabilježen rak prostate. Ako je bilo više od jednog člana obitelji s rakom prostate tada je rizik 4.6 puta veći, a ako je otac imao rak prostate, rizik za sina da dobije rak prostate je 2.5 puta veći - ističe dr. Gamulin i dodaje:
- Preporučeno je da se prvi PSA test iz krvi izvadi između 55. i 60. godine, a ako je više članova obitelji imalo rak prostate i ranije. Na prvi pregled treba otići u slučaju kontinuiranog porasta PSA od 4 na više ili ako imate tegobe prilikom mokrenja.
Savjeti dr. Gamulin:
1. Živite što kvalitetnije: zdravo se hranite i svakodnevno vježbajte ili hodajte.
2. Pri pojavi prvih promjena na tijelu odite na pregled liječniku, nemojte čekati.
3. Naučite samopregled organa koje možete pregledati bez liječnika i radite ga jednom mjesečno.
4. Članovi obitelji koji imaju neke rakove se trebaju kontrolirati ranije od prosječne populacije.
5. Između 55. i 60. godine izvadite PSA iz krvi jer se njegovim povećanjem povećava rizik od raka prostate.