Život se promijenio, a promijenile su se i poznate obiteljske strukture. Zato u posljednje vrijeme filozofska literatura žustro raspravlja o novom, vrlo stvarnom pitanju: Mogu li odrasla djeca zanemariti svoju obvezu prema roditeljima? Ovo se pitanje pojavilo jer se mnogi ljudi boje reći 'ne' svojim roditeljima i spremni su žrtvovati vlastite interese i snove samo da ne bi čuli njihove prijekore. Iz tog razloga postoje mnogi ljudi koji ne žive život kakav žele i koji postaju taoci osjećaja krivnje i 'duga' kojeg je zapravo nemoguće vratiti.
POGLEDAJTE VIDEO: Djeca ne prepoznaju očeve nakon brijanja
Zato je važno pomoći odrasloj djeci da shvate gdje je ta tanka granica između zahvalnosti i dobrovoljne samopožrtvovnosti.
1. 'Ne bih postojao bez tebe, ali moje rođenje bio je tvoj izbor'
Omiljena fraza roditelja-manipulatora glasi ovako: 'Nosila sam te 9 mjeseci, nisam spavala noću i nikada nisam napustila tvoj krevetić - gdje je sada tvoja zahvalnost?'. Ali to su prilično prirodne stvari koje čini svaka žena koja je odlučila postati majkom, zar ne?
Dijete ni ne pomišlja da će možda morati vratiti svu tu brigu i toplinu koju dobivaju sada. A kad se od njih zatraži da vrate dug, ljubav prema roditeljima postupno će početi nestajati i nastat će uzajamni prijekor koji će kasnije prerasti u razočaranje jedno u drugo.
Ovakvi zahtjevi kod odrasle djece pojavljuju se kad je rođenje djeteta trebalo postati jamac određenih očekivanja koja su postavljena tom djetetu. U obiteljima koje vole, briga je prirodna stvar i roditelji se o novom članu obitelji brinu kao o nečemu prirodnom, zato u budućnosti neće biti potrebe tražiti djetetovu zahvalnost.
2. 'Dao sam ti toliko toga i žao mi je ako je to ostalo nezamijećeno'
Od prvih minuta svog života dijete daje roditeljima sve što imaju: pogled, zagrljaje, prve riječi, rukotvorine itd. Ali roditelji moraju imati snage i želje primijetiti sve to što njihovo dijete čini za njih. Ako sitnice prođu nezapaženo i ako su odrasli sigurni da je potrebno samo ispuniti osnovne potrebe svog djeteta, ne čudi da to dijete u budućnosti neće osjećati čvrstu vezu sa svojom obitelji. Nepotrebno je reći da se želja za brigom o starijim roditeljima možda uopće neće pojaviti. U najboljem slučaju, odraslo dijete moglo bi i dalje ispunjavati osnovne potrebe svojih roditelja kupujući proizvode, lijekove i plaćajući komunalne usluge, dok se istovremeno pokušava što rjeđe pojaviti u svom domu.
3. Roditelji ne postaju uvijek vaši najbliži ljudi
Roditelji nesumnjivo igraju važnu ulogu u životu svake osobe, ali to ne znači da su jedini ljudi na cijelom svijetu na koje se njihovo dijete može osloniti. Nažalost, mogla bi se dogoditi i suprotna situacija - na primjer kad djeca i roditelji imaju nesporazum, djeca osjećaju nedostatak podrške ili da njihovi roditelji ignoriraju njihove probleme. Uz to, kritike roditelja mogu naštetiti čak i više nego kritike neznanaca, a to još više pogoršava situaciju.
Unatoč pokušajima nekih ljudi da počaste svoje roditelje bez obzira na sve, situaciju treba trezveno procijeniti - ako se suočavate sa zanemarivanjem, ponižavanjem i nemate želju podijeliti svoje brige s roditeljima, onda to nije veza između najmilijih. Ne živite u iluzornom svijetu: ako vas nisu podržavali od djetinjstva, velike su šanse da nećete dobiti potporu ni u svom odraslom životu. U ovom slučaju, ta osoba ima puno pravo odbiti uzdržavati svoje roditelje jer nikada od njih nije vidjela tu podršku.
Suprotno tome, ako je roditelj bezuvjetno pružio svu svoju ljubav djetetu, kada dijete odraste, neće osjećati potrebu da nešto uzvrati, a iskazivanje brige s dječje strane postat će prirodni izraz svih onih osjećaja koje su akumulirali tijekom godina. Postoji teorija prijateljstva koja kaže da bi djeca trebala roditeljima davati iste stvari kao i prijateljima, jer se prijateljske veze održavaju dobrovoljno. Ako roditelj i dijete međusobno ne dijele osjećaje, tada ne bi trebalo biti nikakvih obveza prema roditeljima.
