Svaki roditelj sigurno želi odgojiti svoje dijete u samopouzdanu, empatičnu i emocionalno čvrstu osobu, no možda ćete se iznenaditi ako saznate da se u tome može uspjeti i bez puno vike, prepirki i svađe, donosi portal Mind Body Green.
POGLEDAJTE VIDEO: Sloga, dobra organizacija i odgoj tajna su ove brojne obitelji
Naime, stručnjakinja za roditeljstvo i autorica bestselera New York Timesa, psihologinja Michaeleen Doucleff, za svoju knjigu pod naslovom 'Hunt, Gather, Parent', putovala je oko svijeta (sa svojom 3-godišnjom kćeri) i intervjuirala obitelji iz najstarijih svjetskih kultura o njihovim stilovima roditeljstva i prikupila nešto savjeta. U podcastu portala MindBodyGreen podijelila je tri važna savjeta, koja donosimo u nastavku:
1. Nemojte ih tjerati ako pokazuju interes za kućne poslove
- Jedna od ključnih stvari je da nikada ne biste smjeli otjerati dijete koje pokazuje interes za kućne poslove. Mala djeca će doći i htjeti pomoći oko pranja rublja ili večere, no roditelji često kažu: Idi se igrati, bit ćemo brži'. S vremenom, dijete će zaključiti da nije dio tima i da ne treba sudjelovati u timskom radu, pa je i manja vjerojatnost da će biti spremni pomoći jednom kad budu stariji - kaže Doucleff.
Želja da pomognu i budu dio obično se kod malih Amerikanaca gubi u dobi od 6 ili 7 godina, kaže. No, ako djeci dopustite da doprinesu u onome na čemu radite, bez obzira na njihovu dob, mogli biste to promijeniti.
- Još bolje: Pretvorite posao u društveni događaj. Brbljajte s djetetom dok čistite i uključite ga u neke sitnije poslove. Mame Maya sjajne su u davanju sitnih zadaća djeci: Poput miješanja hrane u loncu, sjeckanja začinskog bilja, odlaska po usisivač koji dijete može upaliti za vas i slično. To veseli djecu jer vide da su i ona dala svoj doprinos, što je za njih puno veća motivacija od samih pohvala – kaže stručnjakinja.
Štoviše, istraživanja pokazuju da djeca imaju tu intrinzičnu motivaciju da pomognu, a ekstrinzične nagrade zapravo potkopavaju tu tendenciju. Tako jedno istraživanje pokazuje da je manja vjerojatnost da će vam 20-mjesečno dijete pomoći drugi put ako im nakon suradnje date igračku. Dakle, umjesto raznih nagrada, davanje novog prostora za doprinos više će pomoći.
2. Uključite ih u svoj svijet
- Nakon prvog putovanja na Yucatán, primijetio sam da roditelji nisu radili ništa posebno za djecu vikendom. Bez aktivnosti, bez rođendanskih zabava, bez dogovora s roditeljima druge djece da se nađu radi igranja, djeca su jednostavno pomagala u kućanstvu. Naravno, igrali su se i s drugom djecom: Sami su trčali po cijelom selu, priča Doucleff. Međutim, 'svijet odraslih 'svijet djece' spojeni su tako u jedno.
Naime, ljudi često stvaraju posebne svjetove za djecu, aktivnostima usmjerenima na dijete (rođendanske zabave, tečajevi plesa, zabave, dogovorena igranja i slične aktivnosti).
- Tako djeca dobiju poruku da je njihova svrha u obitelji obavljanje tih drugih aktivnosti – kaže stručnjakinja. S druge strane, dodaje, ako pozovete dijete u svoj svijet, ono će htjeti biti dio vašeg tima – pomoći oko večere, ujutro složiti krevete i slično. Jednostavno, osjećat će se kao dio vašeg svijeta i kako su cijelo vrijeme s vama dok radite te stvari, to će doživjeti kao svoju ulogu u obitelji.
Naravno, to ne znači da djeca nikad ne mogu imati vrijeme za igru s vršnjacima, ili se prijaviti u neki sportski klub, gimnastiku i slično. Doucleff samo kaže da treba izbjegavati to da ispunjavate cijeli njihov raspored aktivnostima usmjerenima na dijete.
3. Potaknite djecu na razmišljanje
Kad razgovarate s djetetom, koliko često mu dajete naredbe? 'Ne penji se na to drvo!' 'Ne udaraj brata!' 'Ne igraj se s hranom'… Doucleff kaže da naredbe zapravo nisu najbolji način da uvjerite svoje dijete da učini pravu stvar.
- Roditelji Inuita rijetko kad izriču naredbe. Postoji mnogo alata koje Inuitske obitelji koriste kako bi natjerale djecu da zastanu i razmisle. Na primjer, rekli bi: 'Što misliš da će se dogoditi ako se popneš na to drvo?' Ili možda: 'Ako baciš to kamenje, povrijedit ćeš svog brata'. Svrha ovoga je natjerati dijete da razmisli i donese pravu odluku za sebe, pojašnjava Doucleff.
- Pretpostavlja se da dijete ima slobodu izbora i može shvatiti stvari. Ova tehnika posebno je korisna za djecu koja imaju snažnu volju, jer žele učiniti pravu stvar, ali žele oni biti ti koji će odlučiti. Objašnjavanjem posljedica radnje, umjesto pretpostavkom da će učiniti onako kako im naredite, vjerojatno ćete završiti s boljim (čitaj: mirnijim ) ishodom.