Žene se često znaju zafrkavati s potencijalnom aferom svojih partnera s dadiljom i to je svojevrsna poštapalica. Nažalost, za neke se ovaj scenarij na brutalan način ostvari. Koliko je bolan osjećaj izdaje muškarca za kojeg ste se udali i žene kojoj ste povjerili svoju djecu? U iskrenoj je ispovijesti za Daily Mail jedna prezrena žena odlučila podijeliti svoj očaj, dok njezin suprug donosi svoju stranu priče.

Abigail Murphy je 38-godišnja projektna koordinatorica i majka dvoje djece, a ovo je njezina priča:

Otkako sam u braku, prvi put sam se probudila u praznom krevetu. Počela sam se tresti. Isprva me obuzeo osjećaj goleme tuge, a potom ljutnje i bijesa. Nekoliko dana prije, suprug me ostavio zbog druge žene, i to ne bilo koje, već zbog žene koja je 15 mjeseci radila za nas kao dadilja i koja im samo 23 godine. 

Što je najgore od svega, u tom je trenutku on bio s njom u sobi preko puta naše. Vjerojatno mislite kako nisam normalna što dopuštam takve stvari, ali mi imamo dvoje djece od četiri i šest godina, pa radi njih nisam željela raditi scene. Iako se Ben već neko vrijeme ponašao sumnjivo, ni u najluđim snovima nisam mogla pomisliti da bi mi učinio nešto toliko nisko. 

Nas smo se dvoje upoznali dok sam ja imala 18, a on 20 godina. Dugo me osvajao jer ga isprva nisam smatrala privlačnim. Nakon što smo se vjenčali i dobili djecu, odlučili smo angažirati dadilju jer smo oboje bili vrlo zaposleni. Tada 21-godišnja Anna javila se na oglas, a djelovala je vrlo ljupko i simpatično. Pozvali smo je da živi s nama u kući kako bi se u potpunosti mogla posvetiti djeci. 

Njezin izgled nije bio toliko atraktivan da bih se bojala ostaviti je nasamo s mužem. Što je najvažnije od svega, zavoljela je djecu i ona nju. Jedino što su Ben i dadilja dijelili bio je glazbeni ukus pa su znali zajedno i izlaziti, što meni nije smetalo. Naprotiv, ostavljalo mi je prostora za sebe jer sam ionako bila preumorna za cjelonoćne zabave. 

Prvi sam put primijetila privlačnost između njih za vrijeme jednog izleta na kojem sam se osjećala kao višak. Već sljedećega jutra moji su se strahovi obistinili - suprug je odlučio okončati naš brak, i to najobičnijim SMS-om u kojemu je stajalo: "Ne volim te više, a bojim se da ni ti mene. Najbolje bi bilo da se u miru rastanemo". Priznao je kako se zaljubio u Annu.

Preklinjala sam ga da to ne čini barem radi djece, ali on je bio odlučan. Te večeri ušla sam u Anninu sobu i zahtijevala objašnjenje. Bila je posramljena, ali je priznala kako su se dotad samo jednom poljubili. Vjerovala sam joj jer nije imala razloga lagati - ionako je već sve bilo gotovo.

Zamolila sam Bena neka spava u gostinjskoj sobi jer nisam smatrala kako sam ja ta koja se treba žrtvovati. Umjesto toga, on se ležerno preselio u njezinu sobu preko puta. Bila sam zgrožena tim činom. Ipak, nisam reagirala. Zašto nisam izbacila dadilju iz kuće? Ona je već dvije godine bila dijelom života moje djece i nisam željela njima uskratiti njezinu prisutnost. 

Da se razumijemo, bilo je trenutaka u kojima sam željela oboje ih kazniti, ali ne iz ljubomore, već zato što sam i ja željela imati nekog posebnog pored sebe. Bila sam na nekoliko spojeva i mogu reći kako mi nije cilj ponovno se skrasiti - samo želim opet osjetiti požudu i leptiriće u trbuhu, sve ono što više nisam osjećala s Benom.

Nakon svega, shvaćam kako pravi razlog raspada našega braka nije bila Anna - njihova afera bila je tek usputna stanica u našem ionako lošem braku. Usprkos svemu što su mi priuštili, želim im sve najbolje.