4. 'Neću postati osoba kakva želite da budem'
Roditelji mogu imati neke ideje o vašoj budućnosti, ali nikada se ne bi smjeli miješati u ostvarenje vaših ideja. Biti odrasla osoba znači odabrati svoj put sam, a to može biti slično životnom iskustvu vaših roditelja ili potpuno drugačije. Dijete od ranog djetinjstva zna što želi, ali ako roditelji nastave donositi odluke umjesto njih, izrast će u odraslu osobu koja će se bojati pogriješiti i koja će uvijek biti ovisna o svojim okolnostima i prenijeti odgovornost za svoj život na druge ljude.
Ako odlučite odustati od vlastitih odluka samo radi ispunjavanja očekivanja roditelja, to znači da se pretvarate da ste netko drugi - netko tko zapravo niste. Žrtvovanje svojih snova zbog obiteljskih očekivanja najbolji je način da generirate nezadovoljstvo, bijes i bol i živite s tim osjećajima do kraja života. Zdravi odnosi u obitelji puštaju nas da budemo svoji. Ako je vaša situacija drugačija, krajnje je vrijeme da o tome razgovarate i postavite granice.
5. 'Neću vam dati svoje vrijeme'
Često se pojavljuje želja da roditelji svaku sekundu provedu sa svojim djetetom jer roditelji nemaju vlastite ciljeve i interese u životu. A ponekad kada dijete odraste, to rezultira time da roditelji zahtijevaju jednaku pažnju na sebe kao i dijete u svom djetinjstvu.
Međutim, ako govorimo o normalnoj situaciji, djeca odrastaju i započinju svoj život, dok roditelji ostaju jedni s drugima i svojim osobnim postignućima tijekom cijelog odrastanja djeteta. Roditelji koji se nisu ostvarili u svom životu, a njihova odrasla djeca žele slobodu, tvrde da su ona sada 'ljepilo', bez kojeg će se sve u obitelji raspasti.
Dijete će samo odlučiti kakvu vrstu pomoći je spremno pružiti i od njega zahtijevati više nema smisla. Bez obzira na to koliko djece i unuka ima osoba, ona bi se, prije svega, trebala moći samostalno brinuti o sebi.
6. 'Ne mogu vam vratiti vrijeme'
Uvrijeđenost zbog toga što dijete nije 'otplatilo troškove' pojavljuje se u slučajevima kada roditelj nije uspio realizirati svoj potencijal u željenoj sferi, a čini se da je zbog pojave djeteta izgubio sav potencijal i nije uspio postići ciljeve. Dijete ne može vratiti vrijeme koje se roditelj nije usudio potrošiti na sebe.
Naravno, u prvih nekoliko godina dječjeg života gotovo je cijelo vrijeme njihovih roditelja posvećeno njima, ali način na koji roditelji upravljaju svojim vremenom u budućnosti ovisi samo o njima. Ako im iz nekog razloga uloga roditelja nije donijela nikakvo zadovoljstvo, roditelj bi mogao početi tražiti onoga tko je kriv i tko im je 'ukrao najbolje godine života'. To rezultira zahtjevom da dijete nadoknadi sve stvari koje su njihovi roditelji izgubili.
Statistika
Prema istraživanju američkih sociologa, velika je razlika između razine financijske potpore koju roditelji očekuju dobiti i pomoći koju djeca planiraju pružiti: 92 posto ispitanih roditelja reklo je da ne očekuju nikakvu financijsku potporu od svoje djece u mirovini, samo 1 posto očekuje punu potporu, 2 posto očekuje da će njihova djeca snositi većinu troškova, a 5 posto je reklo da će njihova djeca pružati potporu prema potrebi.
Unatoč činjenici da većina roditelja ne očekuje nikakvu podršku, 63 posto djece reklo je da planira financijski pomoći svojim umirovljenim roditeljima. Čak 61 posto je spremno pustiti roditelje da žive s njima kad prestanu raditi.
Zaključak
Najbolje što roditelji mogu učiniti za svoju djecu je pružiti im slobodu i priliku da žive svoj život. Ako dopustite svom djetetu da uči na vlastitim pogreškama; ako poštujete odabir i želje svog djeteta; ako podržavate, pomažete i ne namećete svoje mišljenje, ova će djeca izrasti u ljude s prirodnim osjećajem zahvalnosti i odgovornosti. Ako su u isto vrijeme roditelji trošili vrijeme na sebe, nikada neće imati osjećaj da žive 'izgubljenim životom'. Imajte na umu da dijete kopira ponašanje svojih roditelja - upravo onog trenutka kad vam zatreba pomoć, pogledajte vlastiti odraz u zrcalu i pogledajte kakva ste osoba nekada bili, piše Bright Side.