Mozak je jedan od najistraživanijih čovjekovih organa o čijem djelovanju još uvijek ne znamo dovoljno i pitanje je hoćemo li ikad moći reći da smo otkrili sve njegove 'tajne', no znanstvenici su već opisali nekoliko načina na koje nas mozak može - prevariti.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovako izgleda mozak čovjeka dok gleda umjetnine
Postoje situacije u kojima biste se možda i okladili da ste nešto vidjeli, a zapravo niste, ili da imate neke posebne sposobnosti koje - imaju svi. Evo primjera:
1. Barnumov efekt
Radi se o situacijama kad ljudi vjeruju da se opisi određenih sposobnosti i karakteristika odnose samo na njih, iako se zapravo mogu odnositi na svakoga i svatko se u njima može pronaći. Dobri primjeri za to su kolačići sreće, horoskopi i testovi osobnosti na internetu.
2. Iluzija transparentnosti
Na primjer, trenuci u kojima imamo snažne emocije i uvjereni smo da je to drugim ljudima očito, posebno onima koji nas dobro poznaju.
Razlika između našeg iskustva i onoga što drugi ljudi vide poznata je kao - iluzija transparentnosti. Ona, recimo, može uzrokovati da vjerujemo kako našu tjeskobu zbog javnog nastupa mogu svi vidjeti, a zapravo to možda nitko ne primijeti.
3. Frojdovsko proklizavanje
Je li vam se ikad dogodilo da ste mislili reći jedno, a izgovorili ste nešto sasvim drugo? To se obično pojavljuje tijekom razgovora, ali se zna dogoditi i kod pisanja ili tipkanja i naziva se - Frojdovskim proklizavanjem.
Prema poznatom neurologu i utemeljitelju psihoanalize Sigmundu Freudu, dijelovi nesvjesnog uma ponekad skliznu u svjesno ponašanje pa nas to navede da govorimo stvari koje nismo planirali reći naglas. Na primjer, to može biti dijete koje svog učitelja nazove 'tata', jer dobar dio dana kojeg je provodio s ocem, sad provodi s učiteljem.
4. Heuristika dostupnosti
Heuristika dostupnosti je mentalni prečac koji se temelji na brzim primjerima koji nam padaju na pamet kod analize određene teme, predmeta ili odluke.
To se obično zna dogoditi tijekom donošenja odluka. Primjerice, nakon što vidite nekoliko vijesti o krađi automobila, mogli biste zaključiti da je krađa vozila mnogo češća pojava u vašoj blizini nego što zapravo je - i već razmišljate kako bolje zaštititi svoje vozilo, što poduzeti...
5. Lažno sjećanje
Koliko puta vam se dogodilo da se sjećate nečega što se zapravo nije dogodilo ili situacije koja se nije odigrala baš tako kako pamtite?
Naše je pamćenje osjetljivije na razne utjecaj nego što to mislimo. Lažno sjećanje je nešto što nam se čini stvarnim, ali je zapravo kreacija našeg vlastitog uma.Jednostavan primjer: Uvjereni ste kako ste pokrenuli perilicu posuđa prije nego ste izašli iz kuće, ali shvatili ste kako to niste napravili čim ste se vratili.
6. Ironična teorija procesa
To je pojava misli koje ne želimo imati, a možda su vezane za neki nesretan događaj ili neugodan trenutak, čak na nešto što se uopće nije dogodilo, ali bi moglo biti, tako barem vjerujemo. Ili kad razmišljamo da bismo mogli nešto neugodno napraviti ili reći pa nas već jeza hvata od toga.
U takvim situacijama se čini da - što više takve misli pokušavamo potisnuti, one nam češće padaju na pamet.
7. Zaostatak pažnje
To su situacije kad se ne možemo usredotočiti na nešto, nedostatak pažnje, i često se pojavljuje tijekom dana kad trčimo od obveze do obveze i naša pozornost postepeno opada.
Na kraju se može dogoditi da više toga započnemo, a ništa ne napravimo do kraja. Zato je dobro napraviti raspored obveza i odrediti dovoljno vremena da se svaka riješi, prenosi Brightside.
Naš mozak je izuzetno 'plastičan', stalno formira nove mreže
Poznato je da je mozak vrlo 'plastičan', odnosno može stalno formirati nove mreže ili veze između moždanih stanica. Zapravo, to je način na koji učimo nove vještine, na primjer, što više vježbamo svirati gitaru, to sve više jača i mreža u mozgu odgovorna za glazbenu vještinu.
Koliko je ovaj organ čudesan pokazalo je i novo istraživanje na ljudima kojima je odstranjena polovica mozga tijekom djetinjstva. No, unatoč tome ti ljudi mogu sasvim dobro funkcionirati jer im je preostali dio ojačao, objasnili su autori studije, istraživači s Kalifornijskog tehnološkog instituta.
Analizirali su mozak kod šest odraslih ljudi u 20-im i 30-im godinama života. Svi oni bili su podvrgnuti hemisferektomiji u dobi od tri mjeseca do 11 godina kako bi im se smanjili epileptički napadaji. Uz to, u istraživanje su uključili i šestero ljudi koji na takvom zahvatu nisu bili, odnosno obje polovice mozga im normalno rade - to je kontrolna skupina za uspoređivanje rezultata.
Svi sudionici su prošli funkcionalno snimanje magnetskom rezonancom (fMRI), tehnikom koja mjeri moždanu aktivnost praćenjem protoka krvi, a istraživači su posebnu pažnju usmjerili na mreže u mozgu koje su uključene u svakodnevne životne funkcije, poput vida, pokreta, emocija, spoznaje.
Potom su te moždane snimke usporedili s 1500 slika mozga objavljenih u bazi podataka 'Brain Genomics Superstruct Project'. Otkrili su da su među pacijentima koji imaju samo jednu moždanu polutku, moždane regije uključene u istu mrežu zajedničkog djelovanja (poput vida) kao i kod ljudi kojima je mozak netaknut.
Osim toga, istraživači su otkrili da je povezanost, a time i komunikacija, između dijelova različitih mreža jača kod pojedinaca kojima je uklonjena jedna polovica mozga. Mnogi od njih su visoko funkcionalni s najnormalnijim jezičnim vještinama.
- Kada sam ih stavila pod skener, malo smo razgovarali, i gotovo možete zaboraviti kakvo je njihovo stanje kada ih prvi put sretnete. Sjedila sam pred računalom i gledala MRI slike koje pokazuju samo pola mozga, i čudila se što su to slike istog ljudskog bića kojega sam upravo vidjela kako govori, hoda i koje je odlučilo odvojiti svoje vrijeme za ovo istraživanje - rekla je voditeljica i autorica studije Dorit Kliemann te dodala kako to pokazuje da je ovaj organ u stanju nadoknaditi gubitak moždane strukture, prenosi livescience.com.