Evo kako ista priča izgleda iz Benove perspektive:

Znam da ljudi govore kako s 40 proživljavam krizu srednjih godina, ali moji osjećaji prema Anni sve su, samo ne površni. I nisam to učinio lako. Naš se brak već neko vrijeme raspadao, tako da je moja zaljubljenost u dadilju samo ubrzala cijeli proces. 

Ne osjećam se krivim zbog razvoda jer nisam svjesno tražio avanturu. Brinuo sam se o tomu kako će sve to utjecati na djecu, suosjećao sam i sa suprugom i s Annom - najmanje sam gledao na sebe. Abi se nakon svega ponijela vrlo civilizirano i velikodušno, a mogla je reagirati sasvim drugačije te zagorčati život meni i dadilji. 

Istina je da sam suprugu dugo osvajao i da njezini osjećaji nikad nisu bili toliko jaki kao moji. Ponekad je to bilo jako frustrirajuće jer, i nakon što se udala za mene, kao da nije bila u potpunosti posvećena meni. Primjećivao sam to i tijekom seksa.  Naša je povezanost bila više prijateljske nego ljubavne naravi. 

S druge strane, Anna mi se svidjela čim smo se upoznali iako mi nije bila privlačna - izgledala je pomalo štreberski. Ipak, često smo ostajali zajedno budni slušajući stare ploče i razgovarajući. Kasnije sam uvidio kako mi godi njezino društvo. Budući da smo se Abi i ja stalno oko nečega prepirali, bila mi je potrebna utjeha, trebao sam utočište.

Kao što bi vjerojatno svatko u takvoj situaciji postupio, obratio sam se osobi koju sam najčešće viđao, a to je bila Anna. Slušavši moje probleme, uvijek bi ostajala neutralna, nikad nije rekla lošu riječ o mojoj supruzi. Bračne svađe postajale su sve učestalije i ja sam počeo ozbiljno sumnjati u naš opstanak jer nisam želio da djeca odrastaju u nezdravoj okolini. 

Anna je to primijetila i rekla mi kako se planira iseliti iz kuće jer Abi i ja trebamo vrijeme za sebe. Čuvši to, osjetio sam neočekivanu tugu jer nije normalno toliko se vezati za dadilju. U tom sam trenutku počeo preispitivati svoje osjećaje prema njoj. Jesam li uistinu želio biti s njom ili je to bila puka reakcija zbog osjećaja nezadovoljstva u braku? Nisam znao, jednostavno sam "zaglavio", ali nisam htio nikoga povrijediti.

Kako su moji osjećaji prema Anni rasli, došao sam na ideju sve joj priznati. Mučilo me jedino kako bi ona na to reagirala - ja bih joj priznao da sam zaljubljen u nju, ona bi se počela smijati ili me čak pljusnula, a potom i rekla kako sam običan nezadovoljni sredovječni muškarac - i to bi bio kraj svega.

Jednom prilikom ostali smo sami u kući i to je bio savršen trenutak za razgovor. Nakon što sam izrekao svoje osjećaje, ona je počela plakati i priznala mi kako osjeća isto. Bio je to događaj koji nam je dao do znanja kako smo "zaglibili" u nemogućoj situaciji jer, naime, nismo željeli povrijediti Abi i djecu. 

Sljedećih večeri smo mnogo razgovarali o svojim osjećajima, ali bez fizičkog kontakta. Tek dan prije obiteljskog izleta prvi smo se put poljubili. Rekao sam joj što planiram učiniti - tražiti razvod od supruge. Znam da nije bilo u redu što sam to učinio porukom, ali uspaničio sam se i nisam vidio drugi izlaz. 

Ionako je bilo nemoguće izbjeći da svi iz te priče izađemo nepovrijeđeni. Bojao sam se i kako ću svoju odluku objasniti djeci. Ne poričem kako je bilo izrazito čudno spavati s Annom pod istim krovom gdje je živjela i Abi, ali nisam se osjećao krivim. Djeca su primijetila - jednog su jutra "uletjela" u Anninu sobu i tražila da im popravim igračku, ali nisu ostala nimalo zatečena prizorom. 

Znam da se Anna nakon svega boji kako će ljudi o njoj govoriti kao o razaračici brakova, ali, na kraju krajeva, ona ni za što nije kriva - ali nije ni itko drugi.