I ovo ljeto na Tuškancu djeca idu u Šumsku narodnu školu! To je škola u prirodi na svježem zraku, na suncu i slobodi, koja fantastično izvrstno djeluje na tjelesni i duševni razvitak djeteta ljeti. Naše slike predočuju rad te škole za ljetnih mjeseci, kad djeca sjede u klupama u prirodi, na svježem zraku, kao da su u školskoj dvorani. Tu su i slike iz slične Waldschule u Charlottenbrugu kraj Berlina!
Našu je osnovao dr. Higy-Mandić, profesor učiteljske škole koji je takve šumske škole upoznao boraveći u Americi, Njemačkoj i Švicarskoj. Velik je i moćan pokret za odgoj u prirodi, pa je i njega nadahnuo da on 1929. na Tuškancu otvara privatnu Šumsku školu, "jedinu originalnu alternativnu školu tog vremena u Hrvatskoj".
Dr. Higy-Mandić kaže da školu otvara želeć da se popravi loše zdravstveno stanje gradske djece i prenapučenost škola. Ističe i temeljne principe šumske škole: higijenske, pedagoško-psihološke (u dodiru s prirodom, doživljajem i radom stječu znanje), a posebice on kazuje da će takove škole "nastojati razviti etičko čuvstvo za bližnjeg", a boravkom u prirodi razvija se prema njoj ljubav. Nije zanemariv ni estetski princip, jer "ono što je istinski čisto i lijepo mogu djeca doista samo u prirodi najlakše doživjeti i naučiti", a gradskoj je djeci to uskraćeno.
Dr. Higy-Mandić naglašava kako je škola otvorena dopuštenjem Ministarstva prosvjete, a osim razumijevanja Ministarstva prosvjete i Banske uprave imao je i pomoć Higijenskog zavoda, Školske poliklinike, Roditeljskog vijeća, Gradske općine, te roditelja koji su u tu školu upisali svoju djecu. Na početku je školu pohađalo osmero djece, a radila je u jednoj vili na Tuškancu. Zbog previsoke stanarine seli se u baraku na igralištu Roditeljskog vijeća koje mu to besplatno ustupa. Sada roditelji osnivaju Društvo za podizanje i podupiranje šumskih škola koje je pomagalo izgradnju škole, a gradska općina iznajmljuje 610 hvati livade i šume te uvodi kanalizaciju, vodovod i uređuje pristupne putove. Tako sada škola imade 42 učenika.
Podignuta je već i drvena zgrada veličine 7x12 m, s nizom velikih prozora na južnoj strani, dvije sobe s odgovarajućim namještajem u kojima se nastava održavala za lošeg vremena, potkrovljem u kojem je uređena radionica za ručni rad te podrumom u kojem je manji stan za domara. Nastava se za lijepog vremena odvija na livadi, a za većih vrućina u šumi. Lagane sklopive klupe mogu su se prenositi gdje se god nastava treba odvijati.
Ploča je lagana i pričvršćuje se na zatečeno stablo. Djeca dolaze u školu i izvan nastave raditi u vrtu ili radionici, a svakako i tijekom praznika. Školu pohađaju djeca s Tuškanca, iz centra, ali i naše periferije.
Dr. Higy-Mandić kazuje kako je danas u Engleskoj i Francuskoj po 30-ak takovih škola (prva engleska osnovana je, po uzoru na Charlottenburg kraj Berlina, 1907. u Bostall Woodu, kao i prva francuska u Lyonu), Škotskoj, Švicarskoj i Italiji desetak, a osnivane su i u Austriji, Mađarskoj, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, dok su najbrojnije u SAD-u - sada ih imade oko 5000!